U Resniku je 29. aprila otet aktivista Zbora Rakovica poslije dijeljena naljepnica „Studenti pobeđuju“. Napala ga je grupa muškaraca, ubacila u crnu škodu i odvezla u nepoznatom pravcu.
Izuzmu li se žrtve Veljka Belivuka, ovaj tip otmice je prije četvrt vijeka predstavljao zaštitni znak Zemunskog klana. Tada su na meti Dušana Spasojevića i Legije bili biznismeni. Nakon otmice, oslobodili bi ih uz astronomski otkup.
Otmičari iz Resnika žestoko su propustili kroz šake aktivistu iz Zbora Rakovica, ali i odvezli kući. Za puštanje nisu tražili novac. A i zašto bi? Njihov cilj je bio zastrašivanje građana, posebno studenata i članova zborova. Već im je plaćeno.
U znaku JSO-a
Legija je počekom stoljeća bio nedodirljivi komandant Crvenih beretki. Tajno je na ravne časti dijelio novac od otmica sa Spasojevićem i sabotirao istrage, a javno naricao nad sudbinom otetih i nudio pomoć porodicama.
Nešto slično danas radi Vučić. Nakon amnestiranja „junaka“ koji su polomili studentici vilicu bejzbol palicom i „junakinje“ poslije gaženje kolima redarke na protestu, pozvao je na smirivanje strasti.
Ama čovječe!
Nisu sve ove siledžije tek tako nikle same od sebe. Zar predsjednik Srbije nije njihovu paravojnu bazu zvanu Ćacilend proglasio za „Ostrvo slobode“ i likovao poslije divljačke brutalnosti policije septembra 2025. u Novom Sadu? Pa isti taj Vučić je svaki batinaški napad proglašavao za samoobranu.
Perce na košavi
Riječi iz poziva šefa države i svakog ćacija da se spuste tenzije lakše su od perca iz repa kolibrija na košavi. Može li iko u Srbiji povjerovati da batinaši djeluju po svom ličnom nahođenju? Pa SNS je toliko centralizirana partija oko Vučićevog kulta ličnosti da tamo ne postoji ni 222, a kamoli drugi čovjek. Dešava li se u toj stranci išta što njen stvarni vođa nije odobrio – jasno i glasno ili prećutno?
Naravno, ne naređuje Vučić prebijanja i otmice. On stvara atmosferu u kojima se dešavaju. I zato ostaju nekažnjene.
Stranka sa fantomkom
„Neka iznose svi programe, neka izlaze sa štandovima, idu na tribine ali nemojte da pozivate na ubistvo, da pozivate na nasilje“, apelirao je predsjednik Srbije.
Što ga je odjednom spopalo? Studenti i građani nikad nisu pozivali ni na išta slično. Naprotiv, nasilje je stalno u režiji vlasti. Na toj bazi se Vučić i hvališe „pobjedom nad obojenom revolucijom“.
Ipak, izgleda i da je dobrom dijelu naroda koji podržava režim preko glave vođenje Srbije paravojnom represijom. To je najbolje sažeo Branko Ružić rekavši da se SPS razlikuje od SNS-a po tome što socijalisti ne nose fantomke. A koliko su baš one važne aktualnoj vlasti, svjedoči i jedan plakat.
Crvene beretke su 2002. izbacile bilbord na kojem je uz njihov amblem (vuk sa beretkom) pisalo: „Terorizam je bolest – pozovite doktora“. Prije nekog vremena pojavio se režimski plakat sa precrtanim crvenim dlanom. Piše: „Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“.
Ništa tu nije slučajno, niti ikom išta treba objašnjavati.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!
