
Železnica
Najduža železnička linija: Moskva – Pjongjang za osam dana
Voz je krenuo iz Pjongjanga 17. juna, a osam dana mu je trebalo da stigne na Jaroslavsku stanicu u Moskvi
Deluje da se primirje između Izraele i Irana stabilizuje, ali dok u regionu raste nada u smirivanje tenzija, mnoge države i dalje zauzimaju podeljene stavove prema Teheranu
Izgleda da se stabilizuje primirje između Izraela i Irana koje je u ponedeljak (23. jun) zaključio američki predsednik Donald Tramp, uprkos nekoliko kratkotrajnih prekida za koje su odgovorne obe strane. Time su sve države u regionu dobile priliku da preispitaju svoje stavove u vezi sa sukobom i posledicama koje iz njega proističu, piše DW.
Podeljen stav mnogih država prema Teheranu
Jordan je u zajedničkoj izjavi s drugim arapskim, afričkim i azijskim državama izrazio „kategoričko odbijanje i osudu“ izraelskih napada na Islamsku Republiku Iran od 13. juna 2025. godine, ali je istovremeno obarao rakete ispaljene iz Irana koje su preletale preko njegove teritorije. Jordanska vlada pozvala se na princip samoodbrane.
Isto je učinila i Saudijska Arabija, koja je takođe potpisala izjavu. Iako iz Rijada nije stigla zvanična izjava o obaranju iranskih raketa, ali poznavaoci prilika smatraju da je to sasvim moguće.
Situacija u Jordanu i Saudijskoj Arabiji ne razlikuje mnogo od one u drugim državama regiona. Obe zemlje imaju stabilne i mirne odnose sa Izraelom.
Jordan je potpisao i mirovni sporazum – ali uz istovremeno oslanjanje na vojnu saradnju sa SAD. Prima i finansijsku pomoć iz Vašingtona, oko 1,45 milijardi dolara godišnje. Time je Jordan, posle Izraela, drugi najveći svetski primalac američke pomoći.
Jordan i Saudijska Arabija imaju u vidu interese kompletnog regiona. To se pre svega odnosi na njegovu stabilnost, koja mora biti zasnovana na uravnoteženom odnosu sa Iranom.
Zabrinutost zbog pada režima
Podeljenost koja vlada verovatno će i ubuduće da oblikuje regionalnu politiku, posebno kod zalivskih država, smatra Simon Volfgang Fuks, islamolog sa Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu.
„U zalivskim državama se veoma pažljivo registruje da je Iran izgubio značajan deo svog potencijala pretnje“, istakao je on u razgovoru za DW, ukazujući tako na oslabljene proiranske milicije poput Hezbolaha, Hamasa i šiitskih grupa u Iraku.
Sirija je takođe ispala iz igre kao saveznik Irana. „U tom kontekstu, iz perspektive zalivskih država, izgleda razumno približiti se ovom, iako oslabljenom, ali i dalje veoma važnom akteru u regionu. Međutim, nema interesa za direktno slabljenje režima u Iranu, a još manje za njegov pad i haos koji bi iz toga proizašao. Sličan stav ima i Jordan“, rekao je Fuks.
Susedne države sada teže ka tome da spreče pad autoritarnog režima u Iranu.
„Pitanje je svakako šta bi usledilo nakon Islamske Republike“, ukazuje Markus Šnajder, direktor bejrutske kancelarije nemačke Fondacije Fridrih Ebert, u analizi na sajtu te fondacije, izražavajući zabrinutost unutar i van regiona.
„U samoj zemlji, iz razumljivih razloga, ne postoji organizovana opozicija – ni politička ni oružana. A u egzilu postoje dve snage – Narodni mudžahedini i monarhisti – čija je borbena sposobnost upitna,“ podsetio je on.
Stav Egipta takođe podeljen
Slično ponašanje pokazuje i Egipat, koji je bio uzdržan dok su sukobi bili najintenzivniji. Pozdravio je dogovoreno primirje i najavio da će nastaviti svoje diplomatske napore sa partnerima. Cilj je učvršćivanje primirja, smirivanje situacije i postizanje sveobuhvatnog, trajnog rešenja krize.
Egipat se nalazi u delikatnoj poziciji, jer je i on zavistan od američke vojne pomoći, rekao je Fuks. To se posebno pokazalo tokom rata u Gazi. Kairo je jasno odbacio sve planove o prihvatanju Palestinaca iz Gaze i stavio do znanja da neće prihvatiti proterivanje stanovništva.
„S druge strane, egipatska vlada je učinila sve da ne naljuti izraelsku stranu i SAD, zaustavljajući, na primer, marš solidarnosti sa Gazom iz Tunisa, napadajući međunarodne aktiviste 14. juna i ne dozvoljavajući im ni da se približe Sinaju,“ podsetio je Fuks.
Egipatska vlada očigledno želi da izbegne komplikacije u odnosima sa SAD. Zajedno sa drugim državama, posvećena je borbi protiv terorizma i obezbeđivanju egipatskih granica sa konfliktnim zemljama i regionima poput Libije, Gaze i Sudana.
Egipat takođe prima značajnu američku vojnu pomoć. Samo prošle godine ta pomoć je iznosila 1,3 milijarde dolara. Sve to doprinosi tome da se Egipat i dalje usko usklađuje sa Belom kućom, posebno s obzirom na to da iz Vašingtona nema kritika na katastrofalnu situaciju sa ljudskim pravima u vladi Al-Sisija.
Zabrinutost za političku ravnotežu
Svim državama u susedstvu Irana postalo je jasno koliko je važno održati ravnotežu u regionu – čak i kada je reč o tako teškom partneru.
„Oslabljeni Iran bi se mogao obuzdati i ukrotiti, ali zemlja koja je saterana u ćošak, teško ranjena i koja se bori za opstanak – je nepredvidljiva“, napisao je Šnajder u svojoj analizi.
Fuks navodi da se pokazalo da se kurs trenutne američke administracije u velikom delu regiona doživljava kao iritantan.
„Trampova spoljna politika, vođena preko društvenih mreža, ruši svu dosadašnju izvesnost u međunarodnim odnosima. Ipak, teško da će SAD u narednim godinama usmeriti svoju glavnu pažnju na Bliski istok. Izrael i Iran su tu izuzeci. Za dalje intervencije ne postoji veliko interesovanje, fokus će se neizbežno preusmeriti ka Istočnoj Aziji“, zaključio je Fuks za DW.
Izvor: Dojče vele
Voz je krenuo iz Pjongjanga 17. juna, a osam dana mu je trebalo da stigne na Jaroslavsku stanicu u Moskvi
Administracija predsednika Amerike Donalda Trampa otpustila je stotine novinara Glasa Amerike (VOA). Tako je zatvoren nezvanični javni servis SAD osnovan još 1942. godine
Američki predsednik Donald Tramp je na NATO samitu Hagu naglasio svoju ulogu u posredovanju o prekidu vatre između Izraela i Irana
Lideri NATO podržali su u sredu veliko povećanje potrošnje za odbranu koje je tražio predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp, i ponovo potvrdili posvećenost međusobnoj odbrani u slučaju napada
Život i priključenija američkog državljanina i ruskog pesnika i Jevrejina, rođenog pre 85 godina, nesvršenog osnovca, metalskog šegrta, pomoćnika patologa i geologa, pesnika koji je bio žrtva ideološkog zaokreta i političko-literarnih intriga, dva puta mu se sudilo, dva puta smeštan u ludnicu, pokušao samoubistvo zbog ljubavi, za parazitizam osuđen na pet godina progonstva uz društveno-koristan rad, koji jedan traktorista na kolhozu Danilovski nije cenio, kao ni pesmu o tome, u selu Norenskoj uživao poštovanje kao prognanik koji se uzdigao, “dobrovoljno” dobio vizu bez prava na povratak i susret s roditeljima, ostvario univerzitetsku karijeru, dobio Nobelovu nagradu, bio pesnička pop zvezda, volele ga žene, voleo mačke, mnogo pušio, u 56. umro – i po drugi put sahranjen u Veneciji, ipak malo dalje od Ezre Paunda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve