Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Kao ni bilo koga drugog političara, tako ni Zorana Đinđića ne treba glorifikovati, tim pre što je nesumnjivo imao mane i pogreške. Ali, nema nikakve sumnje da Srbija posle njegove smrti nije izrodila nikoga ko bi mu se mogao približiti bar na stotinu milja. U jednoj osobi su se susreli visoko obrazovanje, filozofsko i političko znanje, neiscrpna energija i preduzetnost, snaga i optimizam, organizaciona sposobnost i svest o okruženju u kojem deluje. A takva kombinacija je retkost i u mnogo većim kulturama
U nedelju 12. marta navršiće se tačno 20 godina otkako je premijer Srbije i lider Demokratske stranke Zoran Đinđić ubijen na ulazu u zgradu Vlade Srbije. Ubice su bili pripadnici “Crvenih beretki” i zemunskog klana. Tokom narednih godina sudski je utvrđeno – precizno i jasno – ko je učestvovao u atentatu i ko je imao kakvu ulogu. Kao što je poznato, ovo je bio poslednji u seriji ataka na život pokojnog premijera – obrazovanog, civilizovanog, prozapadno orijentisanog i nasmejanog čoveka. Đinđića je, reći će neki, ubila sama država.
Iznenađen atentatom zasigurno nije bio tadašnji radikal Tomislav Nikolić koji ga je na sebi svojstven, jezivo-kvaziduhovit način najavio. Današnji predsednik Srbije Aleksandar Vučić nikada nije demantovao izjavu da se 12. marta 2003. “olešio” ushićen zbog smrti političkog protivnika. A njihov šef Vojislav Šešelj, koji se nešto ranije uputio u Hag, praktično je najavio premijerovu smrt kada je govorio o “krvavom proleću”.
Dok je Zvezdan Jovanović drnčom čistio oružje ubistva spremajući se za akciju, Miloševićeva supruga Mirjana Marković klisnula je u Rusiju. Nejasno je i da li su se iznenadili izvesni ljudi iz Koštuničinog kabineta, recimo novinar Aleksandar Tijanić, autor “čuvene” rečenice “Ako Đinđić preživi, Srbija neće”. Možda ni neki ljudi iz najbližeg Đinđićevog okruženja nisu bili neobavešteni, ali nećemo o tome jer bismo direktno zabasali u “zonu sumraka”…
Pročitajte ceo tekst Nedima Sejdinovića u nedeljniku „Vreme“ od četvrtka (9. marta)
Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Dok se masovna gradnja na Dorćolu širi, broj slobodnih parking mesta nestaje. Građani su se okupili ispred opštine Stari grad, tražeći da ih vlast bar sasluša. Obezbeđenje ih nije pustilo na sednicu, ali oni ne odustaju – i nude konkretno rešenje
Proširenje projekta Beograd na vodi izazvalo je novi talas otpora među građanima i aktivistima. Više hiljada prigovora upućeno je nadležnima zbog, kako tvrde podnosioci, neplanskih, štetnih i protivzakonitih zahvata u sam centar grada. Javnost traži da komisija posluša glas građana i zaustavi dalje širenje projekta
Pošto je centralni most preko Ibra u Kosovskoj Mitrovici godinama zatvoren za saobraćaj, Aljbin Kurti hoće da sagradi dva nova
Sudsko Veće u Užicu je presudilo da se u Kosjeriću na jednom biračkom mestu ponove izbori koji su održani 8. juna. To bi moglo da dovede u pitanje pobedu SNS-a u ovoj opštini jer je razlika iznosila samo 51 glas
Uredba o uvozu ruskog gasa koju je predložila Evropska unija ne odnosi se na zemlje koje nisu njene članice, pa će Srbija moći da nastavi s uvozom, ali on neće smeti da završava u Mađarskoj
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve