
Komentar
Zašto sad želimo izbore
Nema više studenti napred, a mi za njima. Sad smo svi u istom sosu: isterali smo zver na čistinu. Znamo kako dalje ide
Ne postoje dve Srbije, već samo jedna koja se za Sretenje slila u Kragujevac. Ako se ne bude ratosiljala kleptokrata i lažnih proroka koji su je zajahali, neće je biti
Samo je jedna Srbija. Ona se slila u Kragujevac iz Niša, Kraljeva, Novog Sada, Beograda, Čačka, Gornjeg Milanovca, Novog Pazara… U subotu Kragujevac je srce Srbije. Ono pumpa nadu, osmehe, pristojnost, solidarnost, saosećajnost, pravdu, jednakost, mladost kroz zakrčene arterije koje su širom obolele zemlje otpušili studenti.
Studenti koji su noseći srpske zastave kao ustavobranitelji prepešačili desetine kilometara da bi se za Sretenje sreli u Kragujevcu pokazali su šta je pravi patriotizam. Daju šta imaju za domovinu, a ne traže ništa za sebe. Oni ne razjedinjuju, već ujedinjuju ljude ne samo u Srbiji, već u celom postjugoslovenskom prostoru. Lepo je danas biti srpski patriota, pojam koji su lažni proroci krvi i tla Vučić Aleksandra ukaljali kao niko pre njih.
Ako ih se ova Srbija, koja u subotu Dan državnosti provodi u Kragujevcu, ne bude ratosiljala, neće je biti. Ostaće prćija opsenara, šibicira i kleptokrata, lažnih patriota koji pod barjakom srpstva otimaju hektar po hektar zemlje i knjiže je na sebe i svoje firme. U noći na subotu zacrveneli su se krovovi Hrama svetog Žeksa na Dedinju, jedne od kancerogenih izraslina bezakonja i nepravde kakve su prekrile državu.
Jadno je u petak uveče delovao Nacionalni dnevnik na televiziji Pink. Kao neki ropac pred izdisaj. Jednom jedinom rečju nije pomenut studentski marš za Kragujevac. Oni nakeženi likovi izgovarali su baljezgarije za koje su plaćeni. U fokusu im je najnovija izmišljotina o vojvođanskom separatizmu kojom bi hteli da prekriju ono što im se valja pred očima.
Studentima koji su, bukvalno, sa krvavim žuljevima pešačili do Kragujevca, suprostaviće naprednjačke uposlenike i zaposlene u javnim preduzećima i firmama čiji su direktori članovi SNS-a, koji će za dnevnicu biti transportovani u Sremsku Mitrovicu da klikću „Aco, Srbine!“ Scenografija uobičajna, statisti poznati, glavni protagonisti isti, uvek isti monolozi nasilnika prerušenih u rodoljube izlizani od silne upotrebe. Predstavu da je to „narod“, da je to „prava“ Srbije širiće besomučno režimski mediji.
Nema sumnje da će ekipa koja je nastupala na sretenjskoj predstavi u Sremskoj Mitrovici učiniti sve da pokida aorte kojima su potekli studenti od Subotice do Kosovske Mitrovice, od Kladova do Loznice. Na svima nama je da to sprečimo, jer će zemlja inače iskrvariti do te mere, da nikakva transfuzija neće pomoći.
Nema više studenti napred, a mi za njima. Sad smo svi u istom sosu: isterali smo zver na čistinu. Znamo kako dalje ide
Uprkos masovnim protestima ispred RTS-a, desetinama hiljada ljudi na ulicama i višenedeljnoj blokadi, dvojac sa vrha Javnog servisa i dalje ne vidi problem. Ili se barem trudi da ga ne vidi, dok javnost sve više gleda kroz prozor – i traži izlaz
Srpski studenti su sto puta ponovili da je ovo maraton. Slično kao Adam Mihnjik osamdesetih u Poljskoj, kada je govorio o „dugom maršu“. Vlast u Srbiji je na putu kraja – samo treba imati strpljenja
Sa inkluzivnošću stvorenoj na plenumima, studenti bi trebalo da nastave i prilikom izbornog angažmana. Svaki glas je važan, svaki postotak dragocen. I niko tu nije suvišan, uključujući u nekom koraku i opoziciju – kakva god bila
Ko to pominje vanredne izbore kad rejting stranke na vlasti pada, a po svim istraživanjima Vučić nije najvažniji politički faktor u zemlji, već su to studenti?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve