img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Bioskop: Bonar, Pjer i Marta

Kako biti isti, poseban, slobodan i samo svoj

12. jun 2024, 22:20 Zoran Janković
fotografije: promo
Copied

Marten Provo uspeo je da ostvari samozacrtano i stvori vibrantan, a opet i dovoljno informativan “portret” evolucije kako jednog vanserijskog slikarskog dara, tako i jedne dugovečne i, recimo to i tako, korenske ljubavi, koja u sebi nosi i snažnu bliskost i privlačnost, ali, u svetlu opšteprihvaćenog građanskog poimanja morala i odanosti posve atipičnog podsoja

Krajem prošle godine pojavio se poprilično frapantan izveštaj u kojem je kao jedan od najznačajnijih i najslikovitijih faktografskih podataka i zaključaka bio onaj o gledanosti francuskih filmova u samoj Francuskoj – istaknuto je da samo 2 % tamošnjih filmova povrati proizvodne troškove tokom bioskopskog prikazivanja na tom svakako nemalom matičnom tržištu. Dakle, to se već neko vreme zbiva u samoj “kolevci” filma, gde, pritom, kako se navodi u istom tom tekstu, postoji čak 158 zvaničnih vidova/kanala za pomoć prozvodnji domaćih filmova i gde je, može se pretpostaviti, kultura odlaska u bioskop na zavidnijem nivou, a sve to je dovelo do još jednog porasta ionako nimalo nežnih cena kino-ulaznica. Ako je već tako, ako je to već neko vreme uvreženo stanje stvari, zar onda na duže staze nije najcelishodnije da barem etablirani autori prave filmove upravo onako kako osećaju, bez previše osvrtanja na ukus šire publike, bez kalkulacija na tom planu i bez previše ustupaka, koji ionako udaraju u samu srž stvaralaštva i kad-tad uzimaju danak i, poput onog poslovičnog đavola, dođu po svoje? Pomalo apsurdno, ova je ideja, u nešto drugačijem obliku, ali gotovo istovetne sadržine i potke, prisutna i u onome što čini dramski zamajac biografske priče o Pjeru Bonaru i njegovoj višedecenijskoj muzi.

foto: promo
…

Naime, Pjer Bonar, tih a očito tenzičan čovek i tanana umetnička duša, u najmanje dva iznimno važna navrata smogao je snage da živi i stvara kako oseća da treba (a možda i jedino može i mora?) odbacujući društvena uslovljavanja i mahom malograđanske konvencije koje se tiču bespogovorne uprizorenosti – prvi put kada se odlučio da pobegne iz Pariza i sigurnu luku pronađe u kući duboko u prirodi (a na obali Sene, što će se pokazati kao značajan motiv u njegovim delima), u društvu svoje više decenija nevečane supruge i jedinog nepresušnog izvora vrhunskog nadahnuća, i drugi put kada je istu tu Martu prilično nenadano napustio i otišao u Rim sa novopronađenom i znatno mlađom inspiracijom – Rene. Tu se negde stvara pun krug sa onim što bi (po mišljenju autora ovog filmskog prikaza) trebalo da čine francuski filmski autori današnjice, a praktično istovremeno i “o istom trošku” tvori se veza sa jednako bitnim motivom na kome takođe počiva tematska struktura ovog, ukupno uzev, vrlo dobrog biopika – kako biti svoj i kako u tom svom često nebranjenom sopstvu iznaći dovoljno slobode da se bude smislen i integralan deo zajednice kojoj se ne samo nominalno pripada, kao i da se, na sve to, i stvara i postoji u sadejstvu sa drugim, reklo bi se, nesporno srodnim društvom. Ovde je možda i najprikladnije ukazati na višeznačnost samog naslova ovog filma; preciznije, on bi trebalo da bude shvaćen kao Bonarovi: Pjer i Marta, jer to rešenje potcrtava jedinstvenu simbiozu kojom se, uostalom, većim delom i bavi ovaj Provoov film. Ako se upravo predočeno prepozna kao motivski “bedem” filma Bonar, Pjer i Marta, dosta se brzo stiže do prilično pouzdanog zaključka da je Marten Provo, reditelj, ali i jedan od scenarista pomenutog ostvarenja, nastalog u sasvim očekivanoj koprodukciji Francuske i Belgije, uspeo da ostvari samozacrtano i stvori vibrantan, a opet i dovoljno informativan “portret” evolucije kako jednog vanserijskog slikarskog dara, tako i jedne dugovečne i, recimo to i tako, korenske ljubavi, koja u sebi nosi i snažnu bliskost i privlačnost, ali, u svetlu opšteprihvaćenog građanskog poimanja morala, i odanost posve atipičnog podsoja, koji, kako je prikazano u ovom filmu, paradoksalno nije ništa manje iskren ili snažan od onog davnih dana okoštalog.

Biografski filmovi o velikim i umetnicima, koji neretko umeju da pripadaju i feli ekscentrika, verolomnika, otpadnika ako ne od društva u celini, a ono barem od ionako upitnih društvenih normi i stega, svakako nisu prikladna adresa za moralizatorsko preispitivanje ili, daleko bilo, razračunavanje sa osobenijim i ređim doživljajima koncepata bračne vernosti i monogamije, te Provo ovde to i pokušava da čini. To onda prirodno otvara prostor za stvaranje detaljističkog prikaza prevashodno konteksta u kome je takav stvaralački nalet i bio moguć, pri čemu ogroman deo tog konteksta otpada upravo na odnos Pjera Bonara i Marte, uključujući i suštinsku a prećutanu i u senku izguranu neravnopravnost između onoga koji stvara (pa prema tome, barem u slučaju ljubimaca sudbine, i prihoduje) i onog (zapravo, u ovom konkretnom slučaju – one) koji na to stvaranje nadahnjuje. Taj isprva tihi, a kako život odmiče, sve više remetilački šum u ovoj filmskoj priči doživeće krešendo u najuzbudljivijem delu filma, onom koji govori o Bonarovom kukavičkom begu u Rim sa Rene, a što će, između ostalog, “poroditi” i Martin nervni slom i njen poriv da se oproba u slikarstvu (i ona je u toj epizodi slikala ono što joj je bilo najbliže i što je najintenzivnije osećala – život u toj prirodi, voljene psiće, uspomene na spokojnije detinjstvo…).

