Ples na žici

Samostalna demokratska srpska stranka Milorada Pupovca je nebinarna, kažu šaljivdžije. Što to znači? Znači da SDSS nije dio nove hrvatske vlade, iz koje su je istjerali Penavini dompokovci, ali nije ni dio opozicije. Pupovčevi ljudi glasaju za vladine odluke ili su suzdržani. Nakon duge bitke, Pupovac je tako dobio i mjesto predsjednika saborskog Odbora za nacionalne manjine, koje, prema hrvatskoj parlamentarnoj praksi, pripada vladajućima. Je li, dakle, Pupovac opozicija ili vlast? Jest. Ili njegovim riječima rečeno – on je i vatra i voda, što u fizici nije moguće, ali u politici funkcionira.

Na čelo saborskog odbora izabran je glasovima 109 zastupnika; u Saboru većinu čini već 76 ruku. Uz vladajući HDZ, za njega su glasali i opozicijski SDP i Možemo, ali ne i Domovinski pokret koji s HDZ-om tvori vladu. Protiv Pupovca su bili i ‘mostovci’, gomila rutiniranih preletača iz doline Neretve koji su prije par godina obmanuli javnost tvrdnjama da žele mijenjati društvo. Oni su protiv abortusa, za šahovnicu sa prvim bijelim poljem, “Za dom spremni” po njima je stari hrvatski pozdrav, a SDSS je zlo.

“POTKRALJ HRVATSKE”

Milorad Pupovac danas je u teškoj situaciji. Desnica ga mrzi; mnogi su uvjereni da je on neka vrsta hrvatskog potkralja, vladara iz sjene, što je sol na ranu nacionalnih trauma vezanih za Srbe.

“Sramota nas je više zašto Hrvat ne može biti predsjednik, recimo, Odbora za ljudska prava. Što to znači? Da mi Hrvati ne razumijemo ljudska prava i da smo protiv njih”, kazao je domovinac Ivan Penava, pa ipak reterirao. “Još ovaj put ćemo napraviti ustupak kada je po pitanju Pupovca i SDSS-a. Mi nismo ekstremi i mi uvažimo ono što je većini bitno, ali onda na dnevni red dolazi ovo o čemu smo pričali. Ovo je zadnji ustupak na ovim svjetonazorskim bitnim pitanjima.”

I predsjednik Hrvatske Zoran Milanović je ljuti Pupovčev protivnik. Prema njegovu mišljenju, Pupovac je “potpuno beznačajan, profiter” koji “krade iz hrvatskog proračuna i odgaja svoje mlade suradnike koji onda nadrapaju, za razliku od njega. On nije Srbin, on je običan sitni lopov”, kazao je prije dvije godine pa u istom tonu nastavio do danas.

Pupovac, prema posljednjoj anketi, predvodi listu najnegativnijih hrvatskih političara. Ljevica zamjera Pupovcu što je u Saboru podržao izbor Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika, ali i Plenkovićevu većinu u Saboru u dva mandata i sve što uz to ide. Posebno se ističe Pupovčeva nespremnost na kritiku “Lex AP-a”, izmjene Kaznenog zakona koja će omogućiti progon izvora koji javnosti otkriju rezultate policijskih izviđanja.

Ukratko, Pupovac je gromobran koji privlači najviše munja u Hrvatskoj. Moglo bi se reći: “Svi mrze Milorada” kad, ipak, ne bi postojao Andrej Plenković. Koliko god bio oslabljen, savez između Pupovca i Plenkovića i dalje je na snazi – to je manje od braka, ali više od flerta.

Pupovac, zapravo, stoji sa strane i čeka da Plenković demontira Domovinski pokret – čije urušavanje ide brže no što se itko nadao – pa da opet, u nekom formatu, izađe iz nebinarne pozicije i postane dio vladajuće većine.

OBNOVA JEDNE NACIONALNE ZAJEDNICE

Tu se ne radi samo o Pupovcu. On se nakon rata našao u čudnovatoj poziciji – doslovce je morao izmišljati i konstruirati svoj narod kojega su dotad politički predstavljali uglavnom bivši policajci, javni ili tajni. Od onda do danas izgradio je cijeli arhipelag ustanova širokog spektra – pomogao je utemeljenje Srpskog demokratskog foruma, sudjelovao u oživljavanju Prosvjete, pokrenuo je list “Identitet” i tjednik “Novosti”, a u posljednje vrijeme lansirao je Vida televiziju. Ali najveći projekti tek slijede.

“Od 2018. godine sa Srpskim domom u Vukovaru i Srpskom kućom u Pakracu počinjemo razvijati zahtjevan i organizacijski i financijski program obnove ili izgradnje kulturnih centara Srba u Hrvatskoj kao novonastala manjina, ono što su druge manjine u Hrvatskoj imale još od jugoslavenskog vremena”, kazao je Pupovac krajem prošle godine. “Od planiranih projekata, SNV je uspio dosad otvoriti vrata svojih domova i centara rasprostrtih od 400 kvadrata u Belom Manastiru do raskošnih 1700 u Vukovaru, manjih u Osijeku, Slavonskom Brodu, Virovitici, Pakracu, Daruvaru, Bjelovaru, Garešnici, Udbini i Kninu”, otkrio je “Jutarnji list”.

Čeka se, napisali su, građevinska dozvola za gradnju centra u Petrinji s galerijom i uredima na hiljadu kvadrata. Manji multikulturalni domovi tek trebaju nastati u Ogulinu, Zadru; u Dvoru na Uni kupljena su dva i pol hektara zemljišta za gradnju centra. Veliki planovi postoje za kompleks u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici gdje se nalaze Srpsko kulturno društvo, Arhiv Srba, redakcija “Novosti”, Vida, Galerija SKD Prosvjeta.

“Postojeća zgrada je obnovljena, a projektna dokumentacija za novu zgradu s dvoranom i uredima te dvije podzemne garaže je pripremljena”, navode iz SNV-a. Za sve to SNV je dosad dobio 26 milijuna eura, pri čemu je posve jasno da će za dovršetak tih projekata biti potrebno još puno milijuna. Zato je Pupovcu važno biti uz vladu jer iz opozicije bi posao bilo jako teško završiti. Nema sumnje da bi Plenković ostao u savezu s njim da mu Domovinski pokret nije pomrsio račune – kako se sad čini, privremeno.

No, ta je pozicija Pupovca i prije vodila prema “nebinarnim” rješenjima. Njegove politike i njegove ustanove nisu, naime, nacionalističko srpske, one više podsjećaju na stari koncept bratstva i jedinstva, uz dosta elemenata lijevih ideologija – a ta pozicija nije previše simpatična malo kvalitetnijim Srbima i Hrvatima.

“Eksplicitan zahtjev da se obustavi financiranje ‘Novosti’ – za koji Ivan Penava i Josip Dabro tvrde da je već usvojen – uključuje paradoks tipičan za hrvatski nacionalizam: depeistima su, naime, Srbi nepoželjni isključivo zato što su Srbi, a ‘Novosti’ zato što nisu isključivo srpske”, lucidno je napisao Viktor Ivančić. “Umjesto da se strogo drže nacionalnog folklora i kreću unutar bodljikave žice koja opasava ‘manjinsku tematiku’, one neoprostivo nalikuju ‘klasičnome’ političkom tjedniku, te se uz ‘srpske’ bave i drugim temama, čak i dosta kritično, što će reći da si uzimaju prava koja u dobro uređenoj Hrvatskoj Srbi ne smiju imati. Sudbinsku upućenost na ‘manjinsku tematiku’, dakako, propisuje većinska dogmatika, utvrđujući na taj način kriterije svoje dominacije…”

SJENKA SRPSKOG SVETA I PENAVA

Ta pozicija, naravno, oštro odudara od ideje “srpskog sveta” što god to bilo, na čijim saborovanjima Pupovca nema. Analitičar Davor Gjenero dobro je uočio da takva Pupovčeva politika čuva Hrvatsku od nacionalne radikalizacije, u kojoj bi se većina našla frontalno nasuprot manjine. Zasad tu radikalnu poziciju izražava samo Domovinski pokret, ali u društvu segregacije nema. HDZ i SDSS su dobro surađivali, a suradnju je podržavalo i desno krilo HDZ-a, doduše začepljena nosa, ali bez većih opstrukcija.

“Hrvatska je jedina država u susjedstvu Republike Srbije na koju se ne prelijeva patogeni velikosrpski koncept srpskoga svijeta”, kazao je Gjenero na N1, pa nastavio: “Zašto? Zato što su SDSS i Pupovac konstitucionalni patriotizam definirali kao jedan od triju stupova ideologije svoje stranke i ta stranka i time što sudjeluje u Hrvatskoj u vlasti i sudjeluje u rješavanju konkretnih pitanja i problema hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, priječi prelijevanje utjecaja režima u Beogradu na Hrvatsku”, kazao je Gjenero pa to ilustrirao i primjerom. “Na izborima u 11. izbornoj jedinici ove godine je nastupao akter koji je zastupao koncept srpskoga svijeta – Dragan Crnogorac i osvojio je točno 10 puta manje glasova nego Milorad Pupovac. Vrijednosni sustav koji zagovara Pupovac i SDSS imaju s jedne strane snažnu potporu unutar srpske zajednice u Hrvatskoj, a s druge strane, osiguravaju Hrvatskoj taj firewall u odnosu na prelijevanje patogenih utjecaja s istoka.”

Gjenero je u pravu. Kad bi Srbe u Hrvatskoj vodio neki političar nalik Dodiku a ne Pupovcu, ta promjena bi dovela do dvostrukih posljedica. S jedne strane, preostale Srbe vratila bi u predsanaderovsko stanje vječno “remetilačkog faktora” pa bi protiv njih okrenula ne samo uboge domovince već i srednju struju HDZ-a.

U pseudosocijalističkom poretku, gdje ništa nije moguće napraviti bez vlade, to bi značilo urušavanje cijele zgrade. Od europskih poljoprivrednih poticaja, do socijalnih i kulturnih transfera iz državnog budžeta, sve je pod kontrolom vlade, možda i više nego u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. To bi Srbe dovelo na rub agonije. S druge strane, istureni odred “srpskog sveta” cijelu bi zemlju povukao udesno: oni bi liderima HDZ-a služili kao Kurti Vučiću, kao trajna crvena krpa, hodajuća inkarnacije Miloševićeve rečenice “Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene…” Vučić je – uz obilatu asistenciju Amerike i Njemačke – otvorio srpsko pitanje u Bosni, Crnoj Gori, na Kosovu – idealno bi mu došlo da se to pitanje otvori i u Hrvatskoj, što šef SDSS-a sprečava.

Pupovac je plesač po žici. Prešao je veliki dio puta; u mnogo se navrata činilo da pada, ljuljao se, ali akrobat je ostajao na sceni. Ishod ove, posljednje hibernacije, usporenog političkog metabolizma, ovisit će o procesima u Domovinskom pokretu. Njegovi čelni ljudi već su se podijelili u dvije frakcije. Jednu će, pretpostavlja se, Andrej Plenković usisati u HDZ i tako je neutralizirati, a druga će prijeći u opoziciju, pa će HDZ tražiti nove ruke za podršku u Saboru. Njih opet može naći među Srbima i liberalima. Plenković i Pupovac svjetonazorski su nevjerojatno bliski – prema stvarnim uvjerenjima, obrazovanju, komunikacijskim stilovima, ne postoje dva političara u Hrvatskoj koji više nalikuju jedan drugome. Njihov savez odgovara i Briselu, pa se čini da su Pupovčeve šanse veće nego Penavine.

Uostalom, znat ćemo do kraja godine. Ako Penava uspije ugasiti tjednik “Novosti” a Bartulica dobiije ozbiljan novac za Muzej žrtava komunizma, Domovinski je dobio. Ako li ne uspiju, mogu pisati propalo…