

Pregled nedelje
Portparoli razočaranih birača
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Novinar budućnosti nosiće uvek sa sobom laptop računar i video kameru, kretaće se uz pomoć sistema za globalno pozicioniranje, komuniciraće s redakcijom globalnim mobilnim telefonom stalno priključenim na internet, imaće sopstveni prevoz (na sunčev pogon), biće u stalnom kontaktu s redakcijom i verno će izvršavati naloge svojih urednika. Pre nego što cinično primetite da već poznajete neke takve, da vas upozorimo da je ovde reč o robotu ili još preciznije o Robo reporteru (http://compcult.media.mit.edu/afghan_x). Naprava koja liči na Eksplorer koji je nedavno šetao po Marsu (znači skejtbord) proizvedena je na Masačusetskom institutu za tehnologiju (popularnije MIT) sa idejom da se upućuje na ona mesta gde novinari ne mogu ili ne smeju da odu.
Interesantno je da motivacija američkim naučnicima nije bio novinarski strah. Uvek će se naći neka dovoljno luda novinarska glava da, ako u tome vidi priliku za veliku priču, prošeta kroz minsko polje, pređe liniju fronta nekoliko puta dnevno ili se priključi gerilcima koji švercuju oružje. Potreba za ovakvom spravom javila se usled sve većih restrikcija američke vojske uvedenih novinarima, naročito tokom Pustinjske oluje 1991. godine. Naime, to je bio prvi rat u kom je kretanje novinara bilo striktno ograničeno, obavezno uz pratnju vojnika, izveštaji i snimci su kontrolisani, u suprotnom se moglo završiti i na sudu i to vojnom (eh da, novinari su morali da nose i uniforme). Neki su se zbog toga pobunili smatrajući da je javnosti uskraćena istina o tome šta se u ratu događa, dok su se vojne vlasti lakonski izgovarale strahom za život novinara. E pa, sa Robo reporterom tog straha više nema. On ide sam kroz pustinju i prašumu, snima sve oko sebe, sve vreme je povezan internetom (10 kbps) s redakcijom koja ga prati i njime upravlja, a kada naiđe na ljudsko biće, prići će mu i postaviti pitanja na odgovarajućem jeziku (u redakciji se obezbeđuju prevodioci). Na taj način, veruju u MIT-u, obezbediće se istinitost izveštavanja, ma kakva ona bila.
Vatreno krštenje (nadamo se figurativno) ovaj novinar trebalo bi da ima uskoro u Avganistanu gde će biti pušten na turneju od hiljadu milja, kontrolisanu iz Bostona. Biće interesantno videti kako će se nepoverljivi Avganistanci odnositi prema radoznalom E.T.-ju s ekranom umesto glave i zvučnicima umesto ušiju. Njegovi konstruktori kažu da podjednako strahuju od primitivnih seljana i od sofisticiranih američkih vojnika. Prvi bi mogli da oštete robota ne znajući čemu služi, a drugi upravo zato što to isuviše dobro znaju. U svakom slučaju, robot nema porodicu pa ga niko neće previše žaliti, samo će se u misiju poslati sledeći primerak.
Nije objavljeno koliko bi ovaj novinar mogao da košta ukoliko uđe u serijsku proizvodnju, ali nemojte se čuditi ukoliko čujete da su mediji u Srbiji zainteresovani za kupovinu. Ukoliko se pokaže zaista tako pouzdanim i poslušnim, možda ne bi morao ni da izlazi iz redakcije.


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“


Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve