Napad Miloša Žujovića, navodnog konvertita iz Mladenovca povezanog sa vehabijskim pokretom, na žandarma ispred Ambasade Izraela,ponovo je otvorio pitanje delovanja radikalnih islamista na Balkanu.
Prema prvim informacijama, napadač je pre dve godine otišao da živi u Novi Pazar.
Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić je naveo da je Žujović konvertit iz Mladenovca, koji je iz pravoslavne vere prešao u islam. Njegovo versko ime je, kako se navodi, Salahudin.
Ko su vehabije?
Vahabizam ili vehabizam je verski pokret odnosno fundamentalistički pravac islama koji je utemeljen u 18. veku.
Njegov duhovni izvornik je Muhamed Abdul Vahab, muslimanski teolog sa područja današnje Saudijske Arabije koji je zagovarao „čišćenje“ islamskog učenja od svih „nečistoća“ ili inovacija.
Vehabizam nastoji da zadrži muslimane na izvornoj interpretaciji islama bez daljnjih naučnih, teorijskih i sličnih posredovanja u interpretaciji. Samim tim vehabizam je interpretativni tok koji nema svoju literaturu, koji nema svoje mišljenje i duhovni tok, i koji zagovara krajnje redukovanje čoveka kao pojedinca i muslimana kao zajednice.
U modernom vremenu vehabizam je najrasprostranjeniji u nemodernizovanim delovima Azije i u manjoj meri u Evropi.
Smatra se da su pojedini poklonici vehabizma sa svojim vehabijskim ideološkim uverenjima podržali terorističke napade u SAD-u i Evropi, uključujući i Balkan.
Pripadnici tog pokreta takođe su specifični po tome lošem odnosu prema ženama, koje moraju da budu skroz pokrivene i ne smeju da napuste domaćinstvo bez supružnika ili muškog člana porodice.
Vehabije u Srbiji
Novinar Momir Turudić kaže za Vreme da pripadnici tog pokreta u Srbiji najčešće žive na području Sandžaka, odnosno u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici.
Vahabijskih zajednica ima, kako tvrdi, i na krajnjem jugu Srbije.
„Saudijska Arabija je finansirala izgradnju džamije u Preševu, što može, ali i ne mora da ukazuje na postojanje vehabijske zajednice u tom gradu. Uticaj Saudijske Arabije na Balkance bio je presudan za širenje tog pokreta na našim teritorijama 90-ih godina”, objašnjava Turudić.
Tada su Srbi iz Sandžaka i Kosovske Mitrovice počeli da dobrovoljno odlaze u rat u Siriji. Veliki deo njih je poginuo u tom ratu, a preživeli su se vratili u svoja rodna mesta i nastavili da šire ovo radikalno učenje.
Pre napada na Ambasadu Izraela, ta zajednica je na našim prostorima bila zaboravljena i niko ih nije doživljavao kao ozbiljniju pretnju. Pripadnici pokreta do sada nisu izazivali veće incidente, i bilo je svega nekoliko slučajeva u kojima su upadali u džamije i pokušavali da nametnu svoj način molitve.
„Neće biti novih napada”
Turudić kaže da, uprkos tome što je u Srbiji trenutno na snazi crveni nivo bezbednosnih pretnji od terorizma – nema razloga za brigu.
On tvrdi da je niska verovatnoća da će se sličan napad ponoviti ili da će se dogoditi napad većih razmera je.
„Kod nas vehabisti nisu toliko brojni. Oni za koje se zna da su pripadnici te grupe su uglavnom pod nekom vrstom nadzora. Ono što se desilo u subotu bio je incident koj je planirao pojedinac ili je planiran unutar veoma male grupe”, kaže Turudić.
Ipak, problema je bilo i ranije. Velika akcija hapšenja vehabija u Sandžaku izvedena su 2007. godine na planini Ninaji u blizini Novog Pazara, kada je otkriven teroristički kamp i kada je uhapšena grupa od 14 pripadnika tog pokreta, a jedan pripadnik pokreta je poginuo u okršaju sa policijom.
Svi uhapšeni su osuđeni na višegodišnje kazne zatvora zbog podrivanja ustavnog poretka Srbije.
Akcija „Svetlost”
Na samo dva sata od Beograda, na udaljenosti od oko 200 kilometara, u severnoistočnoj Bosni nalazi se naselje Gornja Maoča koje se već više od deset godina povezuje sa ekstremizmom.
Kako su ranije pisali mediji, većina vođa zajednice u Gornjoj Maoči se doselila iz Prizrena, Skoplja, Tutina, Novog Sada i Novog Pazara.
Mediji su ranije pisali da su vehabije u Gornjoj Maoči povezane sa vehabijama u Novom Pazaru, a stanovnici Gornje Maoče su decenijama pod istragom policijskih i obaveštajnih agencija zbog sumnje da su povezani sa terorizmom.
U februaru 2010. godine oko 600 policajaca i pripadnika obaveštajnih službi opkolilo je selo Gornja Maoča.
Tako je počela najveća posleratna policijska akcija nazvana „Svetlost”, sprovedena po nalogu suda i tužilaštva BiH. Njen cilj je bio hapšenje i procesuiranje osoba osumnjičenih „za ugrožavanje teritorijalnog integriteta BiH, napad na ustavni poredak i izazivanje rasne i verske mržnje“.
Tom prilikom uhapšeno je sedam državljana BiH i jedan državljanin Hrvatske. Uhapšeni su: vođa vehabijske zajednice u Gornjoj Maoči Nusret Imamović, Safet Barčić, Edis Bosnić, Dževad Hodžić, Hajrudin Ribić, Senad Midžić, Mersed Čekić, i Adnan Rustemi, državljanin Hrvatske.
Prilikom pomenute akcije u selu Gornja Maoča pronađena je određena količina naoružanja i oduzeti su određeni dokumenti, propagandni materijal, od kojeg veći broj na arapskom jeziku, kao i računari, CD i DVD materijali.
Pucnji na Ambasadu SAD u Sarajevu 2011. godine
Vehabija iz Novog Pazara Mevlid Jašarević je u oktobru 2011. godine pucao Ambasadu SAD u Sarajevu i ranio tri osobe.
Tada 23-godišnji Jašarević je u maskirnoj uniformi, naoružan ručnim bombama i kalašnjikovim, počeo je da puca po Ambasadi SAD, a zatim je pogođen je snajperom u desnu potkolenicu i hospitalizovan.
Napadač je, pucajući, uzvikivao: „Alahu akbar“, a u napadu su ranjena dvojica pripadnika Direkcije za koordinaciju policijskih tela BiH i jedan pripadnik obezbeđenje Ambasade SAD.
Jedan od ranjenih imao je prostrelne rane obe noge, dok je drugi zadobio teže povrede. Niko od povređenih, uključujući i napadača nije bi životno ugrožen.