
Komentar
Kraj
Građani Srbije su izrekli politički sud. O nasilju, progonu, zloupotrebama, proneverenom novcu moraju da odlučuju oslobođene institucije na osnovu zakona

Ne postoje dve Srbije, već samo jedna koja se za Sretenje slila u Kragujevac. Ako se ne bude ratosiljala kleptokrata i lažnih proroka koji su je zajahali, neće je biti
Samo je jedna Srbija. Ona se slila u Kragujevac iz Niša, Kraljeva, Novog Sada, Beograda, Čačka, Gornjeg Milanovca, Novog Pazara… U subotu Kragujevac je srce Srbije. Ono pumpa nadu, osmehe, pristojnost, solidarnost, saosećajnost, pravdu, jednakost, mladost kroz zakrčene arterije koje su širom obolele zemlje otpušili studenti.
Studenti koji su noseći srpske zastave kao ustavobranitelji prepešačili desetine kilometara da bi se za Sretenje sreli u Kragujevcu pokazali su šta je pravi patriotizam. Daju šta imaju za domovinu, a ne traže ništa za sebe. Oni ne razjedinjuju, već ujedinjuju ljude ne samo u Srbiji, već u celom postjugoslovenskom prostoru. Lepo je danas biti srpski patriota, pojam koji su lažni proroci krvi i tla Vučić Aleksandra ukaljali kao niko pre njih.
Ako ih se ova Srbija, koja u subotu Dan državnosti provodi u Kragujevcu, ne bude ratosiljala, neće je biti. Ostaće prćija opsenara, šibicira i kleptokrata, lažnih patriota koji pod barjakom srpstva otimaju hektar po hektar zemlje i knjiže je na sebe i svoje firme. U noći na subotu zacrveneli su se krovovi Hrama svetog Žeksa na Dedinju, jedne od kancerogenih izraslina bezakonja i nepravde kakve su prekrile državu.
Jadno je u petak uveče delovao Nacionalni dnevnik na televiziji Pink. Kao neki ropac pred izdisaj. Jednom jedinom rečju nije pomenut studentski marš za Kragujevac. Oni nakeženi likovi izgovarali su baljezgarije za koje su plaćeni. U fokusu im je najnovija izmišljotina o vojvođanskom separatizmu kojom bi hteli da prekriju ono što im se valja pred očima.
Studentima koji su, bukvalno, sa krvavim žuljevima pešačili do Kragujevca, suprostaviće naprednjačke uposlenike i zaposlene u javnim preduzećima i firmama čiji su direktori članovi SNS-a, koji će za dnevnicu biti transportovani u Sremsku Mitrovicu da klikću „Aco, Srbine!“ Scenografija uobičajna, statisti poznati, glavni protagonisti isti, uvek isti monolozi nasilnika prerušenih u rodoljube izlizani od silne upotrebe. Predstavu da je to „narod“, da je to „prava“ Srbije širiće besomučno režimski mediji.
Nema sumnje da će ekipa koja je nastupala na sretenjskoj predstavi u Sremskoj Mitrovici učiniti sve da pokida aorte kojima su potekli studenti od Subotice do Kosovske Mitrovice, od Kladova do Loznice. Na svima nama je da to sprečimo, jer će zemlja inače iskrvariti do te mere, da nikakva transfuzija neće pomoći.

Građani Srbije su izrekli politički sud. O nasilju, progonu, zloupotrebama, proneverenom novcu moraju da odlučuju oslobođene institucije na osnovu zakona
Rekvijem za zlo ne mora da bude svečan. Ponekad zvuči kao drhtav glas u jutarnjem programu i kao priča o zimskim gumama.

Potrebno je, najpre, nekako se dovući do čina primopredaje vlasti, ako s esenesovske strane bude bilo koga ko bi vlast predao. Hoćemo reći: Vučiću i njegovoj ekipi ne sme se verovati ni dve sekunde sve dok se vlast ne konstituiše

Većinska Srbija nošena studentima sada mora naći snage da oprosti običnim ljudima i umiri one koji su godinama glasali za Vučića. A za više ešalone – sud i Zabela

U trenutku kada ovaj tekst nastaje Pionirski park puni se policijom i maskiranim muškarcima obučenim u crno i s misterioznim velikim torbama u kojima, prepostavljamo, ne nose napolitanke i južno voće. Ali čemu sve to?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve