![](https://vreme.com/wp-content/uploads/2024/07/Vans_Donald_04-309x232.jpg)
SAD i Srbija
Trampov kandidat za potpredsednika je pisac „Službenog glasnika“
Senator iz Ohaja J.D. Vens, koga je Tramp predložio za svog potpredsednika, pisac je romana „Gorštačka elegija“ koji je objavio „Službeni glasnik“
Al di Meola Acoustic Trio, MTS dvorana, Beograd, 24. 11. 2022.
Samo budale nasukane na lupetanja v.d. doživotnog pre`cednika mogu da se nalože i na pomisao da ćemo – fudbalski, jel’ – protiv Brazila postići više od uobičajenog. …BogTeVideo beše namah posle Drugog srpskog ustanka, takoreći. Ipak, neki su na Terazijama bučno slavili i pre nego je utakmica počela, dok mi malobrojni mirno prošli ka muzici. Valjda nismo jedini s kablovskim ‘paketom’ za odloženo gledanje, a vesti o porazu obično nisu hitne.
U dvorani koja bi se uskoro mogla zvati i AntiSBB okupilo se oko 1000 ljudi, čak i mladih, s ulaznicama po ceni 1500–2500d. za koncert kakav priliči i Guitar Art (GAF) i Beogradskom Jazz Festivalu (BJF); uostalom, organizovao ga je Dom omladine Beograda, kao i nedavno završeni BJF. Prošli put je Al di Meola (Meola, r. 1954. blizu Njujorka, SAD) bez pompe gostovao ovde promovišući 1 od svojih manje zapaženih, brojnih albuma, pretežno električarski Consequence Of Chaos (2006, Telstar), no njegove najveće zasluge su iz prethodnog veka i srećom smo ih pratili, makar iskidano.
Gotovo kao čudo-od-tinejdžera pravo s Berklija ‘74. zablistao je u značajnom električnom džez-rok kvartetu pijaniste Čik Korie Return To Forever (RTF), na 3 njihova hit albuma (Where Have I Known You Before, No Mystery, Polydor 1974–75; Romantic Warrior, Columbia `76), a gostovali su i u Beogradu. Ni Alovi početni, latino-lirični solo albumi nisu podbacili – Land Of The Midnight Sun, Elegant Gypsy…do Electric Rendezvous, Columbia 1976–82, a neke od nabrojanih LP-ploča licencno su objavljene u SFRJugoslaviji.
Već je tada bilo jasno da Al ne zanemaruje akustičnu gitaru i da njegovom modernom džezu protivtežu počinju da drže sredozemni uticaji. Štaviše, apeninsko poreklo prelio je iberijski flamenko, dinamika opuštenog zgloba i ćuškanja plastičnih žica otvorenom rukom, što Di Meola ubedljivo postiže iako koristi trzalicu. Posle ukrštanja veština s izvanrednim Pakom de Lusiom (Paco de Lucia, 1947–2014.), nije mogao natrag: srma munjevitih vezova i bučna zaustavljanja, gotovo šamarom po gitari, i danas ukrašavaju Alovo muziciranje a plodan kompozitorski rad takođe kvalitetom preteže kad nije tehno-električni, što se desilo i drugim velikanima džez-rok (kon)fuzije.
Zato je razvođe (i) Alovog opusa legendarni gitaroški trio Džon Mekloklin (ranije poznat kao Meklaflin) – Pako de Lusia – (u alternaciji) Al di Meola / Lari Korijel. Preteča trendova unplugged i world music, ova supergrupa 1979/80. nastupala je po Evropi (pa i kod nas!) sa Alovim uzorom Korijelom (Larry Coryell, 1943–2017.), a za američku turneju njega je zamenio Di Meola, pa je tako nastao i milionski live-album Friday Night In San Francisco (Columbia, 1981.). Taj trio je radio i kasnije, između ostalog nastupio i u Zagrebu (danas, EU). Dakle, brzoprsti a sporostareći Al i na Balkanu ima raznoliku publiku, zahvaljujući i tumačenjima novog tanga Astora Piacole – albumi …Plays Piazzolla, Heart Of The Immigrants, Flesh On Flesh, Diabolic Inventions And Seduction For Solo Guitar, 1996–2007. – kao i povratku na ključni uticaj The Beatles; potonje je obrađivao ne kao jedan od njegovih uzora Dž. Benson, nego sam (All Your Life, inakustik 2013.) i u komornim aranžmanima (Across The Universe, Ear Music 2020).
U formatu akustičnog trija, ovog puta s razmahanim sparing-gitaristom (Peo Alfonsi) i perkusionistom (Sergio Martinez), svi stilovi skladno su uklopljeni. Snažno ozvučene gitare gotovo krtog zvuka munjevito nas vuku i kroz sasvim nove kompozicije – kao Tears Of Hope, You Can Eat Me – za naredni album, i pecaju na najlon kad udahnemo smirenje za prekrasnu Norwegian Wood i složenu Strawberry Fields Forever. Malo Opus, pa Infinite Desire, oba dela koncerta traju po sat-i-sitno, Al škrtari samo na rečima, neke numere izvodi sam, druge sa po jednim pratiocem, ali efekat ne slabi. Virtuozno a nenametljivo, odavno zrelo, ispred ogromne kulise na kojoj je kolaž omota najpoznatijih albuma zvezde večeri. Onaj s crnim panterom (..Rendezvous) sada bi mogao poslužiti za Live At Apateen, ali za bis i produženo oduševljenje prisutnih stiže još malo stariji, punokrvni instrumentalni hit Mediterranian Sundance (1977, s nezaboravnim Pakom).
Nije zaprepašćujuće kao nekad, ništa više inovativno, kamoli revolucionarno, ali dovoljno dobro da se s uživanjem utopimo u muziku samu, i da posle povratak u svet (i Srbiju) bude bar malo podnošljiviji.
Senator iz Ohaja J.D. Vens, koga je Tramp predložio za svog potpredsednika, pisac je romana „Gorštačka elegija“ koji je objavio „Službeni glasnik“
Nemoguće je ne primetiti da su dvoje od četiri autora koji će dobiti novac za filmove od Filmskog centra Srbije članovi SNS, da u Komisiji koja je odlučivala o kandidatima dominiraju članovi ili simpatizeri SNS, i da isto to važi i za Upravni odbor FCS-a koji je potvrdio predlog Komisije
Počinje 31. izdanje Festivala evropskog filma na Paliću, kao jedan od najbitnijih kulturnih događaja u Srbiji. Petoro čitalaca, „Međuvreme” u nedelju vodi na projekciju dva filma „Svetlost bledi“ reditelja i direktora fotografije Fedona Papamihaela koji je gost festivala, a onda i na film Runara Runarsona „Kad svane dan“
Monika Moteska i Robert Jankuloski: Iskustvo pejzaža; Muzej Savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve