
Komentar
Srbija ima što niko nema: Festivali bez ljudi
Festivalska godina u Srbiji protiče ili bez festivala, ili sa festivalima bez publike koje su naprednjaci napravili u inat umetnicima i narodu
Nije posao šefa države da bolni i mučnu događaj koristi za samopromociju... Njegovo je da izrazi saučešće i pošalje adekvatnu poruku društvu. Međutim, Aleksandar Vučić nikad nije propustio priliku da propusti priliku
Postoje događaji kada treba pognuti glavu i ćutati. A odmah potom – izraziti saučešeće.
Tragična smrt dvogodišnje Danke Ilić takav je događaj.
Ipak, traumatizirana javnost mora biti obaviještena. Čiji je to zadatak? Nikog drugog nego policije, odnosno, onog njenog oficira koji je obučen za takav zadatak i, eventualno, najvišeg starješine. Tako saopćene informacije moraju biti točne i odmjerene, ne smiju ugrožavati dostojanstvo žrtve i njene porodice, niti podilaziti prizemnim strastima javnosti.
Tek tada predsjednik republike – i to isključivo u funkciji čovjeka u čiju domenu spada i simbolično predstavljanje jedinstva građana – treba i mora da izrazi saučešće i pošalje adekvatnu poruku društvu.
Nije na njemu da iznosi informacije. Još manje da se u tome trka sa tabloidima. A posebno ne da bolni i mučnu događaj koristi kako bi uvijek bio u centru pažnje.
Aleksandar Vučić je učinio sve suprotno. Vijest da je policija riješila nestanak male Danke saopćio je na vanrednoj sjednici Vlade Srbije. Tu je, u uvodnom izlaganju, između osvrta na Namjensku industriju i nuklearnu energiju, rekao da su dvojicu muškaraca uhapšena i priznala zločin. Zahvalio se policiji, izostavio saučešće porodici Ilić, nastavio dalje o predstojećem susretu sa Makronom…
Ako je Vučić iz nekog samo njemu razumljivog razloga smatrao da baš odmah mora iznijeti informaciju koju mu je fascikli doturio Bata Gašić, barem je mogao prekinuti uvodno izlaganje i sa ministrima minutom ćutnje odati poštu maloj Danki. Još važnije – zbog čega šef države nije postupio na najprimjereniji način? A to je da se poslije konferencije za štampu MUP-a obrati javnosti onako kako dolikuje? Konačno, postoji li išta što bi ga makar i na tren spriječilo da odustane od uloge donosioca i kreatora svih „ekskluzivnih“ vijesti?
Nažalost, nije ovo Vučiću prvi niti posljednji put da tragediju iskoristi za samopromociju. Slično je bilo prije nepunu godinu dana poslije Ribnikara, te Dubone i Malog Orašaja. I zato neka se niko ne pita zašto za ogroman broj medija u Srbiji nema dna beščašća koje nisu u stanju probiti. A posebno kada je riječ o onima u najtješnjoj vezi sa predsjednikom države.
Festivalska godina u Srbiji protiče ili bez festivala, ili sa festivalima bez publike koje su naprednjaci napravili u inat umetnicima i narodu
Uz Aleksandra Vučića su većinski jedino penzioneri i oni koji imaju najviše osmoletku. Drugim rečima – sirotinja koju je najviše ojadio i u koju se opet uzda
Šta znači kada Aleksandar Vučić na razgovor poziva teroriste, ustaše, izdajnike i ostale blokadere i obara cene hrane i kamate na kredite
Vučićev režim ima dva tipa batinaša – one sa krimi-biografijama i one kojima je partija jedina biografija. Šta drugo da rade osim onog što im se kaže? Ali, to bi isto radili i za drugog gazdu, bez problema
Devojke i momci – žrtve krvave nedelje – konačno su privukli pažnju Evrope. A u zemlji, dobar deo naprednjačkog biračkog tela više se ne pita da li će biti penzija i plata ako Vučić ode s vlasti, već hoće li ih primati ako ostane
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve