
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Dobro došli u čudesni svet u kome zakona nema ili se primenjuju selektivno, u svet divlje gradnje, evidentne korupcije, slepe, gluve i neme državne uprave i svet oprosta u kojem posle jedne konferencije za štampu Aleksandra Vučića počinje trijumf urbanističkog populizma

Ove nedelje počeo je proces prijavljivanja nelegalnih objekata pod simboličnim nazivom “Svoj na svome”. Posle usvajanja zakona u Skupštini, građani su počeli sa podnošenjem prijava za oko 4,8 miliona različitih, ponekad decenijama starih kuća, stanova, šupa, garaža, privrednih, pomoćnih, improvizovanih, privremenih pa trajnih, zidanih pa dozidanih ili nadzidanih, delom legalnih i delom nelegalnih građevinskih čuda stambenog i nestambenog tipa.
Bez obzira na nameru i posledice ove akcije, čitava javnost pa i TV Manijaci mogli su da se upoznaju sa svim građevinskim, birokratskim i državnim oblicima patologije u kojoj bukvalno decenijama živimo i radimo.
Ovaj proces je moguće obaviti preko odgovarajućeg portala Agencije za prostorno planiranje i urbanizam, u kancelarijama po Opštinama širom Srbije i u 580 filijala Pošta Srbije. Elektronsko prijavljivanje svečano je počelo u ponedeljak u 4h ujutru, kada su bili budni i aktivni svi hakeri u Srbiji, naročito oni koji žive u kućama i stanovima koji nisu legalizovani. Celu noć su cepali igrice, a pred zoru su bili spremni da se prijave i budu svoji na svome.
Njima je omogućeno da putem ličnih podataka i naloga e-uprave sve obave u par klikova.
Nažalost, tokom prvog dana u nekoliko navrata je padao sistem, ili je radio usporeno. To ste mogli da primetite čak i ako ste samo želeli da posetite stranicu za prijavljivanje. Uputstvo izgleda jednostavno i jasno, na sajtu imate nekoliko animiranih filmića koji vam pokazuju šta bi trebalo da uradite – da ne kažem gde da kliknete. Postoji, osim brošure, još 12 kategorija objekata za registraciju, a moj favorit među tzv.”nestambenim objektima” jesu sportski i zdravstveni objekti. Već u definicijama kategorija možete videti da je nelegalna gradnja prisutna u velikom dijapazonu forme i namene, pa ćete se možda upitati kako je neko, recimo, izgradio i koristio zdravstvenu ustanovu koja se nalazi u nelegalnom objektu?
Da ponovim, procenjeno je da u Srbiji treba registrovati gotovo pet miliona improvizorijuma.
Međutim, televizijama je mnogo zanimljivije bilo da snime redove, uglavnom starijih građana i građanki u Opštinama ili ispred neke od filijala Pošte.
Tu se slikala i nadležna ministarka Sofronijević, koja se našla pri ruci onima koji se nisu snašli sa papirima. Bio je tu i kolega Anđelković iz Pošte, koji je pohvalio njenu marljivost. Dok ne prođe ova gužva oko prijavljivanja, građanima će pakete Temua ili Šajna dostavljati privatne agencije, uglavnom preko paketomata. Čestitke za Novu godinu i onako niko više ne piše, a računi poslovično kasne.
Moram da kažem kako je u javnosti odmah primećen i prihvaćen stajling ministarke Sofronijević, koja se obukla kao lik iz “Boljeg života” pa je time verovatno ublažila hladnoću naših institucija u koje građani uglavnom ulaze sa zebnjom. Ona je opustila atmosferu, poput iskusnije koleginice sa šaltera koja kada vidi da se neki penzioner ili penzionerka snebivaju, kaže “dajte meni, sad ćemo to da rešimo!”
Potpuno drugačiju poruku istog dana poslala je ministarka Handanović, smoreno i nazalno deklamovalajući mesta u Srbiji gde postoji samo Nisova pumpa. Ova bi te oduvala sa šaltera samo tako.
A taj red za prijavljivanje priča je za sebe. Reporteri poslati po zadatku da zabeleže oduševljenje zapravo su nam prikazali nešto mnogo značajnije. Ovaj red me podsetio na veliki reset posle raspada Jugoslavije, kada su u sličnim redovima čekali ljudi da bi ozvaničili različite “papire”. Izvode, državljanstva, vozačke, venčane, umrlice, papire za kola, traktore, freze, poput nekih nebeskih kapija na kojima je, kod bivšeg Saveznog MUP ili u SIV, stajao jedan brkati čika kojem su u par reči ljudi opisivali što su došli. On te onda pošalje na neki šalter ili u kancelariju. Danas je slična situacija, jer ste među anketiranim građanima mogli da čujete bezbroj varijacija na temu nelegalnosti.
To vam je kao kada u Domu zdravlja ili u kliničkom sretnete osobu sa gomilom nalaza i pitate – “šta vas muči?”. Kupio kuću od gazde koji je umro, pa nije završena legalizacija, imao kućicu pa dozidao sprat, deda dobio kao Solunac plac, pa izgrađena garaža, a odselio se komšija ili se podelili sa stricem, a baba nije htela da prepiše i tako milion puta.
Pitam se da li oni što su zidali vile, skladišta, zdravstvene objekte, hotel na vrhu Kopaonika, isto čekaju ili su oni to obavili elektronski.
Decenijama u ovoj zemlji u opštinama i nadležnim ministarstvima, agencijama, u ustanovama sede ljudi koji nisu radili svoj posao. Ovo je višemilionska demonstracija urbanističkog haosa, a pomislio sam takođe i koliki milioni su dati kao mito da ti objekti prvo budu izgrađeni, a zatim da se koriste godinama. Ovo prijavljivanje takođe ne podrazumeva proveru da li se predmetni objekat nalazi na parceli predviđenoj za gradnju i ne proverava se ko je vlasnik. To je slučaj “svoj na mome” ili “svoj na nečijem”.
Posebno se danas osećam kao magarac, jer u porodici imam ljude koji su u najmanje dva navrata (poslednji put je to bilo za vreme urbanističkog dvojca Vesić-Mihajlović) plaćali i prijavljivali objekte za legalizaciju. Nažalost, to su ljudi izbegli ili sa Kosova, ili iz Bosne ili iz Hrvatske. Plaćali su svaku prijavu, avio-snimanja, dolaske geometra, uvođenje vode, struje, dobijanje kućnog broja. One koji su poštovali propise i uredno prijavljivali gradnju, plaćali izradu projekta, ova vlast će masovnom najavom legalizacije napraviti budalama. Njih nećete videti ni čuti u državnim anketama. Svoj svome!
Veliki praznični popust na „Vreme“ – pretplate 25 odsto jeftinije do sredine januara. Poklonite pretplatu sebi ili nekom drugom, čitajte što je bitno.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve