Srbija već sada ozbiljno kuburi sa radnicima, a od danas, 1. juna, se širom otvaraju vrata Nemačke koja će iz zemalja Zapadnog Balkana zapošljavati i do 50.000 radnika godišnje, duplo više nego do sada. Da li će u Srbiji uopšte ostati neki majstor koji već nije u penziji, a da valja
Dragi Marković iz Smedereva je iskusni armirač još od 1977. U karijeri od skoro pola veka radio je često i u inostranstvu – u Rusiji, Ekvatorijalnoj Gvineji i Nemačkoj. I sada ima dosta ponuda za Nemačku, i rado bi otišao da je, kako kaže, makar malo mlađi, piše Dojče vele (DW)
„Ljudi uvek beže vani, više je para“, kaže Dragi za DW. „U Nemačkoj imaš 15 evra po satu, a u Srbiji 5, možda 6 evra po satu. Tamo se radi bez žurbe i važan je isključivo kvalitet, dok se u Srbiji uvek žuri, pa ako je 2 dana rok za nešto, traže ti da ti završiš za jedan dan. Mnogo je stresnije raditi u Srbiji“, objašnjava Dragi.
Radno vreme mu je od 7 do 17, sa dve pauze i plaćenim toplim obrokom. To je dnevno 50, odnosno 60 evra.
U Nemačkoj je imao isto radno vreme i tri puta više novca, obezbeđen smeštaj, a hranu je morao sam da kupi. Isplati se, kaže on. I puno mlađih od njega će sigurno otići, posebno sada kada Nemačka ima novo pravilo za Zapadni Balkan.
Srbija već ima veliki problem sa nedostatkom radnika
Od 01. juna prema ovom pravilu, radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, sa Kosova, iz Severne Makedonije i Albanije mogu znatno lakše da odu na neodređeno vreme u Nemačku, i to do 50.000 njih godišnje, što je duplo više nego do sada. Postavlja se pitanje ko će ostati da radi u ovim zemljama.
image(206)Radnici na građevini u Srbiji / Foto: Jelena Đukić-Pejić/DW
Srbija već ima veliki problem sa nedostatkom radnika, i na gradilištima uveliko rade radnici iz Turske, Kine, Albanije, Indije i Pakistana. Radnicima iz tih zemalja 5 ili 6 evra na sat u Srbiji sa plaćenim smeštajem i hranom možda ne zvuče loše.
Međutim, postavlja se pitanje koliko su dobri oni radnici koji ostaju u Srbiji. I kakve ćemo radnike imati ubuduće, s obzirom na prosečne godine onih koji su sada tu – jedan radnik na građevini u proseku ima 57 godina.
Uvoz radnika ne može da nadoknadi gubitak najboljeg kadra
Ekonomista prof. Boban Stojanović ne vidi ništa loše u samoj fluktuaciji radnika, ali kao veoma loše vidi to što će naša zemlja da izveze i najkreativnije visokostručne kadrove i najbolje manje obrazovane ljude.
image(208)Boban Stojanović / Foto: Jelena Đukić-Pejić
„Tu su jasni eksterni pozitivni efekti za zemlju koja dobija takve radnike“, kaže prof. Stojanović za DW.
„Na žalost po Srbiju i po zemlje u regionu, Zapadna Evropa prvenstveno, pa i Amerika i Velika Britanija prihvataju upravo takve radnike, šire kvote, liberalizuju dolazak i sa porodicom, i ostavljaju ovakve zemlje bez takvih kadrova. Šta će nadoknaditi taj gubitak kadrova? Da li taj uvoz? Najverovatnije ne, jer uvoz tog tipa radnika ipak je teško očekivati iz Pakistana ili iz Indije. To je problem za sve zemlje regiona, zemlje se prazne, i niska je stopa nataliteta i plus nam odlaze ljud. Taj proces može da se zaustavi samo stvaranjem uslova za ostanak“, smatra naš sagovornik.
Prema njegovim rečima, i dosadašnji odlazak kadrova iz Srbije pokazao je da veća plata nije jedini kriterijum zbog kojeg odlaze.
„Mladi ljudi odlaze upravo zbog neefikasnih institucija, zbog obrazovanja koje ima mnogo manjkavosti, zbog zdravstva koje nije u mnogim sferama ni rešeno, i jednostavno vide rešenje u drugoj zemlji koja je organizovana više, u kojoj je društveno blagostanje veće, pa i njihove plate veće. To je ono što oni vide, mogućnost perspektive za sebe i svoju decu. „, kaže prof. Boban Stojanović.
U Srbiji se niko ne bavi odlaskom radne snage
Kako ide procedura odlaska radnika, i koji radnici su najpotrebniji Nemačkoj iz zemalja Zapadnog Balkana nismo uspeli da saznamo ni u nemačko–srpskoj privrednoj komori, niti u Regionalnoj privrednoj komori Srbije jer, kako kažu, ne bave se temom migracije radne snage. U Ambasadi Savezne Republike Nemačke u Srbiji su obećali odgovore, ali do zaključenja ovog teksta, odgovori nisu stigli.
Ima li još ko da ode na rad na neodređeno u Nemačku iz Srbije, BiH, Crne Gore ili Severne Makedonije, pribojavaju se sagovornici DW. Međutim, ima i onih koji ne dele taj strah.
„Kad radnici odu u penziju, idem i ja“
Ljubiša Ristić je investitor i izvođač radova i u svojoj firmi ima radnike koji su sa njim još od 1994. a dvojica su, kako kaže, iz njegove firme otišla u penziju. Zadržava ih dobrom platom, fer odnosima u firmi i sigurnom zaštitom na radu.
image(207)Foto: Jelena Đukić-Pejić
„Oni su zadovoljni platom, plata je dva puta mesečno, 15. i 30 u mesecu, i za sve ove godine nikada nisam kasnio sa platom. I ja zaista nisam imao problem sa radnicima. A istina je da radnika nema. Najviše zato što nema mladih radnika. Niko od mladih neće na građevinu, niko neće ‘na mešalicu i lopatu’, svi maštaju o nečemu drugom i zbog toga dolazi do manjka radne snage, barem u građevini“, smatra Ristić dodajući da su njegovi radnici u četrdesetim i pedesetim godinama.
Šta će biti kad i oni odu u penziju, i kolika je to plata koja zadovoljava građevinskog radnika?
Ljubiša Ristić kaže da će i on tada ići u penziju, a o platama radnika nije želeo da govori. Ipak, od majstora na drugim građevinskim objektima koji su želeli da ostanu anonimni saznajemo da je uobičajeno da majstori primaju novac na račun i „na ruke“.
Svi majstori su penzioneri
Dragi Marković s početka priče ipak kaže da Srbiji fale majstori svih profila. Pozivajući se na svoje veliko iskustvo kaže da više nema ni dobrih majstora.
S obzirom da je do pre tri godine radio i na Beogradu na vodi, kaže da su i za taj veliki projekat problemi sa dobrim majstorima bili vrlo očigledni.
„Svi kažu da su majstori. Ili za moj posao, oni kažu da su armirači, ali oni ne znaju osnovne stvari u poslu, da gledaju u crteže, planove i projekte, da rade samostalno. Meni nije potreban inženjer koji mi kaže šta i kako treba da radim, ja pogledam u projektu koja je greda, koliko ide armature i sve radim samostalno, a tako treba, da budeš samostalan majstor“, kaže Dragi.
Na to što nema novih mladih majstora, Dragi kaže: „Neće da budu tamo gde je promaja ili jako sunce. Na ovom gradilištu na kome sam sada ima njih troje, četvoro koji imaju oko 40 godina, a ovo ostalo, sve su, iskreno rečeno, penzioneri“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Od nesanice i anksioznosti do raka – poremećaji rada štitaste žlezde pogađaju milione ljudi, a simptomi se lako mogu pomešati s posledicama svakodnevnog stresa. Autorka ovog teksta zna to iz ličnog iskustva, a uz pomoć stručnjaka donosi sve što treba da znate o jednoj od najrasprostranjenijih endokrinih bolesti današnjice
U intervjuu iz Varšave, Adam Mihnjik, jedan od najvažnijih evropskih intelektualaca govori o otporu, komunizmu, novinarstvu, zatvoru i zašto veruje da Srbija ima šansu za bolji put
Tri nastavnice iz Gimnazije „Svetozar Miletić“ u Srbobranu dobile su otkaz jer su u znak podrške studentskim protestima obustavile nastavu. One su poslednje žrtve neobuzdanog režima koji se mesecima obračunava sa pobunjenim prosvetnim radnicima
Pod pritiskom vlasti, univerziteti u Srbiji prelaze na onlajn nastavu, blokade traju, a Nacionalno telo za akreditaciju ostaje bez članova. To je ono telo koje je fakultetima u blokadi pretilo oduzimanjem akreditacije. Da li se ostavke zaista podnose iz „ličnih razloga“
Tužbe koje imaju za cilj da ućutkaju kritiku, zakopaju istinu i kazne one koji imaju hrabrosti da govore jesu SLAPP tužbe, a Srbija je među pet država Evrope koje su najviše pogođene ovim tužbama
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!