„Program druge komemoracije 3. maja osmišljen je kroz dve celine – jednu posvećenu sećanju, drugu društvenoj odgovornosti“
Po ugledu na Evropski dan žrtava (22. februar) – koji poziva na unapređenje zaštite i prava žrtava i pružanje sistemske podrške – Viktimološko društvo Srbije (VDS) pokrenulo je inicijativu da se u Srbiji ustanovi Dan sećanja na žrtve masovnih ubistava. Nakon razgovora sa porodicama ubijenih u OŠ „Vladislav Ribnikar“, kao i u selima Dubona i Malo Orašje, odlučeno je da dani sećanja budu 3. i 4. maj. Inicijativu VDS-a podržali su stručnjaci i građani – peticiju je potpisalo više od 11.000 ljudi.
„Cilj je bio da se tokom tih dana setimo svih koji su stradali u masovnim ubistvima u Srbiji. Od 2002. do aprila 2023. godine, zabeleženo je još sedam takvih zločina, u kojima je život izgubilo 47 osoba, dok je veliki broj njih povređen“, kaže za „Vreme“ Sanja Ćopić, profesorka Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, predsednica UO Viktimološkog društva Srbije i članica Multidisciplinarnog tima za uspostavljanje Memorijalnog centra u znak sećanja na žrtve masovnog ubistva u Oglednoj osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”.
„Vreme“: Zašto je važno sećati se žrtava?
Sanja Ćopić: Obeležavanje Dana sećanja ima za cilj da pošalje jasnu poruku javnosti, institucijama i društvu: ovakve tragedije se ne smeju ponoviti. Kroz ove datume iskazuje se i podrška porodicama ubijenih, koje su takođe žrtve – često nevidljive, zaboravljene i bez dovoljne podrške. Mnogi ne znaju koja su njihova prava, niti se vodi računa o njihovima potrebama i procesu oporavka.
Sećanje je i pokretač pitanja – zašto se nešto dogodilo, šta je propust sistema, i kako da se spreči ponavljanje. Potpisnici peticije su u komentarima najčešće isticali da je Dan sećanja potreban „kao opomena za budućnost“. On može biti podsticaj za razvoj programa prevencije nasilja, kontrole oružja i pronalaženje strateških odgovora za podršku preživelima. Oporavak zajednice ne tiče se samo onih neposredno pogođenih, već celog društva.
Konačno, ovi dani su i prilika da se zapitamo – šta smo do sada uradili u prevenciji i na čemu treba da radimo.
Koja je uloga medija u kolektivnom pamćenju? Gde pomažu u pomenutim procesima, a kada njihovo izveštavanje vodi retraumatizaciji?
Važno je staviti akcenat na žrtve i preživele. Često se zaboravljaju i ranjeni. Zatim, u slučaju masovnog ubistva 3. maja, posredne žrtve su i druga deca koja idu u OŠ „Vladislav Ribnikar“, kao i zaposleni. U Maloj Duboni i Orašju, to je lokalna zajednica. Zatim, ljudi koji su im pružali pomoć.
Mediji bi trebalo više da govore o žrtvama, merama podrške i prevenciji. A nažalost, nakon tragedija, medijska pažnja bila je mahom usmerena ka počiniocima – što je potpuno pogrešno.
Dobar primer doprinosa su, recimo, video materijali u okviru komemoracija, koji oživljavaju uspomene na ubijene. Usvojen je i predlog da se, vezano za 3. maj, obeležava Nedelja sećanja i zajedništva, u okviru školskog kalendara. Tokom te nedelje prošle godine, brojne škole su kroz humanitarne aktivnosti, predstave, skupove i takmičenja iskazale solidarnost i posvećenost vrednostima važnim za prevenciju nasilja.
Šta donosi ovogodišnji program komemoracije 3. maja?
Program druge komemoracije 3. maja osmišljen je kroz dve komplementarne celine – jednu posvećenu sećanju, drugu društvenoj odgovornosti.
