
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.
Znate onu scenu iz filmova kada pljačkaši ili teroristi pobegnu u neki „štek“, uključe televizor i baš tog trenutka se prekida redovan program zbog policijske objave. A tamo slike naših „junaka“ pa je od tog trenutka njihovo bežanje komplikovanije, tj. radnja ide ka kulminaciji. E, takvih scena ubuduće neće biti jer je sistem uzbunjivanja značajno napredovao, a ovog ponedeljka imao je i prelomni trenutak. Prvi put su građani na svoje mobilne uređaje dobili upozorenje da im se po okolini mota opasna osoba te da ga odmah prijave ako ga primete.
To se, naravno, dogodilo u Njujorku. Traženi je tokom vikenda postavio nekoliko bombi, takozvanih „prljavih“, odnosno kućne proizvodnje. U tu svrhu korišćen je Bežični sistem za upozoravanje (Wireless Emergency Alert) uveden još 2012. godine u SAD, koji je dosad upotrebljen nekih desetak puta. Tokom uragana Sendi i napada na Bostonski maraton ( sve 2013), još dva puta za upozorenja na zabranu putovanja zbog snežne oluje (2015), kao pomoć za pronalaženje nestale dece u dva navrata i još dva puta ovog vikenda kada su građani Njujorka upozoreni na opasnost od bombi na ulicama. Poslednje upozorenje u nizu je specifično po tome što je prvi put javnost upozorena na opasnu osobu.
Inače, ovaj sistem upozoravanja ima tri nivoa. Prvi nivo su upozorenja na vremenske neprilike, drugi je narandžasti alarm koji upozorava da je nestalo neko dete, a treći su poruke od predsednika SAD lično, odnosno od vlasti. Korisnik mobilnog uređaja može da blokira poruke o vremenu i deci, dok su poruke od predsednika nezaustavljive. Poruke mogu slati federalne, državne i lokalne vlasti i mogu se teritorijalno ograničiti kao što je sada bio slučaj. Poruku o traženoj osobi dobili su samo korisnici lokalnih mobilnih mreža na teritoriji grada Njujorka gde se begunac kretao prema proceni policije (pokazaće se da je bila ispravna, jer je ubrzo uhapšen). Ko je bio van grada kao i turisti u romingu, nisu obuhvaćeni upozorenjem.
Sama poruka razlikuje se od klasičnog SMS-a, po strukturi i načinu na koji se pojavljuje. Iskače na ekran bez obzira na to šta u tom trenutku radite i obaveštava vas glasnijim tonom, pod uslovom da ton na telefonu niste već isključili. I pod uslovom da vaš operater i vaš aparat podržavaju softver neophodan da bi se poruka poslala i primila.
Međutim, nisu svi sa oduševljenjem prihvatili ovu novost. Poruka je poslata u 7.57 ujutru istovremeno na milione telefona i Njujorčani kažu da su se osetili veoma čudno kada su njihovi aparati krenuli istovremeno bučno da se oglašavaju. Sama poruka nosila je ime, godine, ali ne i sliku odbeglog već pouku da građanin „pogleda sliku traženog u medijima“ (See media for pic).
Neki misle da je to korisna upotreba tehnologije jer su dobili informaciju koja može da im bude od životnog značaja, neki da je to novi oblik disciplinovanja građana, to jest kreiranje vanrednosti.
Kako god, ovaj sistem zavređuje analizu a možda bi se mogao primeniti i drugde van SAD uključujući i Srbiju. Dobra strana je što se može teritorijalno ograničiti. Zamislite koliko bi dobro poslužio tokom poplava 2014, posebno u Obrenovcu. Naravno, prethodno je potrebno čvrsto zakonski urediti njegovu upotrebu zbog ovdašnje sklonosti da se zaigramo.

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve