
Komentar
„Rafalna“ paljba: Šta to Vučić pompezno obećavaPompezno najavljene francuske „Rafale“ Srbija može u najboljem slučaju da očekuje za nekih šest do sedam godina. Nije to jedino, što je Aleksandar Vučić prećutao
Davor Lukač je novinar agencije Fonet od 2005. godine, gde prati sektor bezbednosti. Pre toga je radio u Tanjugu. Kao ratni reporter izveštavao je iz rata u Hrvatskoj i sa Kosova. Piše za Vreme.
Pompezno najavljene francuske „Rafale“ Srbija može u najboljem slučaju da očekuje za nekih šest do sedam godina. Nije to jedino, što je Aleksandar Vučić prećutao
Poznavaoci sektora bezbednosti upozoravaju da je van pameti i zdravog razuma slati ljude u uniformama da sprečavaju terorističke napade. Logičnije je da se to radi kako je uobičajeno – u civilu i bez privlačenja pažnje. Ali u tom slučaju izostali bi političko-marketinški efekti
Policijski kordoni u zgradi Skupštine Srbije – toga nije bilo ni u vreme vlasti Slobodana Miloševića. Otprilike na 1,5 poslanika dolazi jedan pripadnik Jedinice za obezbeđenje MUP-a u civilu. Oni stalni, kojima je radno mesto obezbeđenje skupštinske zgrade, se tu i ne računaju
Pogibiju posade vojnog helikoptera Mi-17 obeležavaju penzionisani piloti i mehaničari. Državni funkcioneri se nisu udostojili ni kakvo spomen obeležje da postave. Odgovorni za ovu tragediju nikada nisu bili kažnjeni
Dok je Antić, predsednik Vojnog sindikata iza rešetaka, paravojnom vođi iz Banjske Milanu Radoičiću na Kopaoniku njegovi “vojnici” organizuju rođendansko slavlje nazivajući ga “komandantom”. Inače, Antić leži u pritvoru pod optužbom da je proneverio neki sindikalni novac dajući solidarnu pomoć članstvu. Tih osamnaest miliona dinara za koje se on i saradnici terete, Radoičić i društvo potroše za jednonedeljno zimovanje. Pošto ova nepravda kopa oči, Antić je naprasno morao biti proglašen za ruskog špijuna
Hapšenje predsednika Vojnog sindikata je izazvalo revolt ne samo članova sindikata, nego i kod svih časnih pripadnika Vojske Srbije, sadašnjih i bivših, i neće ostati bez adekvatnog odgovora: oni najavljuju svoje reakcije, koje za mnoge iz vrha vlasti neće biti nimalo prijatne
“Nekad se znalo da je od deset oficira uvek osam ili devet onih koji su sposobni i svoju karijeru su vezali za Pravilo službe i nastavak vojnog školovanja. To se zvalo ‘predvidiva karijera’, ceo sistem je vodio računa o ljudima. Tada su jedan do dvojica od desetorice uspevali da se provuku preko raznih veza, rođačkih, kumovskih, zemljačkih i mogli su da preskoče jednu stepenicu u karijeri, a ne pet kao što je sad slučaj. Od dolaska SNS to se u potpunosti preokrenulo – od desetorice, jedan do dvojica napreduju karijerno, a osam do devet na osnovu stranačkih veza. Ukoliko neko od vaših najbližih ili vi niste u SNS, nemate čemu da se nadate u vojnoj karijeri”
Sve države na svetu tu i tamo pozivaju rezerviste na vojne vežbe. Kako se to u Sbrbiji radi, međutim, nema baš mnogo smisla
Otkud ovaj predlog, kada je do sada slavodobitno poručivano da imamo dovoljno vojnika da ispune sve im naređene zadatke? I otkud najednom drugačija "bezbednosna situacija", kad su tenzije sa Kosovom spale i vozila sa kosovskim tablicama normalno ulaze i idu kroz Srbiju?
Ako je Vučić neformalni, ali stvarni ministar odbrane, njegova desna ruka je pomoćnik ministra za materijalne resurse Nenad Miloradović zvani Baća, siva eminencija i ovlašćeni predstavnik trgovaca oružjem u Ministarstvu. Ko su ostali kadrovi u sistemu bezbednosti Srbije
U saopštenjima sa sastanaka Aleksandra Vučića sa izaslanicima SAD i EU za Kosovo, kao i sa generalnim sekretarom NATO, nema ni slova o tome da je negodovao zbog stvaranja i opremanja kosovske vojske. To je, ipak, za domaću upotrebu, kada se pojavi u višečasovnim monolozima na televizijama sa nacionalnom frekvencijom i kaže, otprilike, kako je lupio šakom o sto i rekao “ne može!”. Pa, ko to proguta – proguta
“Ko će te regrute obučavati, imamo li kadrove za to?”, pita sagovornik “Vremena” iz Vojske Srbije. “Ili će ti mladići dobro doći da šišaju travu po krugovima kasarni i vojnih objekata. To je ono što sada fali”