

Pregled nedelje
Portparoli razočaranih birača
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija




Gledajući unazad, malo koja godina je bila uzudljivija od 2002. kada je
internet u Srbiji u pitanju, sem naravno „nulte“ 1996. U godini za nama većina građana čula je da postoje „internet provajderi“, čak i to da imaju svoje udruženje, koje se upustilo u borbu sa Telekomom oko monopola. Na drugoj strani, većina korisnika interneta osetila je šta to znači kada ih odseku od sveta, što se dogodilo krajem novembra i trajalo 36 sati. Uz to bilo je mnogo priče o Zakonu o telekomunikacijama koji bi trebalo da razbistri mnogo toga. Naravno, nisu nas mimoilazili ni virusi, spamovi i slične stvari koje se događaju i drugde u svetu.
Prošle godine u ovo vreme, u ovoj rubrici je konstatovano da 2001. nećemo pamtiti po nekim važnim događajima na domaćoj mreži. Ove (prošle) godine je drugačije, internet se prilično „odomaćio“, razvio, čak počeo da smeta. Krajem juna Telekom je izvesnom broju provajdera „isekao“ linkove optužujući ih da ih koriste nelegalno, odnosno da umesto internet komunikacije obavljaju usluge međunarodnog telefonskog saobraćaja (na šta nemaju pravo). Ovaj sukob još traje, biće zanimljivo videti hoće li činjenica da je država otkupila deo Telekoma od italijanskog Steta doneti nekakve promene. U svakom slučaju, ovo je pretposlednja godina monopola na fiksnu telefoniju i može se očekivati da će internet provajderi biti sve nestrpljiviji, tj. da će nastojati još više da zagaze u prostor koji Telekom smatra samo svojim.
Što se države tiče, ona je u prošloj godini bila više na smetnji nego od koristi. Uprkos bučnim najavama, još nema vidljivih (ni nevidljivih) rezultata projekta elektronske administracije. Internet jeste stigao u Skupštinu Srbije, ali poslanici su se po običaju podelili. Oni koji su ga i do sada koristili koristiće ga i ubuduće, oni koji nisu neće. Tri kruga predsedničkih izbora otkrila su nam da pojedine opštine u Srbiji kubure sa računarima (nemaju ih, naime), što nije ohrabrujuće za državu sa velikim planovima za izvoz intelektualnih proizvoda. Pravi test biće primena zakona za zaštitu intelektualne svojine, odnosno eliminisanje softverske piraterije. Ozbiljni koraci u tom pravcu trebalo bi već da se preduzimaju, budući da je „grejs“ period (bez kazni) istekao sa prethodnom godinom. Nevolja je što se od 1. januara uvodi mnogo novih pravila u društvu, pa ima razloga za sumnju da ovo sa piraterijom opet neće biti prioritet. Možda dogodine…
Nekoliko stvari treba očekivati od godine koju smo načeli. Najpre, konačno bi trebalo da se pojavi raznovrsnija ponuda pristupa internetu, pre svega kablovska i bežična. Ozbiljna smetnja tom procesu biće, paradoksa li, upravo Telekom zbog svoje inertnosti i nesposobnosti da se brže prilagođava tržištu i napretku na jednoj strani i paničnog straha da će mu monopol biti ugrožen na drugoj. Što rezultira zabranama i ometanjima onih koji bi da rade sve što Telekom ne može. Povećano vlasništvo države dodatan je razlog za nespokoj, sada više neće biti ni novca za investiranje, a menadžment neće biti ništa bolji.
Druga važna stvar biće razvoj onlajn trgovine, što postaje moguće zbog napretka bankarstva koje nudi sve više novih servisa. U 2003. možemo očekivati pojavu nekog ozbiljnog sajta za elektronsku trgovinu u Srbiji, što je u skladu sa oporavkom e–tradea u svetu. Budimo umereni u očekivanjima budući da domaća publika tek otkriva prave šoping centre i hipermarkete, pa je motiva za kupovinu internetom premalo.


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“


Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve