Glavna naprednjačka parola glasi – ni dana bez skandala i sablazni. Teško ih je sve i pobrojati. Gledajući sa distance, režim u Srbiji djeluje poput kombinacije ‘apsane, duševne bolnice i provincijskog cirkusa čiji se odnos elemenata svakodnevno mijenja.
To je i razlog zbog kojeg je prilikom izbora najvećeg sramoćenja države tokom posljednje sedmice stručni žiri „Pregleda nedelje“ imao posebno težak posao. Nakon žučne diskusije, „Zlatni Krindž“ je većinom glasova pripao Jeleni Milić, ambasadorici Srbije u Zagrebu.
Životna misija
Glavni zadatak svakog diplomate jeste da unapređuje interese svoje zemlje u onoj gdje je zastupa i pomaže sunarodničku zajednicu ukoliko postoji. Na tom poslu, Jelena Milić je sprdnja od ambasadorice. Nikom kao njoj nije pošlo za rukom da pred javnošću i državnim vrhom strane države baci grudvu blata na državljane Srbije i sunarodnike u Hrvatskoj.
Čitalac zna. U pitanju je njen demonstrativni odlazak sa božićnog prijema Srpskog nacionalnog vijeća zbog rečenice „I hvala mladima u Srbiji koji nas ovih dana uče kako se leti i kako se svetli.“ Ona pripada Jasminki Petrović i Radivoju Andriću, dobitnicima nagrade „Svetozar Pribičević“ koju SNV dodjeljuje za unapređenje srpsko-hrvatskih odnosa.
Teško je bilo procijeniti da li je bilo neprijatnije Plenkoviću ili Pupovcu dok je Milić poput Vulina u paravojnoj uniformi marširala pravo u „srpski svet“. Mora da im je ličila na onu daljnju tetku – svadljivu i ogorčenu prostakušu – čiji je životna misija da, bez razlike, upropasti svaku svadbu, dječji rođendan, krsnu slavu ili prijem.
Predsjednikov hrvatski kompleks
Iako ambasadorica u Zagrebu, Milić se kao đavo od krsta kloni SNV-a. Zašto? Zato što su Pupovac i ostali Srbi u SNV-u jasno odbili da na svoju štetu – a u korist hrvatskih šovinista – postanu taoci naprednjačkog „srpskog sveta“ sa svim đilkoškim dizanjem tenzija, zaogrtanja zastavom u Ujedinjenim nacijama, radikalskom revizijom „novije istorije“ i sličnim.
Ovo im Vučić ne oprašta. A pogotovo što svojim upornim, promišljenim i vještim djelovanjem uspijevaju da malo po malo ojačaju položaj tamošnje srpske zajednice premda ozbiljni problemi postoje i dalje.
I to još nije sve. Hrvatska je članica Evropske unije i NATO-a, uvela je evro… Zbog toga su toliko i bizarna Vučićeva hvalisanja uspjesima nad ovom susjednom državom. On to dobro zna i to ga muči. Možda mu je Đuka koliko-toliko pokušao pomoći proglašavajući Krajišnike za hrvatske špijune u Srbiji – oni su naprednjacima ionako dobri samo za stradanja kao u augustu 1995.
Povratak na temu i rezime: Jelena Milić je simbol Vučićeve diplomacije i regionalne politike. Njena briga nisu interesi i ugled Srbije, a još manje položaj Srba u Hrvatskoj. Za Milić je važna isključivo ambasadorska fotelja. Sve što ima su ljigavo poslušništvo, podilaženje šefu i blentave frazetine.
