
Sudski procesi
Hapšenja, optužnice, razgovori: Pravosuđe je silovito krenulo na studente
Združeno i zaverenički upregli su sve moguće snage bezbednosne i pravne karike režima da što više studenata zadrže iza rešetaka
„Ko ne dođe na miting u petak, slobodno nek ne dolazi na posao u ponedeljak !“, izgovorio je Pavle Petrović, naprednjački kadar i jedan od osnivača odbora SNS-a u Obrenovcu, tek reizabrani direktor JP ,,Poslovni prostor Obrenovac“. Sindikati na to gromko ćute, umesto da proglase generalni štrajk
„Hoće li sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj?“
Ovi stihovi Branka Miljkovića očigledno nisu došli do svesti Sanje Tucaković, Jasne Marković, Pavla Petrovića i ogromnog broja drugih građana Srbije koji, zahvaljujući članstvu u SNS-u, postadoše u prethodnoj deceniji direktori i rukovodioci u javnim preduzećima i institucijama širom Srbije.
Ako neko misli da oni zbig toga nisu ucenjeni, grdno se vara. Skala ucenjenosti, u ovom slučaju, ima uzlaznu putanju. Najucenjeniji je na vrhu. Taj s vrha, u pokušaju da olakša svoj položaj, kreće u akciju piramidalnog delovanja u ucenjivanju.
Pomenute građanke s početka teksta su direktorka i rukovodilac sektora ljudskih resursa u ODS (Operater distributivnog sistema u ogranku Kragujevac) i vrlo predano, pritom i sa puno strasti, vrše presiju na zaposlene, kako ODS, tako i one „iznajmljene“ od PRO TENT-a, da, ako su im posao i egzistencija mili, moraju obavezno danas, petak 26. maj, da iskoriste plaćeno odsustvo i prisustvuju naprednjačkom Skupu (valjda da bi mogli da nastave da kradu), nazvanom ,,Srbija nade“.
„Ko ne dođe na miting sutra, slobodno nek ne dolazi na posao u ponedeljak !“, izgovorio Pavle Petrović, naprednjački kadar i jedan od osnivača odbora SNS-a u Obrenovcu, tek reizabrani direktor JP ,,Poslovni prostor Obrenovac“.
Gromka tišina sindikata
Ova dva primera, kao i mnogo drugih širom Srbije, predstavljaju primere najdrastičnijeg kršenja Zakona o radu, Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radnom mestu (tzv. Zakon o mobingu), Ustava Republike Srbije i prava na dostojanstven rad.
Ko bi trebalo da sprečava ovakve pojave? Na prvom mestu država, tačnije vlast i institucije sistema. Međutim, svedoci smo i savremenici otete nam države. Ima li ko drugi ko bi se mogao suprotstaviti ovoj, toliko rasprostranjenoj, pojavi u našem društvu? Da, „na papiru“ ima, ali nas u praksi još uvek nisu uverili da zaista postoje, a to su Sindikati.
U Srbiji postoji najmanje pet sindikalnih centrala, od kojih su dve formalno reprezentativne ( Savez Samostalnih Sindikata Srbije i Ujedinjeni Granski Sindikati Nezavisnost), a jedna čak i parlamentarna ( Ujedinjeni Granski Sindikati Sloga).
Gromka je tišina kojom u prethodnih desetak dana reaguju na pojačani mobing koji SNS direktori vrše nad zaposlenima. Šta više, sindikati su kao delovi društvenog sistema u svojim Statutima sebe obavezali da će štititi sve tekovine demokratije i ljudskih prava. A demokratije i ljudskih prava nikada manje u prethodne 23 godine, a ni sindikalne buke.
Generalni štrajk!
Posle zločina u „Ribnikaru“ i u okolini Mladenovca, Srbija definitivno više nikada neće i ne sme biti ista, takođe, ni mi.
Da bi srpsko društvo doživelo nužno ozdravljenje, neophodno je uspostavljanje demokratije u njenom izvornom značenju i obliku. Bez pravog parlamentarizma, slobode medija, poštovanja Ustava i ljudskih prava, bez prava na dostojanstven rad, to se neće dogoditi, niti je moguće.
Kako doći do toga?
Za početak, da preživimo današnji desant na Beograd, a onda, već od sutra, još masovnije i odlučnije, da se na celu teritoriju Srbije prošire protestne šetnje protiv nasilja. U dosadašnjim šetnjama često se čulo razmišljanje da se protesti moraju radikalizovati. Ali, kako?
Moj predlog je da pomenute sindikalne centrale napokon postanu svesne svoje društvene uloge i odgovornosti i donesu jedinu moguću odluku, koja bi bila adekvatan odgovor na aktuelno društveno stanje: Generalni štrajk!
Kao dugogodišnji sindikalni aktivista i kao predsednik resornog odbora za saradnju sa sindikatima Socijaldemokratske Stranke, pozivam sve sindikalne centrale da donesu odluku o Generalnom štrajku u Srbiji sa samo jednim štrajkačkim zahtevom: ostavka i raspuštanje svih državnih organa i institucija i formiranje prelaznih na period od najmanje šest meseci, uz obezbeđivanje ravnopravnih društveno- medijskih uslova za sve učesnike u političkom životu Republike Srbije.
Da bi sloboda uopšte mogla zapevati, neophodno ju je osvojiti.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Združeno i zaverenički upregli su sve moguće snage bezbednosne i pravne karike režima da što više studenata zadrže iza rešetaka
Sve u duhu „snage jedinstva“ Policijska brigada i Žandarmerija preprečile su put studentima koji su pošli na vojnu paradu i građanima koji su im se priključili. Došlo je do jurnjave po blokovima
Novinaru “Vremena” koji trideset godina prati vojsku nije odobrena akreditacija za vojnu paradu “Snaga jedinstva”. Ali su svečane pozivnice zato dobili višestruko osuđivani kriminalci, ratni profiteri i dezerteri, ubice, penzionisani oficiri koji ratišta nisu videli, samozvani vojni analitičari i slične pojave
Studenti u blokadi saopštili da će se danas, 20. septembra, u 10 sati okupiti na kružnom toku kod opštine Novi Beograd, pod parolom „Sloboda je najskuplja srpska reč“
Akreditovani novinari, koji će pratiti Vojnu paradu, ne mogu „tek tako“ da se pojave u masi kod Palate Srbija
Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu
Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve