Početak nove 2026. godine doneće i novo, redovno povećanje minimalne zarade, takozvanog minimalca, za 10,1 odsto, odnosno sa 500 na 550 evra, Pored radosti onima koji su najmanje plaćeni, ta mera donosi i glavobolju poslodavcima koji bi to povećnje trebalo da isplate.
Poslodavci razliku u troškovima nameravaju da kompenzuju povećanjem cena proizvoda, a oni kojima to ne pomogne posegnuće za otkazima.
Najugroženija su mikro i mala preduzeća
Ljiljana Pavlović iz Unije poslodavaca Srbije kaže za „Vreme“ da je ta organizacija u toku pregovora o redovnom povećanju minimalca ukazala vlastima da bi moglo da predstavlja problem za poslodavce i privredu ukoliko država ne bude deo tereta preuzela na sebe.
„Najugroženija su mikro i mala preduzeća, jer naša istraživanja stavova poslodavaca pokazuju da već sada trećina njih posluje sa ozbiljnim poteškoćama i da će tako visok rast minimalne cene rada negativno uticati na njihovo poslovanje“, kaže Pavlović.
Ističe da je deo poslodavaca naveo da će povećanje minimalca kompenzovati kroz rast cena proizvoda i usluga, dok je drugi deo, koji ne može da na taj način nadomesti trošak, naveo da će možda biti redukovan broj zaposlenih u njihovim kompanijama.
„Tražili smo od države da preuzme na sebe deo tog tereta i u tom smislu je povećan neoporezivi deo plata u istom procentu za koji je povećana minimalna cena rada. Na taj način je visina troška kompenzovana, ali i pored toga trećina poslodavaca, posebno u istočnoj i južnoj Srbiji, pa čak i u Šumadiji i zapadnoj Srbiji, ne može da ostvari toliko veliki promet kao što može da se ostvari u većim gradovima, pa nisu u mogućnosti da isplate čak ni minimalnu zaradu“, upozorava Pavlović.
Oktobarsko povećanje minimalca je bilo dovoljno
Navodi da se Unija poslodavaca Srbije, za razluku od vanrednog povećanja minimalca u oktobru na 500 evra, nije saglasila sa ovima redovnim rastom cena rada, jer je smatrala da je već dovoljno uvećana.
„Sa tim vanrednim povećanjem u oktobru smo se saglasili, većina poslodavaca je u tom trenutku bila za to, ali je rodovno povećanje minimalne cene rada sada previše za poslodavce“, kaže Pavlović.
Uz napomenu da se Unija konsultuje samo sa privrednicima u privatnom sektoru, ona upozorava da postoji opasnost da neka privatna preduzeća budu zatvorena zbog povećanja minimalca.
„U našim istraživanja uvek se pojavljuje trećina poslodavaca koji nisu za rast minimalne cene rada i to su uglavnom preduzeća koja već posluju sa lošim rezultatima. Za njih je svaki veliki trošak problem, nakon kog se postavlja pitanje da li će uopšte opstati na tržištu. Zato svakako postoji mogućnost da se neka preduzeća zbog povećanja minimalne cene rada i ugase. Na svu sreću, ostale dve trećine anketiranih gotovo da nemaju zaposlene koji imaju minimalce“, kaže Pavlović.
Minimalac bi trebalo da bude oslobođen poreza
Kada su u pitanju delatnosti koje su posebno ugrožene povećanjem minimalca, ističe da već postoje veliki problemi u tekstilnoj industriji, koja dugi niz godina ima brojne probleme i zbog nelojane konkurencije, i zbog postojanja mnogobrojnih onlajn prodavnica.
„Naši ljudi koji se bave tekstilnom industrijom jednostavno ne mogu da pariraju takvoj konkurenciji, pa imaju problem sa deficitom kadrova koji je uzrokovan time što su to zanimanja sa prilično niskim zaradama“, kaže Pavlović,
Dodaje da je pored tekstilne industrije prilično ugrožen i sektor usluga.
„Ako pričamo o minimalnoj ceni rada, ona bi trebalo da bude oslobođena poreza, ali država za sada može samo da poveća neoporezivi deo zarade, što takođe znači privrednicima, ali bi mnogo više značilo kada bi se umanjili porezi i doprinosi na zarade, jer su zaista izuzetno visoki“, zaključuje Pavlović.
Povećanje minimalca nije iznenađenje
S druge strane ekonomista Saša Đogović kaže da će, kada je u pitanju povećanje minimalca deo tog tereta država preuzeti na sebe, „tako da će to poslodavci moći da istrpe“.
Ukazuje da će trošak biti veći za one koji isplaćuju minimalne zarade nego za one poslodavce koji isplaćuju veće zarade.
Podseća da je redovno usklađivanje minimalnih zarada bilo najavljeno ranije i da je ugrađeno u budžet, zbog čega to nije nikakvo iznenađenje.
Đogović ističe da je ad hok povećanje minimalca u oktobru zateklo sve poslodavce i privredu.
„To je bio izraz težnje da se izađe u susret povećanom nezadovoljstvu građana zbog visoke inflacije. Poslodavci su januarsko redovno utvrđivanje minimalne cene rada već ukalkulisali u svoje poslovanje za narednu godinu, tako da to nije faktor iznenađenja“, kaže Đogović.
U riziku firme sa jeftinijom radnom snagom
Zbog toga će, napominje, pojedini poslodavci podići svoje cene kako bi mogli da povećaju prihode i na taj način amortizuju određeno povećanje troškova rada.
„Firme koje bi mogle da se zatvore, ne samo zbog povećanja minimalca, nego i ostalih troškova, su firme u segmentu radno intenzivnih delatnosti koje traže jefitiniju radnu snagu, kao što su tekstilna i industija kože i obuće“, kaže Đogović.
Podseća da su kompanije iz tog segmenta delatnosti već ranije zatvorile svoje ispostave u Srbiji, kao što su Beneton, Kentaur, i ranije Geox.
„Država mora da ima jasno definisanu industrijsku politiku i da ne daje više subvencije tim radno intenzivnim delatnostima, već samo jasno definisanoim visokotehnološkim poslovima. Država mora da insistira i na prekvalifikaciji i dokvalifikaciji radne snage i da kroz javno-privatnu inicijativu omogući podizanje i komercijalizaciju određenih prirodnih resursa, kao što su turizam, poljoprivreda, stočarstvo i voćarstvo kako bi podstakla stanovništvo da na bazi spostvenih resursa u nerazvijenim područjima počne da razvija domaće preduzetništvo“, kaže Đogović.
Ističe da je zbog toga potreban i strateški zaokret po pitanju tekuće ekonomske politike u pravcu razvoja domaćeg preduzetništva i izgradnje institucionalnog i predvidivog ambijenta u kome bi se i kapital iz dijaspore mogao slivati u Srbiju, i gde bi ljudi iz dijaspore mogli da se osećaju sigurni na tržištu Srbije.
Na taj način, zaključuje, taj novi kapital i novi poslovi mogli bi da poboljšaju ekonomski položaj Srbije.