foto: promo
…

U tom trenutku, i to ne samo u smislu i na fonu inače korektno u delo sprovedene dramske gradacije priče, Bonar, Pjer i Marta doseže sopstveni pripovedni, kinestetski i emocionalni vrhunac, te nije čudno što isti taj segment predstavlja i deo u kome su i Vensan Makenj (prepoznajemo ga i mi ovde, makar po roli eksplovizivnog i sluđenog reditelja u nedavnoj serijskoj adaptaciji Irme Vep) i Sesil De Frans pokazali najzavidniju glumačku formu i najizbrušenije glumačke finese. Iako govori o rastanku, ali rastanku koji nije posledica ljubavnog nesporazuma niti odraz pukih i iznenadnih damara karnalnog, taj segment, koji predstavlja uvod u osetno staloženiju i “nižekaloričnu” završnicu, svakako jeste i kvalitativni vrhunac ovog filma u celini i dokaz Provoove veštine, a što ne bi trebalo da bude iznenađenje za iole upućenije u njegov opus i savremeni frankofoni film budući da mu je ovo deveti rediteljski rad dugog metra. Posebnu pohvalu bez daljnjeg zavređuju i dve scene sna – prvi san je iz sredine filma i potcrtava raspolućenost kao možda i neumitnost unutar svakog ljubavnog trougla na iole duže staze, a drugi zapravo predstavlja njegovu varijaciju na samom kraju kraja čitavog filma. Prilično znakovita je i svađa Marte i Mizije u vodi rita, tokom koje se očitava jedna od Martinih neuralgičnih tačaka – strah od sopstvene neznatnosti sa kojim ona mora da živi, uz to okružena čak i onima koji su se, poput Mizije, zarad društvenog statusa i lagodnijeg i bonvivanskog života, odrekli talenata koji su im Bogom i fatumskom lutrijom dati na rukovanje i raspolaganje.

Ukoliko je potrebno malo i (naravno, zdravo) cepidlačiti i u slučaju ovog sveukupno vrlo dobrog ostvarenja, koje je, da naglasimo i to, vešto likovno artikulisano, nenametljivo a efektno, kao diskretan eho teme i atmosfere ovog filmskog dela, a ta likovnost u pamet zaziva i, recimo, Erika Romera sa prevoja između likova, Bonar, Pjer i Marta ukazuje i na uvek prisutnu potrebu da se barem na planu i sa tačke gledišta ličnih gledalačkih preferenci tu i tamo preispituje količina klasicizma koja bi danas bila poželjna, posebno u pluskvamperfekatski postavljenim biopicima. Ali kako suptilni i sporovozniji klasicizam jeste jedna od najzametljivijih odlika autorskog pristupa Martena Provoa, pitanje je koliko je ta zamerka po pitanju i ovde prisutne idejne starostavnosti na mestu i sa jakim korenom.

Tagovi:

Bioskop Marten Provo Bonar Pjer i Marta Francuski film
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Izdavaštvo

10.maj 2026. Sonja Ćirić

Mali sajmovi knjiga su otpor vlasti čiji postupci guše izdavače

Od Sajma knjiga do sad, u Beogradu je održano pet malih sajmova knjiga. Cilj im je predstavljanje knjiga, ali i otpor postupcima kojima vlast guši izdavače

Venecijansko bijenale

10.maj 2026. Sonja Ćirić

Zašto ljudi u nepreglednim redovima čekaju da uđu u Austrijski paviljon

Deo performansa zbog kog ljudi u nepreglednim redovima čekaju ispred Austrijskog paviljona na Venecijanskom bijenalu, bila je i profesorka Snežana Arnautović Stjepanović. Ovo su njeni utisci

Evrovizija

10.maj 2026. Zilke Vinš, Dijana Roščić/DW

Evrovizija: Šta sve kvari sreću Eurosonga u Beču

Evrovizija je sve češće i žešće izložena političkim pritiscima pod kojima muzika pada u drugi plan. Ni ovogodišnja u Beču nije izuzetak, naprotiv

Preporuka

09.maj 2026. S. Ć.

Knjige za decu za sva vremena: „Hajduci“, „Dečaci Pavlove ulice“, „Tom Sojer“…

U ediciji „Knjige za sva vremena“ Kreativnog centra objavljeni su i Nušićevi „Hajduci“. Koje su knjige za decu uvrštene kao neprolazne, za sve generacije

Kako to rade drugi

09.maj 2026. S. Ć.

Herceg Novi namerava da mu kultura bude brend

U Herceg Novom je održana dvodnevna konferencija s namerom da se od stručnjaka čuju i prikupe ideje kako da se grad brendira kulturom

Komentar
Aleksandar Vučić

Pregled nedelje

Da li se Vučić nudi za svedoka-saradnika

Zašto je Vučić muški opaučio po svojim poslušnicima? Je li mu dobro? I šta to znači za studente i njihovu listu

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićev plan: Vi da radite više, mi da se bahatimo manje

Predsednik Vučić piše programe i „autorske tekstove“ kako bi obodrio i zaplašio birače da će zanavek ostati na vlasti

Nemanja Rujević
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure