Proizvoljno propisivanje doživotnih kazni za svako drugo krivično delo koje je zakonodavac predvideo Nacrtom zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika je “klasičan penalni populizam” koji neće smanjiti stopu kriminaliteta, kaže za „Vreme“ programska direktorka Komiteta pravnika za ljudska prava Milena Vasić.
Ona ocenjuje da takvo nagomilavanje doživotnih kazni može da dovede samo do „jeftinih političkih poena“ jer svetska praksa ne pokazuje da propisivanje strožih kazni dovodi do smanjenja stope kriminaliteta.
„Ne postoji uporište u penalizmu. Imate zemlje sa smrtnom kaznom, pa se u njima čine zločini za koje je zaprećena smrtna kazna. Za borbu protiv kriminaliteta pokazalo se efikasna izvesnost krivičnog gonjenje, a ne kazna, dakle počinilac ne sme da ima osećaj da neće biti uhvaćen, da će se izvući“, kaže Vasić.
Naglašava da ljudi koji krenu u izvršenje krivičnog dela ne razmišljaju o visini zaprećene kazne, naročito kod monstruoznih krivičnih dela i seksualnih delikata.
Prekratak rok za javnu raspravu
Rok od 20 dana koji je predviđen za javnu raspravu je veoma kratak budući da je reč o sistemskom zakonu, ističe Vasić i ukazuje da stručna javnost nema dovoljno vremena da se upozna sa tekstom i analizira ga na adekvatan način.
„Prošle godine je već bila pokrenuta javna rasprava, upućeni su komentari stručne javnosti, resorno ministarstvo je bilo dužno da uradi izveštaj sa te javne rasprave i da odgovori koji su komentari usvojeni, a koji odbijeni, i razloge za to, ali taj izveštaj nije objavljen“, kaže Vasić.
Ukazuje i da je obrazloženje Ministarstva pravde bilo da se ovogodišnjom javnom raspravom samo nastavlja prošlogdišnja rasprava.
„To nije adekvatno obrazloženje, jer se u međuvremenu nije samo promenio tekst predloga zakona, nego i Vlada Srbije, i čitav proces bi morao da počne ispočetka“, ističe Vasić.
Ozbiljan korak unazad
Kada su u pitanju ljudska prava, Vasić upozorava da je Nacrt zakona ozbiljan korak unazad jer je prožet vrstom penalnog populizma.
Kao primer navodi da je i za osnovni i za kvalifikovani oblik pojedinih krivičnih dela zaprećen doživotni zatvor, a menja se samo minimum kazne.
Tako je i za silovanje i za kvalifikovani oblik silovanja zaprećena kazna doživotnog zatvora, a isti je slučaj i sa ubistvom i teškim ubistvom.
„Zakonodavac zaista nije štedeo na kaznama, ali se postavlja pitanje smisla takvih raspona kazni“, ocenjuje Vasić.
Navodi i da su pojedina rešenja zapravo „reciklirana, stara“ rešenja za koja je stručna javnost ranije već ocenila da su neadekvatna.
Zbog toga je, dodaje, „ono malo komentara civilnog društva koji su usvojeni u prethodnom procesu“, ostalo u senci novih rešenja koje je donelo Ministarstvo pravde.
Obračun s građanskim blokadama
Vasić napominje da po važećem zakonu postoji krivično delo ugrožavanja saobraćaja opasnom radnjom ili opasnim sredstvom.
U tom slučaju zaštitni objekti su život ili telo ili imovina većeg obima, a kažnjava se onaj ko ometa saobraćaj i na taj način dovodi u opasnost život ili telo ljudi ili imovinu većeg obima.
Vasić ukazuje da se u novom nacrtu izbacuje deo o dovođenju u opasnost života ili tela ljudi ili imovine većeg obima, a kazna se propisuje samo za protivpravno ometanje saobraćaja.
„To može da bude bilo koje ometanje, pa i blokada puta, koju često viđamo proteklih meseci, pa i komemorativno ćutanje. To znači da prema novom nacrtu zakona zaštitni objekat postaje saobraćaj kao takav, što osim toga što je besmisleno, može da utiče i na prava građana koji koriste svoje Ustavom zagarantovano pravo na mirno okupljanje na ulici“, kaže Vasić.
Nacrtom zakona predviđena je zatvorska kazna od jedne godine za onog ko protivno propisima zaustavlja vozila u saobraćaju, što je definicija blokade puta.
Dodaje i da takvo rešenje nije postojalo u prošlogodišnjem Nacrtu zakona.
„Ministarstvo je sada iznedrilo takvo rešenje, pod obrazloženjem da želi da zaštiti saobraćaj. Indikativno je da se to nije našlo u prethodnom Nacrtu zakona i očigledno je da je to reakcija na proteste, i potreba da se oni kriminalizuju“, kaže Vasić.
Ukazuje da je zaustavljanje saobraćaja protivno propisima već obuhvaćeno Zakonom o bezbednosti saobraćaja i da je dominantno reč o prekršajima.
„Zato možemo da dođemo u situaciju da postoji konkurencija između prekršaja i krivičnog dela. Zbog čega bi nešto što je već propisano kao prekršaj i suštinski nema kriminalni značaj sada bilo propisano Krivičnim zakonikom“, pita Vasić.
Promena usmerana protiv zaštite građana od torture
Kao još jedno problematično rešenje u nacrtu zakona navodi i brisanje kvalifikovanje krivičnog dela iznuđivanja iskaza, što podrazumeva iznuđivanje iskaza praćeno teškim nasiljem ili ukoliko su usled iznuđivanja iskaza nastupile naročito teške posledice za okrivljenog u krivičnom postupku.
Obrazloženje Ministarstva pravde je da je taj oblik iznuđivanja iskaza delimično sadržan u drugim krivičnim delima.
„Imali smo situacije da je pre dve godine jedan čovek preminuo u policijskoj stanici i da je jedan čovek ušao vezan rukama na leđima u ‘maricu’ i navodno počinio samoubistvo. Imali smo, dakle, veoma misteriozne smrti povezane sa policijskim postupanjem“, kaže Vasić.
Sada se iznenada briše kvalifikovani oblik tog krivičnog dela, pod obrazloženjem da je ono delimično sadržano u drugim krivičnim delima.
„Delimično sadržano i 100 odsto sadržano nije isto. To je velika zamerka, jer je ta promena žusmerana protiv zaštite građana od torture“, kaže Vasić.
Podseća da je Srbija 2008. godine dobila preporuku Komiteta Ujedinjenih nacija za prevenciju torture i po kojoj bi definicija zlostavljanja i mučenja trebalo da se uskladi sa definicijom iz Konvencije UN.
„Usklađivanje sa definicijom UN nema, iako odavno postoji preporuka, ali se zato briše krivično delo pod navodnim obrazloženjem da postoji preporuka da se ta dela usklade. Postoji preporuka da se ta krivična dela usklade sa Konvencijom UN, a ne da se tek tako izbriše kvalifikovani oblik iznuđivanja iskaza“, precizira Vasić.
Objašnjava da bi usvajanjem te odredbe iz nacrta zakona to značilo da ukoliko bi nastupile teške telesne povrede policajac ne bi bio procesuiran za iznuđivanje iskaza, već za neko drugo krivično delo.
Sve samo ne silovanje
Kada je reč o silovanju, Vasić ukazuje da u domaćem zakonodavstvu trenutno ne postoji nijedno krivično delo koje bi u svojoj suštini sadržalo seksualni odnos bez pristanka.
Navodi da definicija silovanja podrazumeva upotrebu sile ili pretnje da će neko neposredno napasti život ili telo žrtve ili osobe bliske žrtvi i naglašava da se trenutno u slučajevima silovanja traži momenat fizičke prinude ili dokaz da je bilo pretnje.
„Fizička prinuda znači da se žena branila, a žrtve silovanja, to je i nauka dokazala, često se ne brane od silovanja, nego se ‘zamrznu’, ukoče, pružaju pasivan otpor. Definicija silovanja je zbog toga odavno zastarela“, navodi Vasić.
Podseća da zato nevladine i ženske organizacije godinama zahtevaju od države da silovanje obuhvati svaki seksualni odnos bez pristanka žrtve. To je i zahtev Istanbulske konvencije koju je Srbija ratifikovala, a u nacrtu zakona uvedena je obljuba bez pristanka.
Ocenjuje da se do krivičnog dela obljuba bez pristanka došlo „površnim tumačenjem Istanbulske konvencije“.
„Ne znamo zašto su se oni koji su pisali nacrt zakona mislili je da je dovoljno da se obuhvati sama radnja, a da se to ne nazove silovanjem. Problem je naročito što je to zaista izvrgavanje ruglu žrtava, jer vi nekoj ženi, samo zato što nije fizički pružala otpor praktično kažete da nije silovana, nego da je nad njom izvršena obljuba bez pristanka. To je, dakle samo površno jezičko tumačenje Istanbulske konvencije kojim smo došli do toga da to može da bude krivično delo odvojeno od silovanja“, kaže Vasić.
Navodi da su predviđene kazne za obljubu bez pristanka od dve do 13 godine, a za silovanje od pet godina do doživotnog zatvora, iako je u suštini to isto krivično delo.
„Imate tako mogućnost da tužilaštvo namerno ide na blaže krivično delo zato što je procenilo da možda nije u redu da osoba bude kažnjena doživotnim zatvorom. Istovremeno, ne treba za svaki oblik silovanja da bude kazna doživotnog zatvora“, zaključuje Vasić.
Ovog oktobra „Vreme“ slavi i časti – čak 35 odsto popusta za naš 35. rođendan! Važi za polugodišnje i godišnje pretplate. Pretplatite se sada!