img
Loader
Beograd, 16°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Treća smrt J.B. Tita

17. oktobar 2001, 20:19 Teofil Pančić
Copied

Titoizam je za Srbe preminuo u Gospodu samo u onom delu u kojem im je smetao da se busaju u rutava obilićevsko-sinđelićevska prsa; ovih dana ćemo videti da li je JBT ipak još živ

Vispreni beo-parižanin Božidar Đelić ovih je dana (v. Danas od 15. 10. 2001) primetio jednu krucijalnu stvar koju je Neko odavno trebalo jasno da saopšti ovdašnjim radnim ljudima & građanima: Drug Tito je umro – ima tome dvadesetak godina – i nema ozbiljnijih izgleda da oživi, makar i kloniran! Znam da to nije lako prihvatiti, ali se mora. Ovaj je brutalno iskreni Đelićev zapažaj – o agregatnom stanju Maršala – imao biti živopisnom ilustracijom njegovog uverenja kako Predlog zakona o radnim odnosima (zbog kojeg uzvrpoljeni sindikaleros prete generalnim štrajkom, baš kao da inače cela zemlja vredno radi) mora da bude usvojen ako želimo reforme. Vreme samoupravljanja, ZUR-a, OOUR-a, radničkih saveta, mladih radnika–samoupravljača, brkatih tetkica koje (shatro) upravljaju svačijom-ničijom svojinom i sličnih parafolklornih kardeljizama je Prošlo i Svršeno, bizarni pluskvamperfekt za kojim, uostalom, ne treba roniti suze pošto je bio najbolja zavetrina za lenjivce i mediokritete.

Ako malo prosurfujemo tragom Đelićevog titološkog aforizma, možemo doći do zaključka kako se ovde, iz perspektive srpskih mu podanika, zapravo radi o (neizvesnoj?) trećoj smrti J.B. Tita: prvi je put JBT umro 4. maja 1980, i to je bila fizička smrt, identična onoj koja snalazi i sve ostale smrtnike. Tada je Tito – kojeg tadašnji obožavaoci, a budući preziratelji još nisu zvali Broz – međ’ Srbljima bio dostojno ožaljen: lile su se teške muške i plahe ženske suze od Horgoša do Dragaša; o Karlobagu, Ogulinu, Karlovcu i Virovitici da se i ne govori. O tome kako je tek mlađanom Sarajliji Vojislavu Šešelju bilo teško, bolje je i ne misliti: i kamen bi proplakao. Drugi je put Drug Tito umro (a rodio se mrski Broz, mitski vampir-krvopija) pojavom stanovitog Slobodana Miloševića, perspektivnog ratnog zločinca. Bila je to, naime, njegova državnička smrt: nacionalno nadrndani instant-mudraci SANU-ovske provenijencije, mahom ex-komesari i đaci-pešaci, vehementno su objasnili zabludeloj Srbadiji kako je obljubljeni JBT bio Odvratni Srbožder, vatikanski ministrant i austrougarski kaplar krajnje sumnjivog rodoslova, koji je svoj predugi zlikovački život posvetio isključivo Zatiranju Svega Srpskog; bio je to, kanda, njegov posao i njegov hobi istovremeno – samo se tako može objasniti količina zla koje „nam“ je naneo. I Srblji su – šta će – gotovo prekonoć prezrivo zabrozirali ex-Druga Tita, opsetivši se odjedared koliko ih je ovaj kinjio na nacionalnoj bazi, a da oni toga nisu bili ni svesni! Eh, ljubav je slepa…

Kroz ovu se figuru može razjasniti nešto sasvim blisko suštini miloševićizma: bio je to (anti)poredak koji je od titoističkog komunizma entuzijastički preuzeo sve represivne i retrogradne obrasce, ali je zato izgazio u blatu (slavonskom, bosanskom, kosovskom etc.) ono jedino što je u tom poretku nešto vredelo: mir, sigurnost i izostanak sistematske etničke i verske diskriminacije građana. No, osim represivne suštine, tipične za sva autoritarna društva čiji se „osnivački mit“ vezuje za neki nasilni prevrat i „spasilačku“ šaman-ideologiju, titoizam je imao i parazitsku, sitnokorumpirajuću suštinu, ovekovečenu pučkim filozofemama tipa „niko ne može tako malo da me plati koliko ja mogu malo da radim“ ili „ala volem ovaj režim, plata ide a ja ležim“… Otuda je nadobudni Titov podanik tako imperatorski samouvereno sažaljevao i zapadnjake i istočnjake: prvi imaju, ali moraju za to dooobro da zapnu, drugi ne moraju bogzna šta da rade, ali zato nemaju ništa. A on, eto, ne radi, a ima! Čista alhemija! Vremenom je, dakako, ova sticajem geopolitičkih okolnosti uvedena i tetošena Anomalija počela da biva shvatana kao neotuđivo, nasledno pravo: zato su se Srblji toliko ljutili na dosadnjakoviće koji su im popovali da treba više i bolje da rade, umesto što se bave Spasavanjem Ugrožene Nacije i ostalim sterilnim vunovlačarenjem. I zato je za njih titoizam preminuo u Gospodu samo u onom delu u kojem im je smetao da se busaju u rutava obilićevsko-sinđelićevska prsa, dok im je parazitska i politikantska struktura mišljenja koju je podsticao bila sasvim po volji: umro je, dakle, Tito-Srbožder, ali je Tito-Radnička Majka i dalje bio voljena očinska figura, koliko god to hermafroditski zvučalo… Čak se i tovariš Kardelj fenomenalno drži po bezbrojnim srpskim industrijama cvinglcvangli, klejbezabli, fergazera i ostalih andrmolja: nema tog besposlenog i manje-više beskorisnog Udruženog Radnika koji nije ubeđen da je (slabo upotrebljavani) francuski ključ u njegovoj ruci baš njegov, i ima pravo da njime tresne po glavi koga hoće! Ne da mladi radnik-samoupravljač svoje neotuđivo pravo na neotuđivo pravo (koje god bilo) i šlus! Ima, bre, da se štrajkuje, jašta! Sve do ispunjenja implicitnog, a jedinog stvarnog zahteva Državi, Poslodavcu, Bogu… : „daj pare i ne smetaj, dalje ćemo sami“…

Poslednje što bih mogao reći je da me cela stvar iznenađuje: naprotiv, bio bih preneražen kada se ovo ne bi događalo. Kultura egalitarizma, organizovanog parazitizma i duboko iskrenog neprijateljstva prema ideji što egzaktnijeg merenja i nagrađivanja/kažnjavanja svačijeg individualnog doprinosa toliko je „zaživela“ i dirljivo duboko urasla u ovdašnje masovne predodžbe o Ispravnom i Pogrešnom zato što tako savršeno spaja antiekonomsku bit „komunističkih“ poredaka sa predmodernom, predindustrijskom, kazanskom svešću „plebsa“. Ovaj otrovni koktel, ako se nekako ne razbije, obećava večito tavorenje u lošoj beskonačnosti Velikog Javašluka kao Sistema. U tom će Velikom Javašluku (manje-više) svi biti odrpani i bedni, poniženi i uvređeni, ali će ljubomorno čuvati svoje beslovesno Pravo Na Ništa, svoje larpurlartističke parakardeljološke zanimacije koje nikome nisu potrebne do njihovim potrošačima-ovisnicima, koji veruju u njih kao oni poslovični Indijanci u đinđuve. Zato su ovo dani, nedelje i meseci Velike Provere: živ li je, bre, Tito? Ako jeste, onda se zombiji nalaze s ove strane groba.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
Aleksandar Vučić

Pregled nedelje

08.maj 2026. Filip Švarm

Da li se Vučić nudi za svedoka-saradnika

Zašto je Vučić muški opaučio po svojim poslušnicima? Je li mu dobro? I šta to znači za studente i njihovu listu

Aleksandar Vučić

Komentar

07.maj 2026. Nemanja Rujević

Vučićev plan: Vi da radite više, mi da se bahatimo manje

Predsednik Vučić piše programe i „autorske tekstove“ kako bi obodrio i zaplašio birače da će zanavek ostati na vlasti

„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

01.maj 2026. Filip Švarm

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Komentar
Aleksandar Vučić

Pregled nedelje

Da li se Vučić nudi za svedoka-saradnika

Zašto je Vučić muški opaučio po svojim poslušnicima? Je li mu dobro? I šta to znači za studente i njihovu listu

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićev plan: Vi da radite više, mi da se bahatimo manje

Predsednik Vučić piše programe i „autorske tekstove“ kako bi obodrio i zaplašio birače da će zanavek ostati na vlasti

Nemanja Rujević
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure