Na listi čekanja za transplantaciju bubrega u Srbiji nalazi se oko 600 ljudi, a 2024. godine urađeno ih je samo 17. Mnogi zato spas traže u Belorusiji gde, međutim, operacija košta desetine hiljada evra. Za razliku od Srbije, Crna Gora od prošle godine svojim državljanima pokriva troškove transplantacije u toj zemlji
Ivana Jović ima 37 godina i poslednjih godinu i po živi novi život – zahvaljujući donoru iz Belorusije. Ona je novi bubreg dobila u Minsku.
I nije jedina.
Na listi čekanja za transplantaciju organa u Srbiji nalazi se oko 2.000 ljudi. Najviše, oko hiljadu, čeka novu rožnjaču, a oko 600 novi bubreg. Dok čekaju, neki od njih prikupljaju novac za transplantaciju u Belorusiji.
Ta država omogućava stanovnicima drugih zemalja da transplantaciju organa urade kod njih, za veliki novac. Za sve je potrebno nekoliko desetina hiljada evra. Prvo mora da se prođe procedura i najvažnije – da se utvrdi podudarnost sa davaocem bubrega.
Ivani Jović za transplantaciju i sve troškove u vezi sa njom bilo je potrebno oko 100.000 evra. Sakupljala ih je sama preko humanitarnih akcija.
Pacijentima iz Crne Gore od 2024. godine sve troškove u vezi sa transplantacijom u Belorusiji pokriva Fond za zdravstveno osiguranje te zemlje. Prema potpisanom sporazumu, petoro crnogorskih državljanja godišnje moći će da uradi transplantaciju bubrega u toj istočnoevropskoj zemlji o trošku države.
Na transplantaciju bubrega u Crnoj Gori čeka 57 ljudi.
U Srbiji je situacija drugačija – država ne pokriva troškove transplantacije bubrega u inostranstvu, a godišnje se uradi samo između 20 i 30 transplantacija.
Put do Belorusije
Osamnaest godina trajao je put Ivane Jović od saznanja da ima obolele bubrege do njihovog ponovnog normalnog funkcionisanja.
Dve i po godine ona je bila na dijalizi, a isto toliko i na listi za transplantaciju bubrega u Srbiji. Pošto nije imala donora u porodici, morala je da čeka, kako ga svi zovu, „najvažniji poziv u životu”.
„Nadala sam se da ću stići na red, ali s obzirom na to da su liste duge i da je broj transplantacija ranijih godina bio mali, odlučila sam da probam da sakupim novac za transplantaciju u Belorusiji”, kaže Jović za „Vreme”.
Ivana je zatim krenula da sakuplja potrebnu dokumentaciju i novac kako bi što pre mogla da krene u proceduru sa klinikom u Belorusiji.
„Kada sam čula za transplantaciju u Belorusiji, bojala sam se da nije neka prevara. Dešavalo se da nekad neke organizacije uzmu novac za transplantaciju, a zatim pacijenti nikada ne budu transplantirani. Međutim, jedan moj drug je otišao tamo i stalno mi slao fotografije. Ja sam videla da ovde neće biti ništa u skorije vreme, da mogu da prođu i decenije ako ja ikada dođem na red i upravo zato sam odlučila da krenem u Belorusiju”, priča Jović.
U januaru 2023. godine bila je na pripremama u Minsku i „molila Boga da novac sakupi što pre”.
Pomoću različitih humanitarnih fondacija i akcija novac je sakupila i na leto 2023. dobila novi bubreg.
„Ovde sam bila dve i po godine na listi, u Belorusiji šest meseci. Prošle godine je u Belorusiji urađeno 12 kadaveričnih transplantacija bubrega za pacijente iz naše zemlje, a u Srbiji je urađeno 17. Mala je razlika između broja transplantiranih o trošku države u Srbiji i onih koji su platili da odu u Belorusiju”, priča za „Vreme” Ivana Jović.
Mali broj transplantacija u Srbiji
Prema podacima iz 2023. godine, u Srbiji je urađeno ukupno 32 transplantacije – 23 bubrega, četiri jetre i jedna transplantacija srca sa 13 davalaca.
Prema trenutnom Zakonu o presađivanju ljudskih organa i tkiva, svako ko ne želi da bude davalac organa mora tako da se izjasni i da bude upisan u bazu Uprave za biomedicinu.
Ali to ne znači da su svi ostali automatski potencijalni davaoci organa. Ukoliko se osoba nije izjasnila da ne želi da bude davalac, a doživela je moždanu smrt, može biti potencijalni davalac organa uz sprovođenje složenih medicinskih testova i dijagnostike.
Za sve to, potrebna je saglasnost porodice. Takvih saglasnosti je poslednjih godina malo, te je tako i broj transplantacija nizak.
Pre dve godine, Vlada Srbije usvojila je izmene i dopune zakona o presađivanju ljudskih organa kojima bi se procedura olakšala, ali taj zakon do danas nije stigao na dnevni red Skupštine Srbije.
Udruženja pacijenata zahtevala su ranije izmene zakona kojima se ne bi tražila saglasnost porodice ukoliko se neko tokom života izjasnio da želi da bude davalac ukoliko doživi moždanu smrt.
„Bilo bi dobro kada bi se poštovala autonomija volje kao i u slučaju kada se neko izjasni da ne želi da bude davalac; da se i u slučaju kad se neko nije izjasnio da ne želi da da organe, ne pita porodica”, objašnjava Jović.
Pacijenti su više puta pisali Ministarstvu zdravlja tražeći razgovore na kojima bi se razmatralo o tome da Fond za zdravstveno osiguranje može da im pokrije troškove puta i transplantacije u Belorusiji, međutim to do sada nije došlo na dnveni red.
Ministar bez portfelja u Vladi Srbije Nenad Popvić nedavno je boravio u Belorusiji i obišao troje pacijenata kojima je u Minsku izvršena transplantacija
„Nekako smo ljuti, da tako kažem, na ministra Popovića koji je išao tamo, posetio naše pacijente, što je odlična moralna podrška, ali u javnoti nije plasirano da su ti ljudi sami platili transplantaciju, da im država Srbija ništa nije dala. Gorak je ukus kad si prepušten sam sebi. Mi smo razgovarali s ministrom Zlatiborom Lončarom, ali nikada na kraju nismo dobili odgovor i mi ćemo nastaviti da insistiramo na tome”, kaže Ivana Jović.
Ona je uspela da sama pronađe finansijska sredstva za sopstvenu transplantaciju, ali se bori da država pomogne onima koji su na listi čekanja.
Prošle, 2024. Godine, u Srbiji je urađeno svega 17 transplantacija bubrega.
Istovremeno, 12 pacijenata iz Srbije transplantiralo je bubrege u Belorusiji o sopstvenom trošku.
Crna Gora: Pet transplantacija bubrega godišnje o trošku države
U Minsku je početkom avgusta 2024. godine obavljena prva transplantacija bubrega crnogorskom državljaninu o trošku države.
Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore prošle godine je sa nadležnim insitutcijama u Belorusiji potpisao ugovor prema kome pokriva troškove za transplantacije bubrega za pet pacijenata godišnje.
Na listi čekanja za bubreg u Crnoj Gori nalazi se manje od 60 ljudi.
Pre nego što odu u Belorusiju, pacijenti moraju da prođu dva konzilijuma u Kliničkom centru Crne Gore i konzilijum Fonda za zdravstveno osiguranje, a zatim da odu u Minsk i tamo obave dijagnostičke preglede. Ako je pacijent podoban za transplantaciju, stavlja se na listu čekanja.
Od 2019. oko 23 pacijenta iz Crne Gore je u beloruskom Centru obavilo kadaveričnu transplantaciju bubrega o trošku pacijenata.
Kako su se crnogorski bubrežni bolesnici izborili
Podgoričanka Jelena Nenežić tri puta sedmično ide na dijalizu gotovo punih osam godina.
Ova 36-ogodišnjakinja trenutno je u procesu prikupljanja potrebne dokumentacije kako bi što pre mogla da se nađe na listi za transplantaciju u Belorusiji.
Udruženje pacijenata „Hrabro u novi život” uspelo je da ostvari cilj i na dnevni red stavi pitanje plaćanja transplantacija bubrega pacijentima, što je kasnije i usvojeno.
„Krenuli smo sa potpisima pacijenata, pa smo predali inicijativu Ministarstvu zdravlja, pokrenuli smo medije i tražili sastanke sa ministrom, direktorom fonda, direktorom kliničkog centra. Čak smo u jednom momentu hteli i da štrajkujemo sa dijalizom i naravno to su mediji ispratili, sve je pošlo u javnost, a nakon nekog vremena ministar je obećao da ce posetiti Naučni centar u Minsku. Posle toga je sve završeno u korist naših pacijenata”, priča Nenežić za „Vreme”.
Privatna arhivaJelena ima dijabetes, tri stenta i sprema se za transplantaciju bubrega u Belorusiji
Transplantacije bubrega se poslendjih godina u Crnoj Gori ne izvode. Poslenje presađivanje bubrega u KCCG urađeno je 2019, a od tada pacijenti koji imaju donora, živog srodnika, na transplantaciju o trošku države idu u Tursku.
Oni koji nemaju donora, od prošle godine o trošku države mogu u Belorusiju.
„U Crnoj Gori nemamo doktore koji bi uradili transplantacije. Ranije su se radile u saradnji s lekarima iz Hrvatske, međutim, ni toga više nema”, priča Nenežić.
Ona se nada skorijem odlasku u Belorusiju.
„Borili smo se da dobijemo mogućnost da nam država pokrije trnsplantaciju u Belorusiji. Nadamo se da ćemo svi stići tamo. Kad pacijent prođe konzilijume i sve preglede i ako je sve kako treba, odmah se stavlja na listu čekaja. Ja imam još neke preglede da radim i nadam se da ću se naći na toj listi”, kaže Jelena Nenežić.
Otkud toliko transplantacija u Belorusiji?
Prema Zakonu o donaciji organa, u Belorusiji su svi oni koji dožive moždanu smrt donori, osim u slučajevima kad neko tokom života, ili njegov bračni partner, eksplicitno navede da je protiv toga.
Ta zemlja je u prvih deset zemalja sveta po broju transplantacija, a zdravstveni turizam je jedna od grana u razvoju.
Pacijentima iz Srbije jedino preostaje da slede primer pacijenata iz Crne Gore, zaključuje Jović.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Čačak okuplja prosvetne radnike iz cele Srbije koji su nastavili sa obustavom rada u Asocijaciju škola u štrajku. Za 13. i 14. februar, pred Sretenje, pozivaju sve škole u Srbiji da stupe u štrajk
Prema izveštaju Transparensi Internešnel, Srbija je ponovo nazadovala u borbi protiv korupcije, zauzevši 105. mesto među 180 rangiranih zemalja. U regionu je samo BiH na nižoj poziciji od Srbije
U Trgovinsko-ugostiteljskoj školi u Leskovcu dogodio se incident koji je dodatno uznemirio učenike koji su već treću nedelju u blokadi. Petorica muškaraca, predstavljajući se kao inspektori MUP-a, saslušavala su pet učenica zbog polomljenih vodokotlića u ženskom toaletu
Prilikom posete Rasinskom okrugu, predsednik Srbije ubeđivao je jednog korisnika invalidske penzije da je stanje u državi bolje nego ikada. Za to vreme, iznos invalidske penzije često nije dovoljan da pokrije osnovne životne troškove
U staromodnom secesionističkom iskustvu obično žitelji određene teritorije pokreću proces otcepljenja od drugog dela teritorije na kojoj žive neki drugi ljudi. Nije, naime, zabeležno (do sada) da teritorija hoće da se otcepi mimo volje sopstvenih žitelja
Komandant „Kobri“ pukovnik Darko Đošić bi zbog gume Vučićevog službenog automobila kao moralni čin trebalo da podnese ostavku ili da se ubije. Naravno, ako je istina sve što je Informer objavio
Aleksandar Vučić se požalio da „zbog svega što mu rade“, teško pate njegovi roditelji. Majke i očevi kćeri koje su gažene ili im je bejzbol palicom polomljena vilica – ne pate. Na ovoj osnovi je šef države ponudio dijalog
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!