Srbija ove jeseni već neko vreme konstantno uvozi struju.
Iako nadležni tvrde da je po sredi logika da se električna energija pazari kada je jeftina, a prodaje kada je skupa, pa država tako zarađuje, trenutna situacija je ipak malo komplikovanija.
Zbog druge izrazito sušne godine zaredom, proizvodnja struje u hidroelektranama Elektroprivrede Srbije će 2025. biti najniža u istoriji proizvodnje EPS-a, saopšteno je iz ovog preduzeća. To je napravilo ozbiljan potres u snabdevanju strujom. Jer čak četvrtina, a ranije je to išlo i do trećine, ukupne električne energije u Srbiji – stiže upravo iz prirodne energije vode.
Izvesno je da će hidro proizvodnja u ovoj godini biti za oko 25 odsto manja nego u 2024, a za čak 40 procenata manja nego 2023. EPS očekuje i da će proizvodnja u hidroelektranama biti oko osam milijardi kilovat-sati, što je manje i od dosad najmanje godišnje proizvodnje od 8,3 milijarde kilovat-sati, koja je zabeležena pre 36 godina.
Nema čemu se da se okrene
Ipak, kada ovaj kapacitet presuši, i bukvalno, svaki ozbiljan proizvođač struje morao bi da se okrene drugim izvorima. Problem Elektroprivrede Srbije jeste što su ti izvori, a prevashodno ugalj, i to lignit, sve lošijeg kvaliteta.
„Naš ugalj je toliko lošeg kvaliteta, da ga konstantno mešamo sa količinama koje uvozimo“, kaže izvor „Vremena“. „Najveće količine tu stižu iz podzemne eksploatacije iz Republike Srpske i nešto iz Indonezije.“
Ipak, ove količine kvalitetne sirovine iz uvoza su premale da bi zadovoljile potrebe Srbije za lignitom.
„Ako dnevno iz Republike Srpske stigne i 50 kamiona od po dve tone uglja, to je i dalje samo 1.250 tona, a toliko ima jedan voz koji iz Kolubare stigne u TENT“, objašnjava izvor blizak redakciji. „Poređenja radi, u rudniku Kolubara se tokom jedne smene, odnosno 12 sati, isporuči 13 ili 14 vozova, a za 24 sata i do 30 vozova. Tako, koliko god je uvežena sirovina bolja od domaće, ona ne može da preokrene stvar i napravi neki pomak.“
Upravo je loš kvalitet uglja iz Kolubare 2021. godine izbacio iz stroja 30 odsto energetskog kapaciteta i doveo do kolapsa sistema usred zime.
EPS zbog uvoza struje pravi manjak od nekoliko desetina hiljada evra – na sat, kaže izvor redakcije, što na mesečnom nivou pravi manjak u budžetu i stvara nova zaduživanja koja se mere milionima.
„Mi već neko vreme uvozimo struju iz okoline“, kaže za „Vreme“ energetski analitičar Miodrag Kapor. „To ne znači da ćemo ostati bez struje, već samo da ćemo imati ozbiljan udar na budžet.“
Kriza na krizu
Na kolaps dva strujna stuba Srbije, ugalj i vodu, u jednačinu treba dodati i ruski gas, odnosno naftu. Najviše zbog sankcija Amerike uvedenih NIS-u, kojima će nestati ruske nafte kod nas, ali i pretnji EU o dugoročnom obustavljanju Srpskog toka, kojim bi moglo nestati i ruskog gasa.
Srbija je već 2009. godine imala gasnu krizu, kada je Gasprom, pošto nije uspeo da sklopi novi ugovor sa Kijevom, smanjio isporuke gasa preko ukrajinskih gasovoda. Moskva je tada optužila Kijev da preusmerava gas, te je zbog toga u potpunosti prekinula snabdevanje. Čak 20 zemalja, među kojima i Srbija, bilo je ugroženo gasnom krizom. Grejanja nije bilo u domaćinstvima, ali ni u nekim školama, bolnicama i javnim ustanovama širom Evrope. U Srbiji je bila ugrožena i industrija jer brojne fabrike zavise isključivo od gasa.
„EU je tada pritekla u pomoć Srbiji, a prema trenutnim porukama, slično bi ponovo moglo da se dogodi, ali sa naftom, ukoliko Srbija bude predmet ucenjivanja Rusije, odnosno Gasproma“, kaže Kapor. „To smo već čuli i od Ursule fon der Lajen, ali i posredno od Marte Kos. Ostaje da se vidi da li bi pomoć stigla u formi granta ili po tržišnim cenama.“
Da li će i EU naplatiti i koliko ovu pomoć – dodatno je pitanje i muka za budžet Republike Srbije.
Ovog oktobra „Vreme“ slavi i časti – čak 35 odsto popusta za naš 35. rođendan! Važi za polugodišnje i godišnje pretplate. Pretplatite se sada!