

Požar
Prevoznik koji podržava studente: Počeli su da mi pale autobuse
Prevozniku Milomiru Jaćimoviću noćas je, kako je objavio na Fejsbuku, zapaljen autobus




Često možemo čuti kako ljudi govore da su ovde veliki novac pošteno zaradili samo naši vrhunski sportisti, a da su svi ostali iskoristili tranziciju da bi se obogatili. Nećemo generalizovati stvari, to svakako nije istina u potpunosti, ali najlakše je sumnjičiti bogate ljude za sve neuspehe. Zar nisu na taj način neki političari došli na vlast u Srbiji? A što se sportista tiče, oni zaista jesu sve zaradili samo svojim trudom i radom
Da li je pristojno zavirivati u tuđe džepove? Ovde bi rekli da nije, ali u svetu je to prilično raširena pojava, pre svega zato što nema šta da se krije. U Srbiji postoji “Zakon o utvrđivanju porekla imovine i posebnom porezu”. Po tom Zakonu bismo, u načelu, veoma lako mogli da utvrdimo ko su ljudi koji se ponašaju i žive daleko bolje od realnih primanja koja imaju prikazana. Ipak, ovde je česta pojava da se deca dovode u obdanište u džipovima od 50 i više hiljada evra, a da usput dobijaju povlašćen boravak u istom tom obdaništu zato što roditelji imaju male prihode. O razlici u visini primanja i načinu života političke i nekih drugih “elita” u Srbiji nije potrebno pričati. Zakon postoji, ali se prilično selektivno primenjuje.
U poslednjih dvadesetak godina sport je postao globalni marketinški fenomen, a samim tim su i igrači u pojedinim sportovima počeli da potpisuju dotad nezamislive ugovore, što sa svojim klubovima, što sa reklamnim agencijama. “Bogat ko Džaja” – tako se nekada kod nas govorilo za nekoga ko je imao višak novca. Dragan Džajić je, kao i svi tadašnji sportisti, morao da sačeka do svoje dvadeset osme godine kako bi napustio zemlju i igrao fudbal za neki strani klub. Iako ga je tražila cela Evropa, potpisao je ugovor sa Bastijom sa Korzike. Stariji ljudi vam danas mogu ispričati da je to bio nezapamćen ugovor za ondašnje vreme. Ipak, iako nikada nije objavljena tačna vrednost tog ugovora, sada se zna da se radilo o manje od pola miliona dolara za dve godine.
U staroj Jugoslaviji većina sportista bili su amateri (ili sa vrlo malim primanjima), dok su samo pojedini fudbaleri i košarkaši mogli da od novca koji su zaradili u karijeri žive i nakon nje. Obično se završavalo sa nekim kafićem ili kafanom koja bi im omogućavala da pod stare dane ne ostanu bez primanja. Prve velike transfere ostvarili su igrači najboljih fudbalskih klubova u Jugoslaviji krajem devedesetih godina prošlog veka, a posebno igrači Crvene zvezde posle osvajanja Kupa šampiona 1991. godine.
Tadašnji transferi su za najbolje igrače iznosili oko 10 miliona dolara. Dražen Petrović i Vlade Divac su bili prvi košarkaši koji su, nakon nekoliko godina, potpisali višemilionske ugovore u NBA ligi. Danas, ako je neko iole talentovan mladi sportista, armija menadžera i ljudi sumnjivih zanimanja i poslova se okači o njega i njegovu porodicu dok je još mlađi junior. Tokom karijere, većina naših talentovanih fudbalera i košarkaša zaradi nekoliko miliona dolara/evra koji im omogućavaju da pristojno prežive ostatak života posle sportske karijere. To, naravno, važi ako im u međuvremenu oni isti menadžeri i ljudi sumnjivog morala ne oderu kožu s leđa, ili ako se sami ne upletu u neisplative poslovne poduhvate. U poslednjih petnaestak godina, i teniseri su se umešali u dotad neprikosnovene ugovore košarkaša i fudbalera.


Ne treba zaboraviti i da je naša zemlja uvela nacionalne sportske penzije za zlatnu, srebrnu ili bronzanu medalju osvojenu na Olimpijskim igrama, Paraolimpijskim igrama, Šahovskoj olimpijadi, svetskim i evropskim prvenstvima u olimpijskim i paraolimpijskim sportskim disciplinama, za svetski rekord u olimpijskim i paraolimpijskim sportskim disciplinama, kao i za učešće u finalu Dejvis kupa ili FED kupa Međunarodne teniske federacije.
Trenutno te penzije iznose od 84.227 dinara za bronzanu medalju na evropskom prvenstvu u olimpijskoj ili paraolimpijskoj sportskoj disciplini, pa do 252.681 dinar, koliko iznosi sportska penzija osvajača zlatne medalje na Olimpijskim igrama, Paraolimpijskim igrama ili Šahovskoj olimpijadi. Ova primanja su omogućila da velika sportska imena u manje plaćenim sportovima uživaju makar neku zahvalnost za uspehe koje su postizali pod zastavom bivše Jugoslavije, zatim Srbije i Crne Gore, a naposletku i Srbije.


Prevozniku Milomiru Jaćimoviću noćas je, kako je objavio na Fejsbuku, zapaljen autobus


Ako se istraga koristi kao političko sredstvo, ako se zaključci iznose pre nego što su činjenice utvrđene i ako se institucije stavljaju u službu narativa, pitanje je šta je sledeće. Ne radi se više samo o tome šta se desilo u Rektoratu ili na Filozofskom fakultetu. Pitanje je šta čeka društvo, šta mu sledi iz ovakvih obrazaca i koliko dugo to može da funkcioniše. Ali, vidimo i da ima ko da se suprotstavi svemu tome


Dok čekamo da se REM probudi, mediji svesno, bez ikakvog straha od sankcija, krše zakone i Kodeks novinara. To podrazumeva guranje narativa da su “blokaderi” krivi za sve loše u društvu, nekritičko prenošenje poruka da “su na kraju i ubili devojku”, kao i da policija ima pravo da studente “bije i da ih ubije”


Da li je moguć poraz Viktora Orbana i, ako se desi, hoće li ga on prihvatiti? Šta mađarski premijer nudi biračima, a šta oni traže? Zašto je prema anktama u prednosti njegov rival njegov Piter Mađar? Zbog čega je pod Fidesom procvetala sistemska korupcija, a razorene vladavina prava i autonimija univerziteta? Na koji način su ova stranka i njen lider na izborima radili sveo ono šta u Srbiji radi SNS, izuzev premlaćivanja građana? I kakve veze sa svime ovim ima predsednik Srbije


Erik Beket Viver smatra da, ako opozicija pobedi, prvo što će uslediti biće veliki prelet: “Hiljade i hiljade njih će menjati stranu, tvrditi da nikad nisu bili za Fides.” Zatim očekuje da mnogo ljudi na nižim pozicijama počne da govori šta se zaista dešavalo. “Svašta će isplivati, ne bih se iznenadio ni da se pojave informacije o političkim ubistvima.” A Ako Orban ipak pobedi? “Osveta, osveta, osveta. Odlazak iz EU. I zatim, poslednji privid vladavine prava biće odbačen”
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve