Psihosocijalnim inženjeringom stvorena je kasta koja svoju snagu crpe iz spremnosti da srčano brani najsramotniju deceniju naše istorije, a njen puni procvat omogućen je neuspehom demokratskih vlasti da temeljno i nepovratno reformišu društvo. Ovaj proizvod političkog i medijskog inženjeringa kolektivno je biće odmaknuto od realnosti, puno straha i mržnje prema svemu što opaža da je drugačije. Večito mu je potreban spoljni referentni sistem, a samim tim i jak vođa
22-pavle grbovic-blu…
Pre više od 30 godina, kada se većina zemalja istočnog bloka opredelila za slobodu, demokratiju, prosperitet, Srbija je odlučila da, uplašena od stvarnosti, sve to odbaci i da budućnost posveti karikaturalnom dorađivanju mitova iz prošlosti.
Političke i kulturne elite ondašnje Srbije, koje i danas drže sve poluge vlasti u ovoj zemlji, zaigrale su na kartu “Svi Srbi u jednoj državi”, u “Velikoj Srbiji”, istovremeno negirajući drugima pravo da budu bilo šta drugo osim Srbi. Time je presečena krvava vrpca ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Bio je to poduhvat epskih razmera – trebalo je iskopati potisnute međusobne nacionalne mržnje anestezirane poluvekovnom praksom bratstva i jedinstva, probuditi uspavane mitove i vaskrsnuti nacionalne heroje, reindoktrinirati srpstvo pravoslavljem, ojačati tek zalečene antizapadne animozitete, proglasiti dojučerašnje komšije arhetipskim srpskim neprijateljima – ustašama i balijama, i krenuti u rat.
Nedugo zatim trebalo je objasniti da su porazi pobede, siromaštvo da je junaštvo, te da je jedino i samo majčica Srbija u pravu i da za nju vredi sve žrtvovati. I da za nju ne vredi živeti, već da se patriotizam dokazuje tako što se za nju samo umire. Masovna i ekstenzivna indoktrinacija je bivala sve veća, a srpsko društvo, u celini, udaljavalo se sve više od realnosti i tonulo u laž i obmanu. Rezultat: za nepunih 10 godina miroljubivi samoupravljač postao je instant srbenda, instant pravoslavac, nabeđeni ratnik, priučeni tumač svesrpske istorije balkanskih naroda i šire i iskreni poslušnik.
Psihosocijalnim inženjeringom stvorena je kasta koja svoju snagu crpe iz spremnosti da srčano brani najsramotniju deceniju naše istorije, a njen puni procvat omogućen je neuspehom demokratskih vlasti da temeljno i nepovratno reformišu društvo.
Ovaj proizvod političkog i medijskog inženjeringa kolektivno je biće odmaknuto od realnosti, puno straha i mržnje prema svemu što opaža da je drugačije. Večito mu je potreban spoljni referentni sistem, samim tim i jak vođa, koji će u svakom času biti garant dominantnog položaja baš ove grupe u zajednici. Idealno je tlo za svaku desnicu, svaki populizam i oslonac je svakom veštom Vođi, sa kojim živi u simbiotskoj vezi. Svaki prodor realnosti u tu zajedničku halucinaciju, opasan je i za novosrbijance i za njihove po pravilu – mitske vođe.
Ko su i kakvi su novosrbijanci?
Rečeno je – dominantna su grupa u Srbiji, iskovana u periodu tranzicije, na velikosrpskom propagandnom narativu, kao neposredna biračka baza svih naših političara-vođa, od Slobe i Vučića do Vučića evropejca.
Karakterišu ih:
– sklonost ka zloupotrebi ograničenog broja unapred zadatih istorijskih metafakata koji imaju cilj da dokažu da su Srbi, uprkos nezavidnoj realnosti koju žive – narod najbolji i nebeski;
– u većini odbacuju osnovne civilizacijske tekovina kao što su nauka, demokratija, pravna država;
– podložnost budalastim teorijama o skoroj propasti zapadne civilizacije;
– dogmatsko poricanje činjenice da je Srbija najveći gubitnik ratova devedesetih i uporno ne pristaju da prihvate realne posledice ove činjenice, što je preduslov započinjanja normalnog života u Srbiji;
– laka podložnost sugestiji i dominantnim obrascima kao zameni za sopstveno mišljenje. Otud, na primer, nekritički dele uvreženo mišljenje o nama i Rusima kao braći, koje im, inače, 24/7 serviraju ruski plaćenici na jednoj od televizija sa nacionalnom frekvencijom;
– novoverstvo – oni su novopravoslavci, prepoznaju veru pre svega kao deo nacionalnog kolektiviteta i dešifruju je uglavnom preko spoljnih znakova raspoznavanja – tako što se krste sa tri prsta i slave slavu. Velike hrišćanske, pa i pravoslavne teme kao što su praštanje i samilost uglavnom ih zaobilaze;
– kibicerstvo – opsednuti junaštvom srpskog naroda, čije podvige gotovo perverzno prisvajaju, previđajući činjenicu da su ti istinski junaci iz prošlosti zaista ustajali za slobodu, prolazili golgotu, borili se i pobeđivali, umirali dok današnji novosrbijanski “junaci”, svoje naopake ratove gube iz fotelja, pred televizorima i tabloidima na kojima se 24/7 vrte iste dirigovane mantre. Bore se gunđanjem i naučenim parolama čak i u situaciji kada im se na živo, u realnom vremenu, vade “srce iz grudi” i jedno od dva oka iz glave;
– verovatno ključna odlika ovog novog soja je nesposobnost da se prevaziđe podeljenost između nerealne slike koju imaju o sebi, svom narodu i svetu i realnosti kao takve, što ih, zahvaljujući njihovoj brojnosti i činjenici da su oslonac svake autoritarne vlasti čini glavnom preprekom da se Srbija realno suoči sa svojim stvarnim problemima i krene da traži održive načine da svoj položaj suštinski promeni;
– nasilništvo – od nekadašnjih junaka ostali su huškači i nasilnici, koju svoju moć dokazuju na onima koji su slabiji od njih – pripadnicima LGBT populacije, ženama, izbeglicama, Romima i svima nenasilnima. Nesposoban da sagleda istinu, realnost i da se u skladu sa njima menja, novosrbijanac živi u svetu u kojem je okružen neprijateljima, izdajnicima, devijantnima kojima svoju halucinaciju hoće da nametne kao jedinu ispravnu stvarnost.
Duboko svesan da među njima ima okorelih desničara i nacionalista kojima su mržnja i isključivost ispred svega, da ima i oportunista koji će se novosrbijanstva držati dok god u tome ima nekog ćara, pozivam sve one koji se dvoume, koji uprkos pritisku uviđaju da svet nije baš crno bela ploča, a takvih je, siguran sam, najviše – nezadovoljni ste, ljuti, hajde zajedno da se usmerimo na ono što zaista ne valja, a da ne udaramo jedni na druge – hajdemo u porodične ili bilo kakve druge šetnje protiv onoga što porodice i neporodične ljude zaista i ugrožava – protiv masovne korupcije i krađe zbog kojih smo svi siromašniji nego što bi smeli da budemo, protiv nepotizma i sistematskog zaglupljivanja naše dece u kojem se gubi značaj znanja i svake samostalnosti, pozivam vas da prošetamo pred televizijom sa nacionalnom frekvencijom koja danonoćni truje naše ćerke i sinove i promoviše prostituciju i nasilje, pozivamo vas da šetamo bez pelena i protiv onih koji nam ih oblače, šetajmo protiv pedofila – bili oni u dronjcima, odelima ili mantijama.
Pozivamo vas da se zajedno šetamo protiv konstantnog nasilja nad našim majkama, ćerkama i sestrama jer su i one deo naših porodica. Zar ne? Pozivamo vas da krenemo u budućnost.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!