Davor Lukač je novinar agencije Fonet od 2005. godine, gde prati sektor bezbednosti. Pre toga je radio u Tanjugu. Kao ratni reporter izveštavao je iz rata u Hrvatskoj i sa Kosova. Piše za Vreme.
Potpukovnika u penziji Gorana Arsenića, bivšeg oficira 72. specijalne brigade, policija je privela na informativni razgovor samo zato što je na jednom protestnom skupu među „nasilnicima iz SNS-a” razotkrio „vođu bitangi” koja je sa „F dijagnozom” kao nesposobna bila otpuštena iz vojske
Gradonačelnik Loznice Vidoje Petrović, poznat pod nadimkom Knez, podneo je ostavku, pošto je 20 godina bio na tom mestu i niko mu ništa nije mogao. Petrović je ostavku podneo još početkom avgusta, ali ju je tek sad aktivirao, videći u kom smeru idu protesti protiv iskopavanja litijuma
Samozvani „vrhovni komandant“ Aleksandar Vučić obećao je Mađarima, koji su se pobunili protiv služenja vojnog roka, da će za njih pronaći neko rešenje. A šta je sa drugim nacionalnim manjinama - Bošnjacima, Romima, Slovacima, Crnogorcima, Rumunima, Albancima. Hoće li u Vojsku Srbije ići samo Srbi
„Otvaranje" nove glavne autobuske stanice u Beogradu bio je još jedan fijasko gradonačelnika Aleksandra Šapića, znak da ga je imenjak mu Vučić „pustio niz vodu" i da je u sukobu dvojice bivših funkcionera Demokratske stranke pobedu odneo Goran Vesić
“To nije običan marš motornih vozila od kasarne do poligona i obratno, ovo je veliki marš skoro između 250 i 300 km u jednom pravcu”, kaže za “Vreme” pukovnik u penziji Najdan Vojinović i, između ostalih, postavlja sledeća pitanja: “Ko je bio sa vozačem u kabini; ko je bio komandant kolone; koliko su vozači bili opterećeni u Batajnici na pripremi tog cirkusa od prikaza; da li su imali redovnu hranu i vodu te lekarski pregled; da li su vozila bila ispravna...” Do izlaska ovog broja “Vremena” nema odgovora. Nadležni na svim nivoima vlasti – civilnoj i vojnoj – ćute. Niko to ne zaslužje, pogotovo ne pet žrtava tragedije kod mesta Ušće koju je izazvalo vojno oklopno vozilo
Kao što je 1991. Vojislav Šešelj sa sve glogovim kocem zamajavao javnost da će da ekshumira Tita iz “Kuće cveća”, tako to danas čini Aleksandar Šapić samo bez oruđa protiv vampira. Pod Aleksandrom Vučićem ipak se napredovalo u modernizaciji radikalskih opsenatorskih poduhvata
Ako se zaista uvede obavezno služenje vojnog roka najviše će se radovati vlasnici kafana i šatora - eto njima posla oko ispraćaja. Što se svih drugih tiče – isuviše je nedorečenosti u predlogu koji je na stolu, kao da se grupa neukih malo poigrala sa Vojskom Srbije
Srbe i Hrvate protekle sedmice povezala su dva događaja – nabavka 12 borbenih aviona “rafal”, za koju je ugovor potpisala Srbija i vraćanje obaveznog služenja vojnog roka, što Hrvatska najavljuje od 1. januara sledeće godine, a Srbija to za dnevnopolitičke potrebe razvlači od 2017.
Predsednik Aleksandar Vučić držao je „motivacioni govor“ pripadnicima „Kobri“, obećavao im još veće plate i grmeo na „izdajnike“, a iza njega su stajali oficiri i klimali glavom. Valja biti uz vođu i sačuvati privilegije
Aleksandra Vučića uporno oslovljavaju titulom „vrhovni komandant“, mada ona prema srpskim propisima jednostavno ne postoji. Pitanje je to vrhovnog poltronstva i stvaranja kulta ličnosti, za šta vojnici nimalo nisu krivi – oni izvršavaju naređenja
Ulozima od 500 do 1500 evra 676 radnika propale “PPT hidraulika“ osnovalo je 2019. „PPT Petoletka doo“. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je tada u emotivnom zanosu izrazio svoje divljenje i obećao im svu moguću pomoć. A onda ih je država, kojom diriguje, ostavila na cedilu i pustila da propadnu
Pod plaštom obeležavanja godišnjice „Oluje“, Vučić u Loznici za 3. avgust na stadionu "Lagator" zapravo planira „kontramiting“ ne bi li građanima koji protestuju zbog rudarenja litijuma pokazao svoju nadmoć. Pripreme ovog kvazipatriotskog spektakla su uveliko u toku
U zajedničkoj akciji BIA, VBA i MUP su uhapsili trojicu „špijuna“ u Valjevu – inženjere zaposlene u „Krušiku“. Za režimsku pljačku u fabrici oružja niko nikada nije priveden
Na osnovu odluke ministra odbrane Bratislava Gašića tajnost mnogo čega i mnogo toga u vojsci ili će biti trajna ili se povećava na sto godina. Postavlja se pitanje čemu tolika zaštita vojske od javnosti i istoričara
Ustav i zakoni o nadležnostima predsednika Republike, o Vladi i ministarstvima imaju jasno propisane odredbe, ali to u slučaju Vučića i njegovih poltrona ne važi, danas je zvanično preuzeo komandu i nad policijom... Ljudi koji su radni vek proveli u policiji i dogurali do najvažnijih funkcija, bili su tretirani kao obični posetioci
Pompezno najavljene francuske „Rafale“ Srbija može u najboljem slučaju da očekuje za nekih šest do sedam godina. Nije to jedino, što je Aleksandar Vučić prećutao
Poznavaoci sektora bezbednosti upozoravaju da je van pameti i zdravog razuma slati ljude u uniformama da sprečavaju terorističke napade. Logičnije je da se to radi kako je uobičajeno – u civilu i bez privlačenja pažnje. Ali u tom slučaju izostali bi političko-marketinški efekti
Policijski kordoni u zgradi Skupštine Srbije – toga nije bilo ni u vreme vlasti Slobodana Miloševića. Otprilike na 1,5 poslanika dolazi jedan pripadnik Jedinice za obezbeđenje MUP-a u civilu. Oni stalni, kojima je radno mesto obezbeđenje skupštinske zgrade, se tu i ne računaju
Pogibiju posade vojnog helikoptera Mi-17 obeležavaju penzionisani piloti i mehaničari. Državni funkcioneri se nisu udostojili ni kakvo spomen obeležje da postave. Odgovorni za ovu tragediju nikada nisu bili kažnjeni
Dok je Antić, predsednik Vojnog sindikata iza rešetaka, paravojnom vođi iz Banjske Milanu Radoičiću na Kopaoniku njegovi “vojnici” organizuju rođendansko slavlje nazivajući ga “komandantom”. Inače, Antić leži u pritvoru pod optužbom da je proneverio neki sindikalni novac dajući solidarnu pomoć članstvu. Tih osamnaest miliona dinara za koje se on i saradnici terete, Radoičić i društvo potroše za jednonedeljno zimovanje. Pošto ova nepravda kopa oči, Antić je naprasno morao biti proglašen za ruskog špijuna
Hapšenje predsednika Vojnog sindikata je izazvalo revolt ne samo članova sindikata, nego i kod svih časnih pripadnika Vojske Srbije, sadašnjih i bivših, i neće ostati bez adekvatnog odgovora: oni najavljuju svoje reakcije, koje za mnoge iz vrha vlasti neće biti nimalo prijatne
“Nekad se znalo da je od deset oficira uvek osam ili devet onih koji su sposobni i svoju karijeru su vezali za Pravilo službe i nastavak vojnog školovanja. To se zvalo ‘predvidiva karijera’, ceo sistem je vodio računa o ljudima. Tada su jedan do dvojica od desetorice uspevali da se provuku preko raznih veza, rođačkih, kumovskih, zemljačkih i mogli su da preskoče jednu stepenicu u karijeri, a ne pet kao što je sad slučaj. Od dolaska SNS to se u potpunosti preokrenulo – od desetorice, jedan do dvojica napreduju karijerno, a osam do devet na osnovu stranačkih veza. Ukoliko neko od vaših najbližih ili vi niste u SNS, nemate čemu da se nadate u vojnoj karijeri”
Otkud ovaj predlog, kada je do sada slavodobitno poručivano da imamo dovoljno vojnika da ispune sve im naređene zadatke? I otkud najednom drugačija "bezbednosna situacija", kad su tenzije sa Kosovom spale i vozila sa kosovskim tablicama normalno ulaze i idu kroz Srbiju?
Ako je Vučić neformalni, ali stvarni ministar odbrane, njegova desna ruka je pomoćnik ministra za materijalne resurse Nenad Miloradović zvani Baća, siva eminencija i ovlašćeni predstavnik trgovaca oružjem u Ministarstvu. Ko su ostali kadrovi u sistemu bezbednosti Srbije
U saopštenjima sa sastanaka Aleksandra Vučića sa izaslanicima SAD i EU za Kosovo, kao i sa generalnim sekretarom NATO, nema ni slova o tome da je negodovao zbog stvaranja i opremanja kosovske vojske. To je, ipak, za domaću upotrebu, kada se pojavi u višečasovnim monolozima na televizijama sa nacionalnom frekvencijom i kaže, otprilike, kako je lupio šakom o sto i rekao “ne može!”. Pa, ko to proguta – proguta
Čak i da je objašnjenje Ministarstva o eksplozijama i gustom dimu 100 odsto tačno, zbog afera i pokušaja zataškavanja i skidanja odgovornosti sa tragedija koje su se dešavale u poslednjoj deceniji, malo ko će da poveruje u istinitost ovog zvaničnog saopštenja, a naročito ne ljudi koji se "pomalo" razumeju u vojne stvari.
Veoma sumnjivo objašnjenje
Bivša vojna lica, koja decenijama žive na Ceraku, za “Vreme” kažu da se to dosad nije dešavalo. Jedan od njih, bivši oficir u VTI, tvrdi da se takve probe ne rade u kasarni u Žarkovu, već na poligonu u Nikincima, između Rume i Šapca, gde VTI ima svoje istureno odeljenje sa svim potrebnim laboratorijama i opitnim poligonima.
"To se radi tamo, kad je neki proces predispitivanja već završen, a nikako u VTI. Nema u VTI tih 'redovnih i planskih aktivnosti' u toj fazi. A ako su ih i uveli, to se radi u podzemnim objektima iz kojih se ne mogu čuti detonacije, niti videti 'pečurka' dima. Ali ko zna, 'stručnjaci' Baće Miloradovića (pomoćnik ministra za materijalne resurse Nenad Miloradović) su izgleda, zbog prodaje oružja i sredstava, poremetili procedure. Što bi išli u Nikince, kad mogu da to rade i u Žarkovu", objasnio je on.
Laž do laži
Verovati saopštenjima Ministarstva odbrane, pogotovo kad su incidentne situacije u pitanju, isto je kao i poverovati da "Deda Mraz" donosi poklone deci u novogodišnjoj noći, na sankama koje vuku irvasi iz Laponije, ili da su Srbi jeli zlatnim i srebrnim viljuškama na dvoru, dok su u Evropi to radili rukama. Propaganda čini svoje.
Previše bi prostora uzelo nabrajati slučajeve koje je vojna propagandna mašinerija Srpske napredne stranke, uz pomoć režimskih medija, pokušala ne da zataška, nego da pažnju javnosti usmeri na krivi trag, ali da podsetimo samo na neke.
“Slučaj helikopter”
Pad helikoptera 13. marta 2015. godine kod Surčina - kriv pilot, major Omer Mehić jer je bio "pijan".
Laž je brzo "provaljena", ispostavilo se da su dva ministra htela sebe da promovišu, a u tome im je svesrdno pomogao komandant 204. avijacijske brigade koji je bio na godišnjem odmoru.
Tu je zakazao čitav vojni sistem, ali na kraju - nikom ništa. Tužilaštvo je odustalo od gonjenja, a general napredovao, ne samo u vojsci, iako je disciplinski kažnjen sa dve godine zabrane napredovanja. Danas je penzioner i pomoćnik ministra za politiku odbrane. Prisustvo skupovima SNS-a se podrazumeva, i na otvorenim i u zatvorenim prostorima.
Stradanje vodnika Ivana Stojkovića
Zatim, stradanje vodnika Ivana Stojkovića tokom generalne probe vežbe na Pešteru - opet niko nije kriv. Uprava za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane, ogoljeni glasnogovornik režima koja se ponaša čak i gore od tabloida, saopštila je da je vodniku "pozlilo".
Obdukcijski nalaz je pokazao drugačije, ali njima se obraz nije zacrveneo, jer ga nemaju. Nastavljaju po starom, jer "samostalno" Tužilaštvo odustaje od krivičnog gonjenja odgovornih.
„Slučaj Ibarska magistrala“
Onda dolazi slučaj kad vojno vozilo "Pasars" na Ibarskoj magistrali kod Ušća ubije petoro ljudi, jer je prešlo u suprotnu traku i udarilo u putničko vozilo. Sramno saopštenje Ministarstva odbrane koje je izdato tim povodom dovoljno govori o neljudskosti.
I za sve je, naravno, okrivljen vozač, čovek premoren zbog 10 dana priprema za "slet" u čast "vrhovnog komandanta" Aleksandra Vučića koji je želeo da prikaže "snagu srpskog naoružanja“. U prevoduu, rečnikom druga Aleksandra Vulina - da "zaplaši Šiptare, ustaše i balije".
Znak upozorenja
Sa tehničke strane gledano, eksplozije u VTI mogu da budu znak upozorenja. Oni koji pamte, sećaju se kako je 1995. godine Resor državne bezbednosti pokušao da "petlja" sa tim. Epilog - 11 mrtvih u eksploziji u fabrici "Grmeč" u Zemunu, 23. juna iste godine.
Eksplozija je, naravno, proglašena tajnom, a prema propisima i elaboratima u hali i pogonu koji je odleteo u vazduh, nije trebalo da bude ništa eksplozivno - tamo su se zvanično proizvodile podne pločice.
Imao je taj slučaj i sudsku dimenziju koja se svela na "nikom ništa".
Na VTI su godinama vršeni veliki pritisci, a sve po nalogu "druga Baće", da se neka sredstva moraju uvesti u upotrebu. Do pre neku godinu, VTI je odolevao, a onda su im smenili rukovodstvo pa je pokrenuo razne "projekte". Zaposleni su mladi inženjeri, koji, neretko, iako stručni, pokleknu pod zahtevima "odozgo", zbog napredovanja.
Fabrika "Grmeč" u Zemunu je bila van naselja, u šumi, a VTI se nalazi u gusto naseljenom delu Beograda. Šta ako bude "bum, ode Vinča u vazduh", kako je u filmu "Balkanski špijun" objasnio glavni junak Ilija Čvorović?
Šta ako ti "strogo kontrolisani uslovi i prostorije" nisu baš toliko "strogo kontrolisani"?',
title: 'Vojnotehnički institut: Eksplozija upozorenja',
pubdate: '2024-12-11 09:02:02',
authors: authors,
sections: "Komentar",
tags: "Cerak,Eksplozija,Kasarna Žarkovo,Vojnotehnički institut,VTI",
access_level: access_level,
article_type: "news",
reader_type: reader_type
};
(function (d, s) {
var sf = d.createElement(s);
sf.type = 'text/javascript';
sf.async = true;
sf.src = (('https:' == d.location.protocol)
? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com'
: 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js';
var t = d.getElementsByTagName(s)[0];
t.parentNode.insertBefore(sf, t);
})(document, 'script');
dataLayer.push({
'event': 'Pageview',
'pagePath': url,
'pageTitle': 'Vojnotehnički institut: Eksplozija upozorenja',
'pageContent': 'U ponedeljak oko 11 sati ujutru u beogradskom naselju Cerak odjeknula je snažna eksplozija. Na društvenim mrežama pojavile su se fotografije gustog dima koji se uzdiže iznad zgrada. Građani koji žive u blizini bili su uznemireni.
Uskoro se sa objašnjenjem oglasilo Ministarstvo odbrane: "Vojnotehnički institut (VTI) u kasarni u Žarkovu sprovodi redovne i planske aktivnosti ispitivanja raketnih motora. Ispitivanja se izvršavaju u strogo kontrolisanim uslovima, u prostorijama namenjenim za te potrebe i bez opasnosti po ljude i životnu sredinu. Navedena planska ispitivanja biće nastavljena i tokom narednih dana".
Čak i da je objašnjenje Ministarstva o eksplozijama i gustom dimu 100 odsto tačno, zbog afera i pokušaja zataškavanja i skidanja odgovornosti sa tragedija koje su se dešavale u poslednjoj deceniji, malo ko će da poveruje u istinitost ovog zvaničnog saopštenja, a naročito ne ljudi koji se "pomalo" razumeju u vojne stvari.
Veoma sumnjivo objašnjenje
Bivša vojna lica, koja decenijama žive na Ceraku, za “Vreme” kažu da se to dosad nije dešavalo. Jedan od njih, bivši oficir u VTI, tvrdi da se takve probe ne rade u kasarni u Žarkovu, već na poligonu u Nikincima, između Rume i Šapca, gde VTI ima svoje istureno odeljenje sa svim potrebnim laboratorijama i opitnim poligonima.
"To se radi tamo, kad je neki proces predispitivanja već završen, a nikako u VTI. Nema u VTI tih 'redovnih i planskih aktivnosti' u toj fazi. A ako su ih i uveli, to se radi u podzemnim objektima iz kojih se ne mogu čuti detonacije, niti videti 'pečurka' dima. Ali ko zna, 'stručnjaci' Baće Miloradovića (pomoćnik ministra za materijalne resurse Nenad Miloradović) su izgleda, zbog prodaje oružja i sredstava, poremetili procedure. Što bi išli u Nikince, kad mogu da to rade i u Žarkovu", objasnio je on.
Laž do laži
Verovati saopštenjima Ministarstva odbrane, pogotovo kad su incidentne situacije u pitanju, isto je kao i poverovati da "Deda Mraz" donosi poklone deci u novogodišnjoj noći, na sankama koje vuku irvasi iz Laponije, ili da su Srbi jeli zlatnim i srebrnim viljuškama na dvoru, dok su u Evropi to radili rukama. Propaganda čini svoje.
Previše bi prostora uzelo nabrajati slučajeve koje je vojna propagandna mašinerija Srpske napredne stranke, uz pomoć režimskih medija, pokušala ne da zataška, nego da pažnju javnosti usmeri na krivi trag, ali da podsetimo samo na neke.
“Slučaj helikopter”
Pad helikoptera 13. marta 2015. godine kod Surčina - kriv pilot, major Omer Mehić jer je bio "pijan".
Laž je brzo "provaljena", ispostavilo se da su dva ministra htela sebe da promovišu, a u tome im je svesrdno pomogao komandant 204. avijacijske brigade koji je bio na godišnjem odmoru.
Tu je zakazao čitav vojni sistem, ali na kraju - nikom ništa. Tužilaštvo je odustalo od gonjenja, a general napredovao, ne samo u vojsci, iako je disciplinski kažnjen sa dve godine zabrane napredovanja. Danas je penzioner i pomoćnik ministra za politiku odbrane. Prisustvo skupovima SNS-a se podrazumeva, i na otvorenim i u zatvorenim prostorima.
Stradanje vodnika Ivana Stojkovića
Zatim, stradanje vodnika Ivana Stojkovića tokom generalne probe vežbe na Pešteru - opet niko nije kriv. Uprava za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane, ogoljeni glasnogovornik režima koja se ponaša čak i gore od tabloida, saopštila je da je vodniku "pozlilo".
Obdukcijski nalaz je pokazao drugačije, ali njima se obraz nije zacrveneo, jer ga nemaju. Nastavljaju po starom, jer "samostalno" Tužilaštvo odustaje od krivičnog gonjenja odgovornih.
„Slučaj Ibarska magistrala“
Onda dolazi slučaj kad vojno vozilo "Pasars" na Ibarskoj magistrali kod Ušća ubije petoro ljudi, jer je prešlo u suprotnu traku i udarilo u putničko vozilo. Sramno saopštenje Ministarstva odbrane koje je izdato tim povodom dovoljno govori o neljudskosti.
I za sve je, naravno, okrivljen vozač, čovek premoren zbog 10 dana priprema za "slet" u čast "vrhovnog komandanta" Aleksandra Vučića koji je želeo da prikaže "snagu srpskog naoružanja“. U prevoduu, rečnikom druga Aleksandra Vulina - da "zaplaši Šiptare, ustaše i balije".
Znak upozorenja
Sa tehničke strane gledano, eksplozije u VTI mogu da budu znak upozorenja. Oni koji pamte, sećaju se kako je 1995. godine Resor državne bezbednosti pokušao da "petlja" sa tim. Epilog - 11 mrtvih u eksploziji u fabrici "Grmeč" u Zemunu, 23. juna iste godine.
Eksplozija je, naravno, proglašena tajnom, a prema propisima i elaboratima u hali i pogonu koji je odleteo u vazduh, nije trebalo da bude ništa eksplozivno - tamo su se zvanično proizvodile podne pločice.
Imao je taj slučaj i sudsku dimenziju koja se svela na "nikom ništa".
Na VTI su godinama vršeni veliki pritisci, a sve po nalogu "druga Baće", da se neka sredstva moraju uvesti u upotrebu. Do pre neku godinu, VTI je odolevao, a onda su im smenili rukovodstvo pa je pokrenuo razne "projekte". Zaposleni su mladi inženjeri, koji, neretko, iako stručni, pokleknu pod zahtevima "odozgo", zbog napredovanja.
Fabrika "Grmeč" u Zemunu je bila van naselja, u šumi, a VTI se nalazi u gusto naseljenom delu Beograda. Šta ako bude "bum, ode Vinča u vazduh", kako je u filmu "Balkanski špijun" objasnio glavni junak Ilija Čvorović?
Šta ako ti "strogo kontrolisani uslovi i prostorije" nisu baš toliko "strogo kontrolisani"?',
'pageDate': '2024-12-11 09:02:02',
'pageAuthor': authors,
'visitorType': visitor_type,
});
console.log(post_id);
console.log('Pushed');
});