
Vatreno oružje u Srbiji
Pištolj nikog nije zaštitio
Crna hronika je puna naslova u kojima je neko nekoga ubio registrovanim oružjem, a slučajeva da je neko u samoodbrani uspeo da se domogne pištolja i tako sebi spase život skoro da i nema
Crna hronika je puna naslova u kojima je neko nekoga ubio registrovanim oružjem, a slučajeva da je neko u samoodbrani uspeo da se domogne pištolja i tako sebi spase život skoro da i nema
O oružju su napisane napregledne biblioteke, ali ne i o čovekovoj fascinaciji oružjem. Kao da se oružje u životu ljudi podrazumeva, onako, otprilike, kako se podrazumeva žaoka na škorpionovom repu ili kandže na mačjim šapama
Čudno je, i sam se čudim, kad konstatujem da otkrivam da sam ja, Ivan Ivanji, kada sam bio u njegovim godinama, imao dosta sličnosti sa trinaestogodišnjim ubicom iz “Ribnikara”, o čijem sam životu i porodičnim prilikama, hteo – ne hteo, saznao iz medija. I moj otac je bio lekar i posedovao oružje, pištolj marke brauning, i dozvolu da ga nosi jer je bio rezervni oficir, sanitetski potpukovnik. Kada sam imao dvanaest godina, učio me je da pucam. Zaista je čudno, ali ja razumem kako se mogao osećati trinaestogodišnji učenik “Ribnikara” kada su ga policajci izvodili iz škole u kojoj je počinio masovno ubistvo – ponosan kao ja kada su me novosadski policajci odvodili na put za Aušvic. Počinilac ili žrtva, nije bitno, reč je o osećanju deteta da je najednom veoma važno
Vešti razbojnici i pljačkaši, plaćene ubice, narko-dileri, mornari i šverceri droge deo su Balkanskog kartela koji već decenijama rukovodi transportom kokaina iz Južne Amerike u Evropu, ali i daljom distribucijom droge. Iznad njih je samo najveća mafija na svetu – italijanska Ndrangeta, koja je zapravo i stvarni vlasnik više od 60 odsto kokaina koji se iz džungli Kolumbije, Perua, Ekvadora, Bolivije distribuira ka svim kontinentima. Ko je ko u Balkanskom kartelu i kako su povezani sa Ndrangetom, ali i moto-bandom “Anđeli pakla”
Pomešana trauma i bes valjaju se ulicama gradova dok se vlast odriče svake odgovornosti za tragične događaje u Beogradu početkom meseca. Zahtevi izneti u dve šetnje iako izgledaju kao izlazna opcija za režim ne nailaze na takav prijem, pa će ulica odlučivati šta će biti sa Srbijom u narednim godinama
Koliko je “sport bitan za elan nacije”, kako je govorio jedan čuveni košarkaški trener, najbolje je pokazala ovogodišnja evroligaška sezona. Čitava Srbija, crno i crveno-bela, bez daha je pratila svaki potez svojih ljubimaca iz nedelje u nedelju, komentarisala formu i pravila kalkulacije oko prolaska dalje
Ako nekome nije jasan značaj pedagoga, verovatno ne uviđa značaj prevencije i razvoja potencijala dece i odraslih. Možda bi trebalo da se zapitamo šta bi bilo da smo tada otpustili sve pedagoge. Nikada nećemo znati koliko se pojedinačnih tragedija – upravo zahvaljujući pedagozima – nije dogodilo
Iako je u oceni zrelosti učinioca krivičnog dela lakše voditi se samo brojevima kao egzaktnim činjenicama (14, 16, 18 godina), to nije uvek i najispravnije. Često je važnije “izmeriti” stepen razvijenosti nečijeg uma i duše
O alarmantnom broju femicida od početka ove godine još se nije oglasio niko iz nadležnih ministarstava ni iz Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost, osim da kažu kako sve rade savršeno. Jasno je da je femicid pojava koja se ne može nikada u potpunosti iskoreniti, ali jedan femicid nedeljno – od toga trećina počinjena vatrenim oružjem – te trećina uz kršenje zabrane prilaska ili neke druge izrečene mere, jasno ukazuje na problem u sistemu. Sistem, međutim, ćuti, a patrijarh – viče
“Ako budu postojale desetine hiljada ljudi spremnih da hodaju i pritiskaju narednih nedelja, to je nešto što niko ne može da kontroliše. To je prednost vaninstitucionalne politike, ali je jako teško predvideti domete jer je to nešto što je van svih formi i pravila. Može da dođe do sloma režima za dve nedelje, a može da se desi i da građani kažu: ‘Ovo nam je dosadno i ne vodi ničemu, ajmo kući’”
Pripadnici kontradiverzionih ekipa MUP-a Srbije su na terenu zbog anonimnih dojava o bombama, a nastava u prvoj smeni je prekinuta u cilju očuvanja bezbednosti učenika i zaposlenih
Najveći rival Redžepu Tajipu Erdoganu u drugom krugu predsedničkih izbora u Turskoj Kemal Kiličdaroglu od prvog dana kampanje krenuo je da se zbližava sa najmlađim glasačima
Jedan od organizatora poljoprivrednih protesta prijavio je sinoć policiji da mu je pretilo dvadesetak momaka. Zatražio je zaštitu policije
Na osnovu 99,38 odsto prebrojanih glasova, aktuelni šef države Redžep Tajip Erdogan dobio je 49,42 odsto glasova. Glavni opozicioni kandidat Kemal Kiličdaroglu osvojio je 44,95 procenta
Društvene mreže su krcate dokaza da je „Tattoo“, švedska pesma koja je sinoć pobedila na Pesmi Evrovizije plagijat Abinog hita „The Winner takes it all“, kao i da je pobedila zahvaljujući jubileju ovog svetski popularnog sastava
Šta će biti u danas u 18 časova? Hoće li Vučić pendrecima i suzavcem braniti Batu Gašića i Vulina, Željka Mitrovića i Peconija? Sve zavisi od broja građana na okupljanju, ali i elementarnom dodiru režima sa stvarnošću i normalnošću
Statistika u Hrvatskoj ukazuje na to da su mentalni poremećaji dece i mladih posle dešavanja u Beogradu skočili za gotovo 300 posto, a pokušaji suicida za 280 posto
Čini se da je građanska opozicija manje-više korektno reagovala na tragedije. Nije, bar ne dominantno, pokušala da ih iskoristi za političku promociju, za šta ih optužuje vlast, već su one bile samo opravdan povod da se postave relevantna pitanja o društvenom rasapu i njegovim uzrocima. Veliki broj građana na protestima u ponedeljak uveče u Beogradu i Novom Sadu, čini se, pokazuje da je opozicija uspela da pošalje poruku da borba protiv Vučićevog režima nije partijska stvar već pitanje “opštenarodne odbrane i društvene samozaštite”
Jedini odgovor koji ova vlast ima na bilo kakvu krizu jeste – Aleksandar Vučić (na slici) i ono što njemu padne na pamet da kaže na konferencijama za medije. Ana Brnabić je nakon masovnih ubistava saopštila da sistem nije zakazao. I zbilja, prethodna nedelja je pokazala da sistem funkcioniše besprekorno. Ne u interesu građana, ali besprekorno, po proizvođačkoj specifikaciji
“Vučićeva namera da on bude taj koji će okupljati ljude u trenucima opšte žalosti ne može da uspe. On, izgubljen u predugom i u stvari nepodnošljivom monologu, dahćući i kolutajući očima kao da je on najveća žrtva u celoj tragediji, i ministri postrojeni iz njegovih leđa nisu prizor koji se uopšte može povezati sa nezaboravnom slikom ljudi koji u povorkama stižu na mesta gde će položiti cveće i upaliti sveću. Ova dva snimka, ova dva prizora, pokazuju dva sveta”
Ono što sigurno znamo jeste da se “Ribnikar” nije dogodio ni zbog Tiktoka ni zbog igrica, da nije nužno uzrokovan vršnjačkim nasiljem prema dečaku-počiniocu… Uzrok nije ni to što je dečak iz dobrostojeće porodice. To nisu ni rijaliti programi ni filmovi u kojima se prikazuje nasilje. Na koncu, razlog zašto nam se dogodio “Ribnikar” nije ni Aleksandar Vučić ni njegovih 11 godina vladavine vikom, drekom, rušenjima i verbalnim nasiljem. Sve navedeno jesu odgovori, ali ne na pitanje zašto nam se dogodio “Ribnikar”. To su odgovori na pitanje zašto se ovo društvo ne snalazi posle “Ribnikara”
