
Komentar
Budućnost medija u Srbiji: Crna mordorska kapija
Prodaja parčadi Junajted grupe je loša vest za slobodu medija u Srbiji i pravo građana da se informišu. Ali, kamo sreće da je to jedina loša vest…
Na novim latiničnim tablicama biće i slova X, Y i W; u najuži izbor nije ušlo nijedno od tri novootkrivena crnogorska pismena
U dva dana – dva stresa!
Najpre su grčka braća najavljujući košarkaše „Partizana“ pustila jugoslovensku himnu, a onda su slovenački bratučedi proneli srpski barjak sa šahovnicom u njegovom svetom središtu.
Grci su nam se izvinili dok Slovenci srljaju iz gafa u gaf: izvinili su se publici i „svima u Hrvatskoj“, doklen nas, čija je zastava upletena u sablažnjivu celinu barem koliko i šahovnica, nisu udostojili ijedne reči! Pa nećemo tako, umalo ne rekoh braćo: ako je zbrka uvredljiva onda je uvredljiva ne samo za Hrvate čiji su sportisti najavljeni mutantom – usled čega mislim da nisu dobro baš ni skijali – nego, još i više, za nas; koji smo od alpskih disciplina digli ruke: sneg nije naše omiljeno agregatno stanje, u tečnosti haramo pomoću plivača i vaterpolista, na veleslalom nismo nikog ni poslali, utoliko je bilo nemoguće da se zastave pomešaju! A ako je već došlo do greške, trebalo je ugledati se na novine koje kad nešto zabrljaju – pobrkaju na pr. V. Kalezića i S. Avramov – napišu: U tekstu tom i tom, taj i taj broj, tehničkom omaškom napisali smo da je na slici prof. dr Smilja Avramov, a radilo se o akamediku prof. dr Vasiliju Kaleziću. Izvinjavamo se akademiku prof. dr Vasiliju Kaleziću, prof. dr Smilji Avramov kojoj koristeći ovu priliku želimo da što pre uđe u SANU i čitaocima.
Možda primer nije čak ni dobar, među pobrkanima teško da ima čuvstava poput onih kakva su se zapatila i razvila između Hrvata i Srba, ali vratimo se stresu broj jedan: igrači i uprava „Partizana“ želeli su, prirodno, da budu najavljeni srpskom himnom (na šta istinabog nemaju pravo; himna se svira kad igra reprezentacija), a odslušali su himnu pokojne Jugoslavije! Već su bili uzeli vazduh da zapevaju „Bože pravde“, nekima su se unapred zamaglile oči a trnci su im od patika krenuli naviše, kad se iz zvučnika mučki zaorilo „Hej Sloveni“, čime je organizator omalovažio svu našu borbu da izađemo iz tamnice naroda tj. Jugoslavije i da postanemo Nezavisna država Srbija! Sportisti i uprava „Partizana“ toliko su bili zlostavljani u Jugoslaviji da im je zbog njene himne borbeni moral splasnuo i sinovi Helade porazili su ih, uprava „Olimpijakosa“ priznala je grešku, „Partizan“ je izvinjenje primio, ali je u pismu Evroligi dao oduška duševnim patnjama koje teško da će biti zalečene u narednih deset ili dvadeset godina: „Nakon predstavljanja obe ekipe organizatori su odlučili da intoniraju himne država čiji su reprezenti pomenuti klubovi. Umesto himne Srbije Bože pravde naši igrači, stručni štab, navijači i svi ljudi koji su bili prisutni u hali, kao oni koji su gledali direktan televizijski prenos slušali su himnu Jugoslavije ‘Hej Sloveni’. To je skandalozno i veoma razočaravajuće.“ Gore bi bilo jedino da su organizatori pustili špicu i zloslutnu muziku iz „Insajdera“!
Zaista, klub jeste zadržao ime „Partizan“ ama je njegovoj veleupravi muka i od partizanštine i od panslavizma! „Hej Sloveni“ znači: „Hej vi narodi sa kojima smo ratovali! hej ti, narode slovensko-iranskog porekla, koji Gurovića nisi primio na svoju teritoriju! hej narodi, Slovacima svaka čast, koji ste priznali lažnu državu Kosovo!!!“
U Slovene spadaju i Slovenci čija se „Radna žena“ propisno obrukala, u pravoslavno središte naše trobojke zašila je šahovnicu! Sam pogled na tog tekstilnog kentaura mora da je zaledio krv u žilama i gledaocima koji nisu ni Srbi ni Hrvati: šahovska polja u srpskoj trobojnici su kao rentgenski snimak robijaševog stomaka gde se vide dve aluminijumske viljuške, hemijska olovka i zipo upaljač, a koje je pacijent progutao ne bi li malko predahnuo od jednoličnog kažnjeničkog života.
&
Nasrtajima na naše svetinje (nasrtajima koji su makar potekli izvan našeg govornog područja) pridružuje se i naš rođeni MUP koji će nas dogodine obradovati novim tablicama, novim saobraćajnim i vozačkim dozvolama. Predsednikove uzbudljive reči (meni su one kao ‘I Have A Dream’!) da ćemo u Evropu, ali sa svojim identitetom, bačene su pod noge: skraćenice na novim tablicama biće latinične!
Osim što ćemo morati da ih platimo – i njih i nove dozvole, kao što smo platili i promenu prethodnih tablica, onih sa mrskom petokrakom: na svaki novi izdatak proizišao iz promene ideologije ili iz opatuljivanja države ponosno pognemo glavu i platimo – kršićemo saborno Ustav, najbolju knjigu Beogradskog sajma, jer je zvanično pismo u našoj državi ćirilica.
Mislio sam da se tablice najvećma radi toga i menjaju, da tuđinska, rimokatolička, pavelićevska i općenito govoreć zavojevačka pismena zamenimo pismenima otaca naših, kad, naoborot, ne samo što će biti sve latinicom nego će namerno u registarski broj (koji biće kombinacija cifara i slova) biti ubacivana slova X, Y i W! Pa njih nismo imali ni u zloglasnoj Jugoslaviji, toj tamnici kako je već rečeno košarke, čija himna kao kakva avet i kao noćna mora progoni sportiste, upravu i navijaštvo! Čak i u SFRJ koja je imala dva pisma (kao uostalom i SRJ, pa čak i SCG!), gde tablice behu latinične, takvih slova nije bilo!
Ako će se ovo nipodaštavanje predsednikovih reči i Ustava isplatiti tako što će srbijanske tablice biti lakše prepoznavane u policijskim kompjuterima diljem EU, neka je halal MUP-u. Kolege iz drugih zemalja i Interpola neće naše tablice morati da skeniraju i da ih pomoću kojekakvih makroa pretvaraju u njima poznate znake, nego će naše tablice ponosno ući u porodicu evropskih tablica, ali ako smo već toliko predusretljivi zašto uz X, Y i W ne stavimo i tri crnogorska slova koja je nauka nedavno otkrila?
Prodaja parčadi Junajted grupe je loša vest za slobodu medija u Srbiji i pravo građana da se informišu. Ali, kamo sreće da je to jedina loša vest…
U staromodnom secesionističkom iskustvu obično žitelji određene teritorije pokreću proces otcepljenja od drugog dela teritorije na kojoj žive neki drugi ljudi. Nije, naime, zabeležno (do sada) da teritorija hoće da se otcepi mimo volje sopstvenih žitelja
Komandant „Kobri“ pukovnik Darko Đošić bi zbog gume Vučićevog službenog automobila kao moralni čin trebalo da podnese ostavku ili da se ubije. Naravno, ako je istina sve što je Informer objavio
Aleksandar Vučić se požalio da „zbog svega što mu rade“, teško pate njegovi roditelji. Majke i očevi kćeri koje su gažene ili im je bejzbol palicom polomljena vilica – ne pate. Na ovoj osnovi je šef države ponudio dijalog
Što duže traje studentska i narodna buna, to se više nameće pitanje da li će zahtevi postati „političkiji“ – recimo, prelazna vlada i pošteni izbori. Ali rastu i šanse za međusobice i zađevice, koje su siguran recept za kraj protesta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve