U Muzeju primenjene umetnosti otvara se izložba „Linija života“ na kojoj je izbor iz 40 godina stvaralaštva Aleksandra Zografa, jednog od najcenjenijih evropskih autora stripova
Prošlo je 40 godina od prvog stripa Aleksandra Zografa, jednog od najcenjenijih evropskih stvaralaca stripova, redovnog autora “Vremena”. Šta se dešavalo od tad do sad, biće pokazano na izložbi Linija života koju će u petak 22. maja u Muzeju primenjene umetnosti otvoriti Uroš Đurić.
Tačan odgovor na pitanje iz prethodne rečenice je – ko zna koliko hiljada crteža. Svi oni su neprekinuti lanac, što objašnjava naslov izložbe.
Izložba je samo jedan od mogućih izbora tih crteža. Na njoj su, osim četrdeset i osam originalnih strip-tabli, koje je Zograf objavio u domaćim i svetskim časopisima, strip sveskama i knjigama, na izložbi će biti prikazani i predmeti koji simbolizuju njegovu večitu potragu za začudnim predmetima na buvljacima, koji postaju inspiracija za stripove. Takođe, na postavci će se naći Zografovi radovi koji su izvedeni u različitim grafičkim medijima – nosači zvuka, plakati, knjige, naslovne strane kataloga, kao i predmeti koji se mogu svrstati u prošireno polje stripa.
Zograf je od onih koji radi svakog dana na stripu, bilo da prikuplja materijal, radi na scenariju ili crtam. I tako neprekidno 40 godina.
Njegova, reklo bi se – stalna, inspiracija je san. Redovno beleži svoje snove i vizije iz polusna na osnovu kojih nastaju crteži.
„Crteži nastali prema snovima i vizijama iz hipnagogičkog stanja, iz polusna, bila su mi dugogodišnju opsesija koja je opstajala paralelno sa svim ostalim temama koje sam obrađivao. To je bio način da istražim vlastita izvorišta kreativnosti, u koja sam se zapućivao sasvim nalik na putnika u nepoznate, slabo istražene krajeve“, rekao je za „Vreme“.
Poznat je i po stripovima nastalim od fotografija uglavnom sa buvljih pijaca. Na njima su nepoznati ljudi, nepoznatih života.
„Pa ipak nije teško zaključiti da su to fotografije koje beleže emocionalne trenutke iz nečijih života, možete da pretpostavite njihova maštanja, možda – kakav su utisak želeli da ostave na svoju okolinu, i tome slično. Ljudskost je univerzalna i prepoznatljiva u svojim ispoljavanjima – ja samo nastojim da, razmišljajući o svemu tome, stvorim neki novi okvir, da udahnem novi život tim prizorima koje je foto-kamera pre mnogo godina zabeležila (uglavnom koristim stare fotografije, zanimljivije su i izražajnije od onih iz skorašnjeg vremena).“
Kaže da je jedan od njegovih omiljenih stripova te vrste nastao kada je „prijatelja iz Japana zamolio da pošalje nekoliko portretnih fotografija s početka veka koje je pokupio na tamošnjoj buvljoj pijaci. Nakon toga sam pronašao fotografije iz vlastite kolekcije na kojima su njima slični ovdašnji ljudi iz istog perioda. Na kraju sam ih u stripu sve postavio jedne kraj drugih. Ispostavilo se da postoji više sličnosti među ljudima iz različitih sredina, čak različitih kultura, nego što bi moglo da se pretpostavi. To je ta univerzalna ljudskost o kojoj sam govorio“.
Pripovedač Zografovih stripova liči na njega. Zograf objašnjava da je ne mali broj njegovih stripova „autobiografski, ili se zasniva na razmišljanjima koja su proizašla iz ličnog iskustva, posmatranja i tome slično. Takve priče je najlakše ispričati kroz vlastiti lik, ali da bih to ostvario kreirao sam lik koji je ipak samo crtani junak. Tako da on zadržava slobodu da bude i nešto više od realnog ’ja’ koje svakog jutra susrećem ispred ogledala. Recimo, jednom sam predstavio sebe kao starca sa dugom bradom zagledanog nad crtaćom tablom, pa šta, neka mi neko zabrani ako može… Sebe samog shvatam uz dozu humora, pa još i kao kompleksnu ličnost, a crtež mi dozvoljava da se svim tim poigravam do mile volje“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Bolje vreme će doći i to je naša izabrana odluka, ali mi nemamo luksuz da to vreme čekamo. Moramo neprekidno da ga pozivamo i to je Reflektor u Srboleku. Adresa na koju pozivamo bolje vreme da dođe, da se upoznamo. Ako mu se dopadnemo, možda i ostane”
Umetnost ne može da postoji bez konteksta, ona mora da komunicira sa vremenom u kome nastaje. Odavno nije dovoljno da umetnik sedi u nekom ateljeu, u kuli od slonovače i pravi nekakve forme, već je potrebno da umetnik ipak bude javni govornik, da promoviše izvesne vrednosti, vrednosni sistem koji je vezan za humanizam. Kroz umetnički jezik, naravno – mi nismo političari, ali umetnost svakako nikad nije bila apolitična, ona je oduvek imala svoj politički aspekt
Za mene je najbitnije da se uvek bavim stvarima koje volim, koje me zanimaju. Mislim da je to jako velika privilegija, naročito ako tome dodam i stalna putovanja, turneje i zanimljive ljude koje srećem. Naravno, sve to ima svoju cenu. Živim skromno, ali slobodno
Minja Bogavac, direktorka „Reflektor teatra“, za novi broj „Vremena“ priča o progonu tog angažovanog pozorišta i kako su rešili da naprave svoj prostor
Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.