Najviše se polaže na prevenciju, premda i tu fali ulaganja, nemački školski sistem ukupno nije u sjajnom stanju. Recimo, nakon pucnjave u Erfurtu, pokrajina Tiringija sa oko dva miliona stanovnika zaposlila je čak 16 školskih psihologa. Podaci kažu da nijedna pokrajina ne uspeva da ima barem jednog psihologa na 1500 učenika
Donošenju odluka visokoškolskih ustanova, odnosno Univerziteta može prethoditi odluka nastavno-naučnog veća visokoškolske ustanove kojom se utvrđuje neakademsko ponašanje, kao i povreda etičkog kodeksa (npr. plagiranje prilikom izrade doktorske disertacije, koje obuhvata povredu akademskih pravila citiranja), a toj odluci prethodi izveštaj etičke komisije visokoškolske ustanove. Protiv ove odluke može se podneti pravni lek drugostepenom organu – odboru za profesionalnu etiku univerziteta
Kako društva i pojedinci reaguju na kolektivne traume? Šta možemo da očekujemo od sebe i drugih? Šta se može učiniti da (društveni) odgovor na tragedije ide u pravcu zalečenja? Koji su konstruktivni, zdravi načini? Možemo li sprečiti ili makar umanjiti mogućnost za ovakve tragedije u budućnosti? Koji bi trebalo da bude odgovor na vršnjačko nasilje? Kada se kaže “razgovarajmo sa decom”, šta to zaista (treba da) znači? Konačno, koliki je jaz između mera koje je vlast predložila i mera za koje struka kaže da su potrebne
“Juče sam radio jutarnju smenu, bili smo među prvima koju su se odazvali na poziv zbog masakra u osnovnoj školi na Vračaru”, kaže kolegama jedan od policajaca iz patrole interventne jedinice. “To što sam video, ta krv, ta deca... Ja ne mogu više, juriću ovog monstruma celu noć po šumi, samo da ne moram opet da vidim mesto zločina”
Mogu li studenti i opozicija da nadoknade 51 glas na ponovljenim izborima na biračkom mestu broj 25 u Kosjeriću? Da li je to nemoguća misija ili još jedan pokušaj koji menja sve
Srpska Vlada je izabrala komandanta „Belih orlova“ Dragoslava Bokana za predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta ne bi li se u njemu orilo „Aco Srbine“ umesto „Ruke su vam krvave“
Šta će Vučić kad mu istekne drugi predsednički mandat 2027. godine. Ustav ne predviđa treći. Da neće možda u političku penziju
Nema Aleksandar Vučić toliko batinaša, crnih džipova, plaćenih ćacija da pokrpe sve rupe koje je svojom nezajažljivom i nestabilnom prirodom napravio
Dramatičan apel zaposlenih u Junajted mediji pokazuje šta može da se desi kad medije kontrolišu režim i korporacije. Srbiji se dešava sada. Ako publika to ne prepozna, preti još crnji medijski mrak
Bizarna i strašna, ali potpuno istinita priča o diplomi i bestseleru koje je Srbin iz dijaspore stekao za tili čas
Osnivač United grupe Dragan Šolak tužio je većinskog vlasnika BC Partners, tvrdeći da su odbili da mu isplate bonus od prodaje firmi u Srbiji, prenosi portal specijalizovan za pravne vesti Law360. Ni dve nedelje nakon toga je smenjen sa svih funkcija u grupaciji
Više od 30 osoba našlo se pod istragom zbog sumnje da su godinama izvlačili novac iz privrednih društava preko fantomskih firmi. Među firmama koje su koristile njihove usluge nalaze se i „Tončev grup" i „Tončev gradnja", protiv čijih odgovornih lica su podnete krivične prijave.
Nekadašnji reprezentativac i košarkaš KK Crvena zvezda, ali i građanski aktivista Vladimir Štimac optužio je sadašnjeg predsednika kluba, „režimskog biznismena na infuziji” Željka Drčelića, da „uništava Zvezdu“
Prema najnovijem istraživanju KRIK-a, pojedini članovi Vlade Srbije poseduju imovinu vrednu desetine miliona evra, iako njihovi prihodi ne mogu da opravdaju takvo bogatstvo. Među najbogatijima su Bratislav Gašić, Nenad Popović i Irena Vujović – sa luksuznim vilama, stanovima, poslovnim prostorima i seoskim imanjima.