Knjige - Nesavršeni vrt - humanistička misao u Francuskoj
Sreća na odloženo vreme
Cvetan Todorov, Nesavršeni vrt: humanistička misao u Francuskoj; preveo: Jovan Popov; Geopoetika, Beograd, 2003.
Cvetan Todorov, Nesavršeni vrt: humanistička misao u Francuskoj; preveo: Jovan Popov; Geopoetika, Beograd, 2003.
Aleš Čar: Pasji tango; prevela Ana Ristović Čar; Plato, Beograd 2004.
Milorad Belančić: Odgođena demokratija; Krug, Beograd 2004.
Pre jednog veka — 1904. godine — budući veliki pisac otisnuo se iz rodnog Dablina ka Evropi u potrazi za srećom. Posle višemesečnih nedaća konačno je stigao do Pule, gde je 1904. i 1905. predavao engleski u "Berlicovoj školi stranih jezika", da bi taj posao nastavio u Trstu od jeseni 1905. do polovine 1914. godine. Tu se slavni Irac susreo s pokretnim fotografijama...
Savremena tumačenja dramskog tipa pomodarke mogu se objasniti sociološkim razlozima: u zemlji koja poslednja u Evropi, i sa izuzetno mnogo unutrašnjih otpora, ulazi u tranziciju, u proces građenja savremenih društvenih vrednosti, čak i osoba koja te vrednosti prihvata krajnje nekritički i površno postaje pozitivni junak
Rezultat globalnog dušebrižnog komešanja koje prati Gibsonovo ostvarenje jeste taj da je ovaj film, osim što je ekspresno postao blokbaster, postao i vrsta fenomena o kome se izjašnjavaju verski poglavari, javne ličnosti i svi oni koji su bar jednom ušli u crkvu. A reditelj je tako naturalistički prikazao Hristove muke da film prevazilazi realističan opis događaja, i prelazi u horor
Koreograf: Ramon Ulje (Španija); Kamerna opera Madlenianum (Atelje 212)
Goran Marković: Vila Sašino; režija: Milan Karadžić; igraju: Vojislav Brajović, Nataša Ninković, Vuk Kostić; Beogradsko dramsko pozorište
Veljko Đurović: "Bagdad live"; Fotografije: Goran Tomašević; Izdavač: Samizdat B92
Novi broj "Polja" ponudio je tematski prozni blok u kojem mahom "postmodernistički" pripovedači zaigrano preispituju model "prizemnog" književnog (hiper)realizma
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Fiskalni savet bio je jedina preostala institucija sa kičmom. Na njegovom čelu je trinaest godina bio prof. Pavle Petrović. Vučić mu je sada uručio otkaz. Dosta je bilo kritike
Ako je svako javno grupisanje – političko, kako se izboriti s paradoksom i opasnošću od toga da grupa koja se konstituisala kao politička razori i zatruje političko tkivo iz kojeg je iznikla? Onako, kako su to uradili Francuzi
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Studentkinje Fakulteta političkih nauka odlučile su da osnuju grupu podrške na fakultetu, čiji je osnovni cilj da se stane na put seksualnom nasilju. One, takođe, žele da fakultet učine sigurnim okruženjem za sve studentkinje i studente
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Danas se u Beogradu na velika vrata lansira projekat „Jadar“ kome podršku daju Evropska unija i Nemačka. Poseta kancelara Olafa Šolca prolazi u duhu dobrodošlice, bez ikakvog građanskog otpora, protesta ili ne daj bože pobune
Ni ja, ni svi režimu nepodobni, nemamo šta da očekujemo od režimu podobnih u FCS-a i njegovoj komisiji – kaže Zdravko Šotra, doajen ovdašnje kinematografije čiji film nije zadovoljio kriterijume FCS-a za sufinansiranje
„U Srbiji nikad nije bilo više priče o rodoljublju, a nikad manje suvereniteta, dok su unutrašnji represivni mehanizmi i medijska kontrola javnosti sve jači“, kaže za „Vreme“ Ivan Ergić