Rediteljka Marina Kovačević godinama priprema predstave – u zatvorima. Kako izgleda kad osuđenici postanu glumci i zašto ih to na neki način vraća u društvo
Marina Kovačević je u poslednje vreme često u ženskom zatvoru u Požarevcu premda nikog nije ubila niti je nešto ukrala.
Ova rediteljka godinama kroz pozorišne radionice pomaže osuđenicima da nađu komade slobode i vrate se u normalan život. U najvećem zatvoru za žene u Srbiji radi sa dvanaest osuđenica na drukčijem pristupu antičkim dramama.
„Osuđenice uzimaju likove junaka i bogova u svoje ruke i osmišljavaju kraj koji nije tragičan. Dakle menjamo arhetip sa porukom kako rešiti sukob između nepomirljivih sila“, ispričala je Kovačević za naš njuzleter Međuvreme.
„Insistiram na ispravljanju tragične sudbine junaka, da uzmu sudbinu u svoje ruke, da je pozitivni ishod moguć i da treba prvo da odaberemo naredni korak“, kaže ona.
Put kojim se ređe ide
Kovačević vodi Institut za performativne umetnosti i socijalni rad. Krenula je putem kojim se ređe ide.
U zatvorima je spremala predstave, vodila radionice kreativnog pisanja, oporavak zatvorenika uz pomoć azila za pse, slikanje murala na zatvorskim zidovima, bilo je teatra sa pacijentima bolnice „Laza Lazarević“…
U Požarevcu sada paralelno teče i obuka osuđenica za scensku fotografiju.
Na pitanje da li se bojala barem prvi put kad je otišla u zatvor, Kovačević kaže: „Nisam. Osuđena lica su ljudi i deo društva. Svako od nas ima u sebi dva vuka, pobediće onaj koga hranimo.“
Zapisi iz CZ-a
U rad sa osuđenicima je krenula pre deset godina, u Centralnom zatvoru. Radili su na Dostojevskom, „Zapisi iz mrtvog doma“ i „Zapisi iz podzemlja“.
„To delo koincidira sa životima osuđenika, jedino što je radnja smeštena dva veka ranije u Sibiru“, kaže Marina.
O stvaranju te predstave je snimljen i kratak dokumentarni film „Zapisi iz ćelije broj 12“, kasnije je prikazivan i po američkim zatvorima kao primer šta može teatar iza rešetaka.
„Osuđenicima je teško da se otvore. Često su rasli bez imalo ljubavi. Na radionicama su imali priliku da izraze osećanja i to prolazi jako dobro. Pogotovo što to onda ide u dramski proces, a na kraju pred opštu zajednicu“, priča rediteljka.
U filmu narator koji je osuđenik kaže: „Ustajali smo s predstavom, viđali smo se sa predstavom, jeli smo predstavu, vežbali smo predstavu, odlazili smo u krevet sa novim idejama za predstavu i čekali smo da odemo da odigramo predstavu. Predstava je bila sve.“
Kako oni vide sebe
Gostovali su po drugim zatvorima u Srbiji i, kao veliko finale, 2015. godine izveli predstavu u Domu omladine pred slobodnim građanima.
Sve to imalo je posebnu dozvolu Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.
„U tome je, mislim, ključ društvene reintegracije. Oni koji su istupili i napravili krivično delo sada u vidu pozorišne predstave daju nešto dobro zajednici. Više nisam osuđenik – sada sam glumac“, priča Kovačević.
To je, kaže, dvosmerna priča – ujedno i rehabilitacija društva. „Slobodni građanin dođe na predstavu i vidi čoveka koji nije profesionalni glumac, ali učestvuje u njegovoj rehabilitaciji.“
Tako, kaže Marina, iz rada u mraku neke zatvorske ćelije stiže novo svetlo u kojem porodica, prijatelji i društvo vide ove ljude. I posebno, u kojem oni vide sebe.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Pripadnici Specijalnih antiterorističkih jedinica sinoć su „neutralisali“ nauražanog 89-godišnjeg muškarca iz sela Topolnica kod Majdanpeka koji nije hteo da se preda. Prethodno je ubica iz puške ubio jedan bračni par i ranio još jednu osobu
Đačka ekskurzija u Grčku, na bazi pet polupansiona košta čak 62.900 dinara, cena za četvorodnevni boravak u Bosni i Hercegovini je 36.500, a za dva dana u Nišu treba izdvojiti 22.900 dinara. Zbog čega su ekskurzije tako skupe i da li roditelji mogu da izdrže toliki udarac po džepu
Visoka plata je jedan od najvećih motiva budućih brucoša prilikom odabira fakulteta. Zbog toga su, godinama unazad, najpopularniji fakulteti Univerziteta u Beogradu oni koji imaju veze sa informacionim tehnologijama. Ipak, ove godine je najveće iznenađenje bio Ekonomski fakultet, koji je zabeležio rekordan broj prijava
Veliki požar u maju ostavio je Čačak bez deponije pa će taj grad, prema najavama vlasti, privremeno odlagati svoje smeće u Kragujevcu. Kragujevčani žele da pomognu, ali podsećaju da već imaju ekološku bombu nadomak centra grada
Još jedan napad pitbula zabeležen je u Novom Sadu, ovog puta sa smrtnim ishodom. Problem držanja opasnih pasa u Srbiji nikada nije regulisan, vlasnici su retko zatvorski kažnjeni, prolaze sa prekršajnim prijavama i novčanim kaznama
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!