Sećanju na decu i Dragana posvećena je radionica „Vrlo jato u Vrtu vrlina“, gde učesnici oslikavaju bele ptice inspirisane vrlinama koje su u sebi nosili Bojana Asović, Ana Božović, Katarina Martinović, Mara Anđelković, Ema Kobiljski, Sofija Negić, Andrija Čikić, Adriana Dukić, Angelina Aćimović i Dragan Vlahović. Te ptice postaju deo prostorno-zvučne instalacije na Malom Tašmajdanu – „Vrt vrlina“. Prikazivaće se na televizijama i portalima animirani video rad „Beskonačne niti“, koji sam pomenula, a koji memorijalizuje njihove živote.
Popodnevni deo programa otvara pitanja i traži odgovore. Tema ovogodišnjeg Foruma za razgovor 3. maja je – prećutkivanje. Posetioci će anonimno odgovarati na pitanja o tome šta prećutkujemo i zašto. Neki od odgovora biće pročitani javno, kao simbolički čin suočavanja sa odgovornošću. Forum se završava tribinom „Otvaranje crne kutije 3. maja“, na kojoj učestvuju Vanja Bajović, Jovana Gligorijević, Aleksandar Baucal i Veran Matić, a koja tematizuje otvorena, konkretna pitanja odgovornosti i potrebe za promenama postojećih ili definisanja novih procedura u obrazovanju, pravnom sistemu i medijima, koji bi bili adekvatan odgovor institucija i društva na mnogostruke uzroke i posledice masovnog ubistva 3. maja 2023.
Vi ste i članica Multidisciplinarnog tima za uspostavljanje Memorijalnog centra u znak sećanja na žrtve masovnog ubistva u OOŠ „Vladislav Ribnikar“. Koji su koraci do sad učinjeni?
Iskustvo iz drugih zemalja pokazuje da je memorijalizacija složen i dugotrajan proces. Ne postoji univerzalni model – svaki kontekst je specifičan i zahteva pažljivo građen konsenzus. Memorijal ne sme biti izvor podele, niti prostor na koji ćemo za 20 godina gledati sa nerazumevanjem.
Multidisciplinarni tim, u saradnji sa porodicama žrtava i Radnom grupom, načinio je prve korake: organizovani su sastanci sa stranim ekspertima, razvijena je metodologija konsultacija i pripremljen upitnik za intervjue sa porodicama stradalih, kao i za anketu sa zaposlenima u školi, roditeljima i učenicima. Ti su razgovori urađeni. Sledeći korak je uključivanje šire javnosti u dijalog: šta memorijal treba da predstavlja, koje vrednosti da neguje i koje poruke da šalje?
I prošle godine je na Tašmajdanu organizovan forum na kom su građani mogli da ostave svoje odgovore – na papiru ili putem QR koda – o tome kako su ih događaji 3. i 4. maja promenili i šta očekuju od društva. Analiza tih odgovora predstavljaće dragocen doprinos daljem oblikovanju ideje memorijalnog centra.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Više javno tužilaštvo tereti dvojicu muškaraca za nasilje prema policiji tokom protesta 28. juna u Beogradu. Jedan je, prema navodima, bacao kamenice, a drugi napao pripadnika Žandarmerije i pokušao da mu istrgne štit
Studenti u Srbiji suočeni su sa neizvesnošću i pritiscima tokom višemesečnih protesta i blokada, što značajno utiče na njihovu motivaciju, osećaj kontrole i buduće planove. Uz gubitak motivacije, studenti uspevaju da pronađu snagu u aktivizmu i novim iskustvima. Psihološkinja kaže da je ova situacija izazov za mentalno zdravlje mladih, ali i prilika za rast samosvesti i jačanje identiteta
Snežana C. koja je nožem povredila dekanku Filozofskog fakulteta u Nišu Nataliju Jovanović na sudu je zamolila za oproštaj ističući da je bila pod uticajem sadržaja televizije „Informer“
Na Univerzitetu u Beogradu je počelo polaganje prijemnih ispita. Prošlogodišnji brucoši imali su manje od dva meseca normalne nastave, a onda se u oba semestra otišlo u studentske proteste. Šta čeka novu generaciju studenata?
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!