
Leposavić
Porodici Spasić u Leposaviću kosovske vlasti zamenile bravu – ne mogu da uđu u svoj dom
Stanari jednog stana za raseljene u Leposaviću ne mogu da uđu u svoj dom jer su opštinski službenici - promenili bravu na stanu
„Rat devedesetih je nastao zato što se nije do kraja razumelo šta nam se događalo četrdesetih. Ideologija, i prećutkivanje istine zbog ideologije, čine da ljudi, čim im se ukaže prilika, počnu da se biju. Tako nastaju mržnja, podvojenost, i na kraju rat. Bez obzira da li u Jugoslaviji, Vijetnamu ili Ukrajini.“
Knjiga stripova Priče iz Drugog rata, ali i neuobičajena forma kojom će biti promovisana večeras (Muzej Jugoslavije 19h), povod su razgovoru sa jednim od nekolicine u svetu poznatih naših strip autora, Sašom Rakezićem, alijas Aleksandrom Zografom.
Forma je muzičko-crtački performans: Zograf će crtati uživo, publika će to gledati na velikom platnu na sceni na kojoj će muzicirati italijanska grupa „Malebolge“ (harmonika, čelo i bubnjevi).
„Sinergija te odvede u nove vizure, dozvoljava ti da otkrivaš nove elemente poznatih stvari“, kaže Zograf.
Otkrivanje novog u poznatom je princip na kome je nastalo 30 stripova Priča iz Drugog rata.
„Drugi svetski rat je odredio šta će nam se dešavati devedesetih. Rat devedesetih je nastao zato što se nije do kraja razumelo šta nam se događalo četrdesetih. Ideologija, i prećutkivanje istine zbog ideologije, čine da ljudi, čim im se ukaže prilika, počnu da se biju“, kaže.
Pravi pogled na to vreme, kaže, potražio je u materijalu i predmetima iz Drugog svetskog rata. Naišao je na pojedinačne priče koje su imale dramatičnost antičke drame.
„Bile su drugačije od onih na kojima smo odrastali, onih u kojima su Nemci lako padali a partizani ih isto tako lako rušili. A onda ti takvu sliku o Drugom ratu razbije otkriće da partizani ne da nisu imali sve te silne puškomitraljeze, nego su saveznici jedva uspevali da im dostave stare trofejne puške, da nisu imali ni čizme ni pantalone. U nameri za ulepšavanjem Drugi rat je prikazan kao vestern.“
Zograf smatra da za tim nije bilo potrebe. „U ratu je bilo nebrojeno životnih priča koje svedoče o stradanju kakve ni jedno ideološko preterivanje ne može da dostigne.“
Njegovi stripovi u ovoj knjizi su o tome. O čoveku koji se ne boji da se suprotstavi. O Hildi Dajč, o devojci koja je bila u logoru na Starom sajmištu, o kojoj bi, kaže, trebalo stalno da se priča.
„Ili o pismu koje je pronađeno u arhivu Gestapa, anonimno je, pa pretpostavljam da ga je pisao dečak, srednjoškolac. On je s početka rata poručio nemačkoj upravi grada ’Vi ćete izgubiti rat, a sada se pravite važni“. To pismo sam objavio u originalu, nisam ništa crtao i dorađivao. Nema tu šta da se doda. Jer treba imati hrabrosti da se tako nešto kaže Nemcima koji su, onako u dizajniranim uniformama i moćnim automobilima, bili klasa. I nije bilo jednostavno njima, takvima, reći to što im je taj dečak rekao.“
Pre 51 dan počeo je novi rat, u Ukrajini.
„Još jedna posledica nerazumevanja prethodnog rata i prihvatanja tumačenja koje odgovara tamo nekom a koje je daleko od istine. Tako nastaju mržnja, podvojenost, i na kraju rat. Bez obzira da li u Jugoslaviji, Vijetnamu ili Ukrajini.“
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Stanari jednog stana za raseljene u Leposaviću ne mogu da uđu u svoj dom jer su opštinski službenici - promenili bravu na stanu
“Niko od nas ne može da bude ni dovoljno stručan, niti treba da procenjuje svaku deonicu puta, svaku kupovinu aviona, svaki državni projekat, kao što je Ekspo, kao što je nacionalni stadion. Država je ta koja treba da dokazuje da nam je to potrebno, bez obzira na to šta mi mislili. Ali toga nema”
Propali su Vučićevi kontramitinzi i kontramitovi, cena vlasti sve je skuplja, a privreda sve slabija, pobeđen je strah u društvu a gnev postao hroničan, poslušnost otkazuju delovi policije i pravosuđa. Manevarski prostor režima se suzio, pitanje je kako će to pobunjeni građani predvođeni studentima da iskoriste
“Ideja je jednostavna – hoćemo da pričamo sa ljudima”, kaže za “Vreme” Vuk, student Elektronskog fakulteta. “Tu smo da pokažemo da nismo teroristi. Tu smo da saslušamo i pokažemo da, za razliku od nekih ljudi, poštujemo kada se nečije mišljenje razlikuje od našeg.” Vrlo brzo stiže i dokaz: u trenutku dok Vuk pokušava da popriča sa jednim meštaninom, oko njih se okuplja još ljudi. Međusobno se raspravljaju. Čuje se, gotovo istovremeno, “napred, deco, borite se za budućnost ove zemlje” i “na vreme se okanite ovoga što radite”. A studenti, uprkos raznim povicima i uvredama koje im pojedini dovikuju, mirno stoje, slušaju sagovornike, gledaju ih u oči i pokušavaju da ih navedu na dijalog. Ali pravi
Predstojeći izbori za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije dolaze u trenutku kada radnici sve češće ostaju bez jasnog posla i glasa, a sindikati bez poverenja. Dok inflacija nagriza plate, a vlast najavljuje minimalac u evrima – sindikat ćuti. Ili barem većina ćuti. U trku za mesto predsednika ove najveće sindikalne organizacije u zemlji ulazi i Duško Vuković, potpredsednik SSSS-a, s porukom da “sindikat mora da bude kičma otpora, a ne hladna birokratija”
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve