img
Loader
Beograd, 19°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Putinova kanadska slanina

02. mart 2022, 20:27 Teofil Pančić
Copied

U skladu sa specifičnim žanrom mračne diktature koja je u potrazi za novim, tvrdim ideološkim osloncem, njegova fabrikacija neprijatelja je mnogo mračnija i morbidnija i o njoj je već odavno nemoguće snimiti nešto “smešno”

Ako vas vesti iz napadnute Ukrajine ubijaju u pojam – a ubijaju u pojam svakoga ko uopšte poseduje pojam – možda ne bi bilo loše da se bar na ovoj strani novina malo relaksiramo i posvetimo se nečemu lepšem… Evo, recimo, filmskoj umetnosti.

Majkla Mura (ili Mora, enivej: Michael Moore) ceo svet zna kao autora vrlo osobenih, levičarski angažovanih i nadahnutih dokumentaraca, takoreći kao dokumentarističkog Kena Louča. Mur, međutim, ima i sasvim drugačijih filmova u svom opusu, naročito iz vremena dok još “nije postao Majkl Mur”. Recimo, 1995. Mur je snimio igrani film, tačnije komediju Kanadska slanina (Canadian Bacon) koja možda nikada nije dobila onoliko pažnje koliko zaslužuje…

U ovom filmu Alen Alda (sjajan glumac u nekoliko filmova Vudija Alena, između ostalog, kasnije zapažen i kao autor) igra vrlo nepopularnog američkog predsednika kojeg čekaju izbori za drugi mandat, ali u istraživanjima jako loše stoji. Običan, mali Amerikanac se buni, standard ne da ne raste nego pada, u širokom “pojasu rđe” ljudi ostaju bez posla jer su poslovi ili tehnološki nestali ili se preselili u drugi i treći svet gde je radna snaga jeftinija, infrastruktura se raspada, što obično, što policijsko nasilje eskalira… Ukratko, eto nam embriona Amerike kakvom će je kasnije Mur slikati u svojim dokumentarcima.

Situacija za predsednika, dakle, praktično je beznadežna. Osim ako… se ne skocka kakav zgodan mali rat. Ne mora čak da bude pravi, može i hladni rat; bitno je samo da ljudima daš kosku za glodanje, i da se osete ugroženim od nekoga spolja. Ali kako, dođavola, kad je Hladni rat okončan i Amerika je pobedila?! Jer radi se, ne zaboravite, o godini 1995! Predsednik pokušava da se nagodi sa drugarima u nevolji iz drugih zemalja, ali svi ga odbijaju, uključujući ruskog predsednika (Vladimir Kruškin!?) koji će rado doći kod njega na piletinu iz Kentaki frajda, ali da se iscima da obnavlja Hladni rat – ma idi, bre, begaj… Druge velike sile takođe nisu dovoljno strašni neprijatelji, a teroristi nisu još uvek dovoljno ubedljivi šejtani.

Onda se, međutim, njegov beskrupulozni spin doktor seti idealnog neprijatelja koji je svima sve vreme bio pred nosom, pa ga valjda zato nisu videli: Kanada! Ali, to je sasvim apsurdno – buni se predsednik – Kanađani su takoreći isto što i mi, samo sa raznim malko čudnim običajima i navikama. I kad je koga Kanada napala, kamoli nas? Da, naravno da je apsurdno, i baš zato bi Kanada mogla da bude odlična neprijateljska država. Ali, je li Kanada uopšte država? – pita se zdvojno ceo predsednički kabinet: nije li ona nešto kao 51. federalna jedinica Amerike?

Kanada je, dakle, odviše dobar sused: miran, pitom, takoreći nenaoružan, čini ti se da bi mogao da je pregaziš sa dve čete pijanih rendžera, ali zašto bi to iko ikada uradio? I može li cela stvar ikako da uspe? Spin doktor je samouveren: dajte mi nedelju dana i nateraću Amerikance da mrze i preziru Kanadu i sve kanadsko!

Rečeno-učinjeno. U veličanstvenoj akciji propiranja mozga naveliko, Kanada je prikazana kao mračna satanska (fašistička?) sila koja i želi i čini zlo Americi i svakom pojedinačnom Amerikancu i “našem načinu života” u celini i celosti. Tajne službe preoblače “naše momke” u kanadske uniforme i šalju ih da čine diverzije protiv Amerike. I tako kreće Hladni rat protiv Kanade, koji čak preti da, makar zbog sumanutih akcija isto takvih pojedinaca, postane i vruć. Samo što je Kanađane, jbg, užasno teško isprovocirati, prosto su previše kul, izluđujuće normalni. Dalje vam neću opričavati šta je bilo, film je urnebesan i pun briljantnih detalja, vredi ga odgledati u ovim sumornim danima.

E sad, da vidimo šta smo zapravo videli na našem internom bioskopskom platnu. Amerika, kao i svako uglavnom dobro mesto za život, ima hiljadu strašnih mana, i Majkl Mur ih sladostrasno, nesmiljeno prikazuje i izruguje, ne štedeći nikoga i ništa, a posebno se obrušavajući na debilnost “američkih patriota” koji će jednog lepog dana izvikati jednog Trampa. Loša, pak, mesta za život imaju samo jednu manu: da su loša. Takvim mestima se Mur kao filmadžija ne bavi: ima on dovoljno svog posla. Ali zato mi sa druge strane zemaljske kugle imamo s njima i više iskustva nego što je zdravo za nas.

Za razliku od filmskog američkog predsednika, ali i onih vanfilmskih, Vladimir Putin ne mora da se boji da neće biti (re)izabran: sasvim je dovoljno da glasa za samog sebe, ostalo ide po automatizmu. Pa ipak, ima i on svoje strahove – normalne ili bolesne, o tome će se još dugo diskutovati. U skladu sa specifičnim žanrom mračne diktature koja je u potrazi za novim, tvrdim ideološkim osloncem, njegova fabrikacija neprijatelja je mnogo mračnija i morbidnija i o njoj je već odavno nemoguće snimiti nešto “smešno”. Ništa u vezi s Putinom nije smešno.

Zato je Putin za svoju “Kanadu” izabrao Ukrajinu, ali ne na filmu nego u stvarnosti, i to za pravi rat, u kojem se gine i ubija i bespovratno se uništava sve ljudsko. A stvar je podjednako apsurdna, nezamisliva, nedogodiva: kao Amerikanac, prosto ne možeš ratovati protiv Kanade, to je poremećaj od kojeg gori mozak, transgresija kakva je moguća samo u apsurdističkoj filmskoj satiri. Isto tako, kao Rus ne možeš ratovati protiv Ukrajine. Čak ni u bioskopu! Ali, bioskop je ionako prazan, svi su u skloništu. I nema nikoga ko bi kremaljskog Mabuzea mogao da vrati u uvrnutu maštu iz koje je pobegao dok niko nije pazio jer su svi bili zauzeti veselim skakanjem po Berlinskom zidu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

01.maj 2026. Filip Švarm

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Filip Švarm
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure