Dok se troškovi za EXPO 2027 i dalje skrivaju od javnosti, jedna stvar je već veoma vidljiva – EXPO suveniri stigli su u grad. Majice, duksevi, cegeri, bedževi i druga brendirana roba počeli su da se prodaju na nekim od najfrekventnijih mesta u Beogradu, od Knez Mihailove i Ušća do Prokopa i Aerodroma Nikola Tesla.
Samo postoji jedan problem: ko će sve to da kupi?
Pogled na cene tih suvenira otvara pitanje da li je EXPO merchandising pravljen za prosečnog građanina Srbije ili pre svega za one „milione posetilaca“ koje, prema najavama organizatora, Beograd očekuje tokom izložbe.
EXPO majica košta 2.490 dinara, duks sa kapuljačom 3.990, ranac 6.500, košarkaška lopta 4.490, a EXPO reket za padel čak 6.500 dinara. Na vrhu cenovnika nalazi se EXPO skulptura sa cenom od 15.000 dinara.
Četvoročlana porodica koja bi, na primer, svakom članu kupila samo po jednu EXPO majicu ostavila bi gotovo 10.000 dinara. Četiri duksa koštala bi skoro 16.000 dinara. Ako se tome dodaju ranac, lopta ili nekoliko drugih suvenira, uspomena na EXPO veoma brzo prestaje da bude sitnica i postaje ozbiljna stavka u kućnom budžetu.
Cena, međutim, nije jedino pitanje.
Komercijalizacija cara Dušana
Na proizvodima EXPO pojavljuju se dva dominantna motiva – Gračanica i krunisanje cara Dušana.
Očigledno je da organizator EXPO ovu izložbu koristi i kao platformu za prilično banalno bildovanje nacionalnog ponosa, što je već godinama jedna od omiljenih disciplina Srpske napredne stranke.
To znači da EXPO suveniri nisu samo proizvodi sa biznis potencijalom. Oni nose i zabrinjavajuću političku poruku: čak i kada Srbija organizuje manifestaciju koja bi trebalo da predstavlja budućnost, inspiraciju za sopstveni identitet ponovo traži u prošlosti. Umesto slike zemlje kakva želi da bude, građanima i svetu nudi sliku zemlje kakva je nekada bila.
Čak ni toga se nisu prvi setili
Pretvaranje nacionalne istorije i identiteta u merchandising, naravno, nije srpski izum.
Francuska je za maskotu Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Parizu 2024. izabrala frigijsku kapu, jedan od najprepoznatljivijih simbola Francuske revolucije. Predsednik Emanuel Makron, slično građaninu Aleksandru Vučiću, nacionalnu istoriju praktično je pretvorio u plišanu igračku. Prema podacima organizatora OI u Parizu 2024, prodati su milioni maskota, dok je zvanična merchandising mreža bila rasprostranjena širom Francuske.
Ni Grci nisu odoleli iskušenju da slavnu prošlost pretvore u robu. Za Olimpijske igre u Atini 2004. napravili su maskote Atenu i Fevosa, inspirisane antičkim terakotnim lutkama i nazvane po grčkim bogovima. A onda su nekoliko hiljada godina istorije spakovali na majice, torbe, bedževe, kecelje i donji veš.
Na kraju ostaje najjednostavnije pitanje.
Možete staviti istoriju na duks, nacionalni ponos na ceger. Ali dobra politika je ona u kojoj građani mogu sebi sve to i da priušte.
Jer kada dođe trenutak da se izvadi novčanik, tu ne mogu da pomognu ni car Dušan ni Gračanica.
Vreme izbora! A neko mora da Vas izveštava nezavisno. Zato je u oktobru godišnja pretplata na digitalno izdanje „Vremena“ čak 2.500 dinara jeftinija. Izaberite odmah!