„Znaš ti ko sam ja?“, navodno je razjarena majka pitala nastavnicu biologije u osnovnoj školi „Jovan Dučić“ na Novom Beogradu. Prigodno pitanje dok nekog batinama šalješ u bolnicu.
Može biti da nastavnica biologije – koja je samo znala da sinčić zaslužuje dvojku, a ne trojku i to bila spremna da brani – i nije znala ko je ljutita majka.
Ali, mediji i društvene mreže su odmah saznali. A.R. (32), bivša odbojkašica relativno skromne karijere, nije neko za koga bi a priori trebalo da zna jedna beogradska nastavnica biologije.
Ćera mora da igra
Uostalom, tipovi koji pitaju „znaš ti ko sam ja“ obično i nisu tipovi za koje javnost zna po nekom vanrednom dostignuću ili značaju za društvo.
Ali, kad je ovaj novinar saznao „ko je“ A.R., naišao je na par poučnih priča iz biografije.
Igrala je odbojku u beogradskom klubu koji drži njen otac. Familija je dva ili tri puta smenjivala trenere jer – ćera nije igrala u startnoj postavi. Treneri su javno o tome govorili za medije, no nije zabeležena neka veća pobuna u esnafu.
Jer, to tako ide i u sportu. Moj sin, moja ćerka – ima da igraju. Pa znaš ti ko sam ja?
Sada se bivša odbojkašica, izgleda iz iste „roditeljske brige“ za svoje dete koje nije moglo da zasluži trojku iz biologije, iživljavala na nastavnici.
Patologije roditeljske ljubavi i nepotizma dobro su poznate i nikada neće biti izlečene. Ali, mogu da se leče.
Recimo, sistemom u kojem se roditeljima ne dodeljuje pravo da vire u ocene svoje dece, a nastavnici ne primoravaju da im objašnjavaju zašto njihov pametni sin ili ćera nisu baš za peticu. Ili trojku.
Ko će uopšte da bude nastavnik?
Daleko od toga da je ovo prvi incident oko školskih ocena. Nije ni prvo ponižavanje prosvetnih radnika koji, na svu muku i jadnu platu, još treba da razmišljaju da li će pokoja mama ili tata biti „saglasni“ sa ocenom koju su dečica dobila.
Jer – uz opasnost da ovaj novinar sada previše učitava – i primer nasilnice A.R. pokazuje koliko toga se upija od roditelja. Tatina ćerka sada ima maminog sina.
A prosvetari se žale da im i sve više dece dolazi u školu sa pitanjem „znaš li ti ko sam ja“. Tako rastu nove generacije kabadahija. Fina deca, naravno, nisu blesava da jednog dana upišu učiteljski fakultet ili postanu nastavnici.
Ali, o tome ćemo možda brinuti tek kad više niko ne bude hteo taj časni poziv koji u Srbiji ide uz poniženja i šikaniranje.