
Komentar
Studije srpstva i drugi košmari
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić sugrađane naziva „oholim i osionim“ zato što traže odgovornost i pravdu zbog tragedije na tek rekonstruisanoj železničkoj stanici. Ovakve izjave izazivaju bes i sablazan
Gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić najčešće je opisivan kao političar bez boje, mirisa, ukusa i noćni čuvar zaostavštine svog prethodnika, Miloša Vučevića. Naglašavala se – za naprednjačke standarde – i njegova pristojnost.
Zbog svega ovog, saopćenje u kojem napada komemorativni skup u vlastitom gradu zvuči posebno jadno. Elem, za Đurića “dvije stotine demonstranata ruže i devastiraju Novi Sad ispisujući poruke mržnje, nereda i haosa“.
Koliko li je trebalo gradonačelniku da ovo smisli? Da li se znojio, teško otpuhivao i grizao donju usnu dok je tražio formulacije po mjeri svojih partijskih gospodara? Hoće li jednog dana tvrditi kako je bio natjeran da to napiše, a inače je pojedinim političkim oponentima znao pomoći uz veliki lični rizik?
Razvijanje misli o budućem držanju konkretnog i svim ostalih đurića Srbije čisti je – klinci bi rekli – krindž. U sadašnjosti, njihove izjave izazivaju samo bijes i sablazan.
Jer kako drugačije reagirati na lupetnje gradonačelika da SNS „nudi jasne planove, vizije i zamisli“ za grad gdje je zbog njihovog lopovluka i korupcije palo petnaest žrtava; kako pojmiti da svoje sugrađane koji traže odgovornost i pravdu zbog rušenja nadstrešnice na tek rekonstruiranoj željezničkoj stanici naziva „oholim i osionim“ demonstrantima?
I još nešto. Đurićevo saopćenje po tko zna koji put u posljednjih mjesec dana potvrđuje svim studentima u blokiranim fakultetima i svim građanima na raskrsnicama od 11:52 do 12:07 časova da moraju istrajati. U suprotnom, sve nas čeka nova nadstrešnica.
Nije moralo ovako. Već 1. novembra Milan Đurić je mogao napisti ostavku, pokloniti se sjenama žrtava, ponizno zamoliti građane za oproštaj i prvi otisnuti krvavu šaku na Gradsku kuću u Novom Sadu. Sve to je izostalo. Umjesto da pokaže elementarnu etiku i ličnu hrabrosti, novosadski gradonačelnik je žrtvovao vlastite sugrađane za funkcionarsku fotelju.
Zar je onda čudo što je u svom jadnom saopćenju bolje portretirao samog sebe nego što bi to ikada mogao učiniti bilo koji opozicionar ili studentski tribun? I to sa krvavim dlanom na gradonačelničkom obrazu.

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve