Ako postoji osoba koja ima uticaj na studente i pobunjene građane, to je univerzitetski profesor Jovo Bakić. Mnoge njegove lapidarne izjeve poput „dinstanja režima“ ušle su u svakodnevni jezik i postale parole.
Bakićev veliki intervju u aktualnom broju „Vremena“ privukao je veliku pažnju javnosti. Između ostalog, rekao je da su studenti – koliko on zna – kompletrali izbornu listu „99 odsto“. Također i da „možda nije loše da na izborima postoje dve opozicione liste, odnosno da opozicione stranke formiraju svoju“.
Ovo je potpuno zdravorazumski prijedlog. Obuhvata čitavo pobunjeno društvo – kako one duboko razočarane opozicijom, tako i građane nezadovoljne pojedinim pretpostavljenim kandidatima na studentskoj listi.
Kucanje na vrata pakla
Režim čini sve što može da nasiljem i mrcvarenjem Srbije maksimalno prolongira vanredne parlamentarne izbore. No, oni su neizbježni. Kakav je njihov značaj?
Jovo Bakić nema dilemu: „Ako bi režim slučajno pobedio, a ja sam uveren da neće, prosto ćemo izgubiti mogućnost da postojimo i kao društvo i kao pojedinci. Naći ćemo se pred izborom: ili ćemo napustiti zemlju ili ćemo postati robovi organizovanog kriminala.“
Čovjek se mora složiti sa Bakićem. Najavljena promjena krivičnog zakona ima samo jedan cilj – zabranu okupljanja. Ukoliko budu usvojena i primjenjivena, Srbija će postati zemlja političkih zatvorenika. Razlog je prost: pod Vučićevim režimom, glas građana se može čuti isključivo na ulici.
A to je samo početak kucanja na vrata pakla.
Jevanđelje po Đuki
Bude li Đuka i dalje dio vlasti, staljinističke čistke koje toliko zagovara neće završiti na školama, policiji i državnoj upravi. Vrlo brzo zahvatiće fakultete, pravosuđe i, bez izuzetka, sve ostalo. Ni privatne firme neće biti zaobiđene – režim će brutalno primoravati poslodavce da otpuštaju „nepoćudne“ zaposlenike.
I onako enormna pljačka građana i države dobiće epske razmjere. Svako društveno, prirodno i bilo koje drugo dobro biće oguljeno do kosti. U Srbiji će postojati samo jedna mala i druga ogromna klasa – pljačkaša i opljačkanih.
Opskurni tipovi poput Siniše Vučinića postaće arbitri javnog života. Njegova najava likvidacije studenta Pavla Cicvarića, nadmašila je rekorde režimskog beščašća. A pretekli nezavisni i profesionalni mediji nestaće kao malo vode na užarenom pijesku.
Riječ sloboda u takvoj Srbiji biće zabranjena, lični integritet razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja.
Nema nazad
Navedeno i još mnogo toga drugog, zaista su realne prijetnje u slučaju opstanka Vučićevog režima. Sljedeću priliku građani dugo neće imati.
Dakle – što da se radi? Nema nazad. Ili što bi rekao Jovo Bakić u „Vremenu“ sredinom novembra 2024 – dvadesetak dana nakon smrti šesnaestero osoba pod nadsrešnicom u Novom Sadu – „Više neće biti povlačenja“.