
Komentar
Studije srpstva i drugi košmari
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Nije mala stvar kada u istom danu ostanete bez posla i odmah nađete novi, a pritom imate 58 godina i bavite se IT-jem, gde mlađi mozgovi imaju prednost. E, baš takav je bio utorak 4. februara izvesnom Bilu Gejtsu iz Sijetla. Najpre su mu deoničari saopštili da više neće biti predsednik kompanije Majkrosoft, koju je lično osnovao pre gotovo 40 godina, a onda ga je novi direktor firme pozvao da mu bude savetnik za tehnologiju. Gejts nije krio oduševljenje.
Ali ovo nije priča o zapošljavanju iskusnih kadrova već o tom direktoru. Kompanija Majkrosoft izabrala je trećeg prvog čoveka u istoriji, posle pomenutog Gejtsa (direktor od 1975. do 2000) i Stiva Balmera (2000–2014), inače ovde poznatijeg kao prijatelja premijera Ivice Dačića.
Novi šef je Satja Nadela (47), čovek koji bi po karijeri komotno mogao da prođe kao Srbin da nije Indus. Završio je elektrotehniku u Indiji, a onda se krajem osamdesetih zaputio na poslediplomske studije u SAD. Magistrirao je kompjutere u Viskonsinu i biznis u Čikagu i vrlo brzo (1992) zaposlio se u Majkrosoftu. Najpre je radio na softveru, ali se vrlo brzo pokazalo da ima talenta za menadžment te je brzo postao šef na važnim projektima, od MS Ofisa pa do kompletnog upravljanja prevođenjem kompanije na klaud tehnologiju. Oni koji mu zameraju da nije vodio neku kompaniju pre nego što je zaseo u fotelju direktora jedne od najvećih na svetu, ispuštaju iz vida da je njegov prethodni posao bio upravljanje odeljenjem čija je vrednost 19 milijardi evra.
Izbor Nadele bila je najveća vest u IT sektoru prošle nedelje. Gejts i Balmer su u Majkrosoftu od početka, rasli su ne samo sa kompanijom već i sa celom kompjuterskom industrijom. Takoreći, prvoborci. Nadela je čovek bez tog „ratnog staža“, što mnogi vide kao prednost. Očekuje se da ne bude bolećiv prema projektima koji su istorijski važni, ali su s vremenom postali beskorisni. Ili je barem potrebno promeniti filozofiju pravljenja profita na njima. Recimo, najavljuje se da će Majkrosoft uskoro lansirati besplatnu onlajn verziju svog ofisa.
Stručna javnost, a i mi kibiceri, već filozofira šta sve čeka novog šefa i velikodušno mu deli besplatne savete. Prvo mora, kažu, da objasni svima u firmi da pi-si više nije centar informatičkog sveta i da se treba okrenuti mobilnim uređajima u čemu je MS tradicionalno neuspešan (khm, Zune). Zbog toga je važno da ubedi svet da je Windows 8 zapravo odličan operativni sistem, samo treba malo da se naviknete. On sam je najavio da će više raditi na korisničkom interfejsu i podršci, što je revolucija za Majkrosoft, u biti programersku firmu gde je filozofija bila da je važnije da dobro radi nego da lepo izgleda.
Nesloga je oko Windows telefona. Neki smatraju da Majkrosoft treba potpuno da napusti tu platformu i orijentiše se na android. Drugi misle da mora da istraje i kompletira ponudu Windowsa na svim uređajima, da je ta diversifikacija najveća snaga kompanije.
Ali ako želi da ostane na vrhu, Majkrosoft treba da rizikuje, što će teško ići uz sadašnje deoničare koji se prepadnu čim kvartalni izveštaj ne blista. Bez tog rizika nema napretka i to se najbolje vidi kod Gugla, firme koja ima znatno više promašaja nego pogodaka, ali ne prestaje da gađa.
Gledajući tako, izgleda kao da je uspon od Indije do vrha jedne od najvećih svetskih kompanija bio lakši deo puta.

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve