

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere




Ma koliko nama koji živimo u Srbiji to bilo teško da poverujemo, u svetu se smatra da ima stvari koje nisu za emitovanje na televiziji. Još gore, to se odnosi i na reklame. Zapravo, naročito se odnosi na reklame. Verovatno mislite da je reč o reklamiranju duvana ili alkohola, međutim, nije tako. Na spisku „nepoželjnih“ reklamnih spotova prva mesta drže reklame za automobile, i to za naizgled bezazlene i simpatične male fordove i folksvagene.
Do pojave interneta o takvim reklamama se pričalo kao o urbanim mitovima, eventualno bi ih neki slučajni i odabrani gledalac prepričao onima koji nisu privilegovani da prisustvuju agencijskim projekcijama na kojima naručilac posla odlučuje šta će ga (a šta nikako neće) promovisati. Sa internetom, a naročito sa internetom velike brzine, pojavio se potpuno nov distributivni metod – elektronska pošta. Ali i potpuno nov pravac u reklamiranju, s one strane pristojnosti i korektnosti.
Radi se o takozvanom „virusnom marketingu“, nekoj vrsti lanca pisama. Reklamni spot koji je društveno neprihvatljiv šalje se određenom broju korisnika, koji se najpre zgroze (neki morbidniji se nasmeju), a potom pomisle da to moraju da vide svi njihovi prijatelji. Spot (ne veći od dva megabajta) kači se uz poruku i prosleđuje dalje. Ubrzo postaje opšte mesto, tema za uz kafu, što je san svakog kreativnog direktora (valjda) i firme koja se reklamira.
Naravno, firme čine sve kako bi se javno ogradile od spota koji se (javno) smatra neprihvatljivim (ide se čak do tužbe). Najčešće se govori da je spot nakon odbijanja nekako procurio iz agencije (što uz internet nije teško), ili da ga je neko napravio na svoju ruku, bilo iz namere da „zabavi“ sebe i druge, bilo da naudi firmi. Pa neka veruje ko hoće.
Poslednjih dana zvezda virusnog marketinga na internetu je spot za folksvagen polo: bombaš samoubica, obavijen eksplozivom, seda u polo, vozi se do trga na kome su bašte pune sveta (majka s bebom itd.), detonira se, ali u automobilu samo sevne, polo malo poskoči, a niko na trgu i ne primeti da se nešto dogodilo, auto je spolja netaknut. Epilog spota je poruka: „Folksvagen Polo, mali ali čvrst!“
Ovaj spot je, navodno, napravio čuveni britanski duet Li i Den (www.leeanddan.com), na čijem sajtu je moguće videti još nekoliko sličnih primera subverzivnog reklamiranja, kojih se svi, osim pomenutog dueta, odriču. Internet azila za odbačene reklame ima još, evo da pomenemo i www.basementv.com, na primer.
Reklamiranje na internetu prolazilo je kroz razne faze. Krajem devedesetih bilo je euforično, usledila je faza nepoverenja, potom faza opreznog nastupa, a sada je na red stiglo istraživanje mogućnosti medija. Spam, kao oblik reklamiranja naročito popularan poslednjih godina, mogao bi biti zabranjen u većini zemalja (najavljene su i drastične kazne, čak i u Srbiji). Virusni marketing je naredna faza, a neka vrsta testiranja tržišta (spremnosti za dobrovoljno širenje poruka) obavlja se cirkularnim pismima najrazličitijih sadržaja.


Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve