

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Mnogi u Srbiji se raduju krahiranju svetskog poretka, kaže za „Vreme“ spoljnopolitički analitičar Dimitrije Milić. Raduju se, dodaje, ili iz zluradosti ili iz pogrešne vere da rušenje poretka odgovara Srbiji
Deo političke elite i dobar deo javnosti u Srbiji razapeti su između brige zbog ratova i vojnih agresija u svetu i neke vrste zluradosti što je mečka zaigrala i pred tuđim vratima.
Posebno oko Grenlanda, uz obavezno podsećanje da se Danska hvalila kako je među prvima priznala Kosovo. Bez mnogo pardona delaju i SAD pod Donaldom Trampom, kao i Rusija.
Međunarodno pravo se krši i danas kao što se kršilo uvek, ali razvoj ipak nosi lošu novinu, priča spoljnopolitički analitičar Dimitrije Milić u velikom razgovoru za novi broj „Vremena“ koji na kioske stiže u četvrtak (22. januar).
Bolje i krhko međunarodno pravo
„Međunarodno pravo, međunarodne organizacije i postojanje međunarodnih pravila najbolja su garancija koju male i slabije države mogu da imaju“, kaže Milić.
Do pre nekoliko godina su sile, kršeći pravo, gledale da bar kako-tako pribave legitimitet svojih vojnih akcija. Izgovori su sezali od ugroženosti bezbednosti do navodnog sprečavanja humanitarnih kriza.
„Dokle god su države tražile kakav-takav međunarodni legitimitet za svoje akcije, to je bilo pozitivno čak i kada legalnosti nije bilo, jer je podrazumevalo da je nekome u svetu do toga stalo“, kaže Milić.
„U poslednjim primerima sve manje vidimo potrebu da se traži bilo kakav legitimitet, te su države sve otvorenije da unilateralno ispunjavaju svoje interese, a da publike koja će to osuditi ili više nema ili njeno mišljenje više nije bitno.“
Kao u basni
U Srbiji, dodaje, deo političke i javne scene, pod traumom devedesetih, sada je u zabludi da ova svetska gibanja i revizija globalnog poretka mogu da odgovaraju Srbiji.
Ali, kako upozorava Milić, prvi čovek organizacije Novi treći put, to je pogrešno jer mali nemaju čemu da se nadaju bez međunarodnog prava i jer krah poretka vodi manjim investicijama i većem prostoru da se velike sile igraju preko leđa Srbije.
„Deluje da se krizi svetskog poretka u Srbiji raduju ljudi ne zbog naše konkretne koristi, već tuđe (zapadne) štete. Zvuči kao lisica iz Ezopove basne koja je, kada nije uspela da dosegne sočno grožđe, rekla da je to grožđe verovatno kiselo, pa je bolje što ga nije pojela.“
Ceo intervju čitajte u novom broju „Vremena“ od četvrtka, 22. januara. Ili se odmah pretplatite na štampano ili digitalno izdanje


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve