img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Bioskop: Zlatni dečko

Fudbal, sjaj i tama

19. januar 2022, 19:54 Zoran Janković
fotografije: promo
Copied

Zlatni dečko zaslužuje uspeh u bioskopima Srbije (i regiona) jer nanovo, sa svoje tačke bitisanja, potvrđuje smislenost ulaganja i negovanja primetne ali nekako uvek krhke tradicije srpskog repertoarskog, odnosno, komercijalnog filma

I u fudbalu učestalom i sasvim legitimnom taktikom prodora sa boka možemo pohitati put suštine priče o dometima ovog najnovijeg srpskog celovečernjeg igranog filma; krenimo tako od Parker Pouzi, ikonične glumice američkog indie (nezavisnog) filma, posebno na prevoju između dva veka. Pouzi je 2019. producirala i bila naratorka u slučaju solidnog dokumentarca The Booksellers o njujorškim knjižarima i knjižarama minulih dana. A u knjižarama počiva baština svega, pa tako i opštih mesta na koja često nalećemo i u umetnosti i u popularnoj kulturi.

ZLATNI DECKO 63
…

I sledeći dribling u pokušaju neka se tiče Parker Pouzi; ona se sredinom devedesetih godina preporučila maestralnom ulogom u filmu Party Girl, dramediji o tamošnjoj klaberki koja će u jeku i u punom zamahu vlastitog narcističkog slepila morati da se (ponovo) prihvati i stvarne dimenzije života, da počne da radi, da se trudi, da krene put zrelosti, a ako i kada pobedi vlastite nedostatnosti i zauzda sopstvene demone, biće nagrađana srećnim krajem. Upravo ovde dolazimo do Zlatnog dečka, jer je i ovaj aktuelni srpski film (a kako pokazuju rezultati tokom prvog vikenda prikazivanja u bioskopima Srbije) i kino-hit u dramaturškom smislu izveden upravo kao i pominjani Party Girl. Naravno, posve slučajno, jer sijaset je filmskih ostvarenja iole novije krštenice čiji su autori krenuli baš tom tematsko-motivsko-idejnom putanjom. Da pojednostavimo, Zlatni dečko počiva na fundusu opštih mesta upravo iz pododeljka o pričama o bahato-beslovesnim junacima kojima su univerzum i fatum, reklo bi se, u pravi čas uputili možda i poslednji poziv na otrežnjenje, uz to i grubo buđenje, i to na samoj razmeđi krajnje bezbrižnosti i skorog dubokog očaja, uključujući i onaj egzistencijalnog tipa. I to je sasvim u redu, Zlatni dečko je ostvarenje, reklo bi se, iskrenih i nezatomljenih komercijalnih i repertoarskih ambicija, dakle, film koji se na prvom mestu, ako ne isključivo, obraća širokoj publici koja, kao takva, ni ne mora nužno preterano da haje za derivativnost i obližnje joj finese. Najposle, opšta mesta su tu i sopstvenom zaslugom, a neretko nam pružaju podosta toga barem povremeno važnog – utehu, privid superiornosti, olakšanje usled prepoznavanja matrica i obrazaca, predvidivost kao dokaz da izvesnost i sigurnost i dalje postoje, pa bilo to i samo na filmu…

PITKA STUDIJA NARAVI

ZLATNI DECKO 59
…

U tom pogledu, gledaoci brzo shvataju šta im je predočeno: u biti naturalistička priča o mladom fubalskom talentu, autodestruktivnih poriva, dakle, sklonog i nikada osvešćenoj autosabotaži, koji će postati moneta raskusuravanja između prvobitnog menadžera i onih kojima on duguje silne novce, a koji su sada na par koraka do one ključne tačke ekonomske emancipacije na 45 obrtaja – uvođenja prvobitno kako god akumiliranog kapitala u legalne novčane tokove, a da, pritom, naš junak Denis mora da na toj strmini pobedi i samoga sebe, ne iskupljenja, već pukog preživljavanja radi. Prateći tu mustru, u Zlatnom dečku nećemo naići na inovativne zahvate i riskantne poteze u odnosu na očekivano i osvedočeno učinkovito. I kanda je dobro što je tako, jer to svojevrsno glavnotokovsko čistunstvo trasira put ka onome što film ovoga tipa takođe mora da bude – pregledna drama o padu i pokušaju novog uspona, ali i dovoljno zabavna i pitka studija ovdašnjih naravi, sa jasnim komičnim belegom u zadovoljavajućem broju mahova. Stoga, onima koji tako nešto traže i očekuju od savremenog srpskog repertoarskog filma Zlatni dečko pružiće dovoljno. Ali, ukoliko krenemo put već načete priče o opštim mestima, moraćemo da ukažemo i na one tačke gde se na uzorku ovog filma (inače, rediteljskog prvenca) Ognjena Jankovića njihov balast pokazao preteškim po temelj ovog filma, a prvenstveno priče od koje on kreće.

Naime, ušančeni u uvreženo i očekivano, junaci ove priče nemaju previše manevarskog prostora da do njene završinice (u prijatnih 100 minuta trajanja) postanu išta drugo od onih par ponuđenih opcija što počivaju ispod metaforičkog šinjela sazdanog od narečenih opštih mesta. Tako će mladom Denisu kao trener biti nametnut samozatajni i ćutljivi povratnik iz zatvora Maki (još jedna efektna glumačka kreacija nepogrešivo filmičnog Igora Benčine), a i sam njihov odnos će hitro krenuti utabanom stazom, oličenom u anglosaksonskoj krilatici ‘break you to make you’ (moram da te slomim/pokorim kako bih te ponovo stvorio), a to je zahvat koji je endemski prisutan u mnogobrojnjim holivudskim filmovima sličnog tematskog ili motivskog ustrojstva (pomenimo samo Whiplash Damijena Šazela sa Majlsom Telerom i DŽ. K. Simonsom kao recentniji primer dobre prakse). Osim toga, a to je gotovo pa neizostavno slučaj u svim ne samo sportskim filmovima nego i u šire zahvaćenim filmovima sa mačističkom idejnom “kičmom”, distribucija ženskih likova je golema prepreka i ženski likovi su dodatno svedeni na stereotip i puko oruđe upregnuto u svrhu radnje i glavnog junaka i njegovog puta makar klimave i porozne samospoznaje, što je prisutno i u Zlatnom dečku, a što je šteta jer se stiče dovoljno jasan utisak da su i Jovana Gavrilović i Alisa Radaković bile kadre za više od tu predočenog. Oprobani prikaz ovdašnjeg kriminalnog miljea, pak, mirne se duše može shvatiti kao zdravorazumski i prihvatljiv danak žanrovskoj čistoti tog aspekta filma, a prikazi ovdašnjeg shvatanja bezrezervnog hedonizma pod izgovorom noćnog života, gde se Zlatni dečko očekivano poklapa sa filmovima Luke Bursaća (Tmina, Afterparti) doprinose dinamičnosti i frivolnosti kao potrebnoj protivteži kontrolisanoj mučnini priče u kojoj glavni junak nikakako da postane svestan emancipatorskog potencijala vlastitog dara, čak i u svakako surovom kontekstu fudbala kao svojevrsnog oblika savremenog ropstva.

POIGRAVANJE SUDBINAMA

ZLATNI DECKO 20
…

Uz to, Zlatnog dečka opterećuje i očigledna činjenica da je film u ovom svom vidu nastao iz znatno šireg materijala, što dovodi do iskliznuća poput upadljivog “nestanka” u prvoj trećini izrazito prominentnog lika menadžera Čakija (igra ga Andrija Kuzmanović, nakon Tome nanovo u roli menadžera nadarenih a sklonih i samouništenju), koji, premda ga na početku viđamo i u scenama bez Denisa, naprosto ispari iz priče i filma, da bi se na kratko pojavio u epilogu urađenom u očekivanom vidu brze montaže. To prekrajanje se odrazilo i na ritam pripovedanja, a ovaj problem čeonog sudara naoko komplementarnih, ali ipak oprečnih medija istog korena je nešto sa čim bi se, sva je prilika, sa prilično teškoća nosili i potvrđeni holivudski majstori. Ova lista zamerki mogla bi se zaključiti pominjanjem upitnih odabira u glumačkoj podeli, gde se su jedni kraj drugih našli i glumci sličnih pojava i glumačkih energija, dok se na drugoj strani ima pohvaliti značajno mesto koje Zlatni dečko, kao i Ekipa Marka Sopića pre nekoliko godina, daje ukazivanju na etički krajnje diskutabilno ustrojstvo na kome počiva trgovina igračima i posledično poigravanje sudbinama obično u tom trenutku prokrastinacijom i dalje teško okovanim “vlasnicima talenata i izvođačima sportskih radova”. Ovde možemo da se prisetimo barem nekoliko redova iz bravurozne knjige Fudbal – Sjaj i tama Eduarda Galeana (preveo Vuk Šećerović, objavio Beopolis), na primer onih u kojima se kaže sledeće: “Kada je fudbal prestao da pripada Englezima i bogatašima, na reci Rio de la Plata su osnovani prvi narodni klubovi, organizovani po železničkim radionicama i po lučkim skladištima. U ono vreme, pojedine anarhističke i socijalističke vođe obrazlagale su da je to buržoaska mahinacija smišljena kako bi se sprečili štrajkovi i zataškale socijalne protivrečnosti. Širenje fudbala po svetu jeste rezultat imperijalističke ujdurme koja ima za cilj da se ugnjeteni narodi zadrže u dobu infanitilnosti”. A ovo poslednje izrečeno dakako se može primeniti i u slučaju Denisa, odnosno, Zlatnog dečka.

Adut Zlatnog dečka je i komunikativnost kao osa oko koje se film kreće od prvog do poslednjeg kadra, što je i nužno kod filmova takvih aspiracija, a definitivno valja izdvojiti i odličnu glavnu i noseću ulogu mladog Denisa Murića (znanog iz filmova Enklava i Ničije dete, te serije Grupa), koji je, uz Igora Benčinu, u Zlatnom dečku glumački pružio najviše, dok posebno nedvosmislene i glasne reči hvale zavređuje izvanredan snimateljski rad direktora fotografije Luke Milićevića, koji je pred publiku doneo sliku prefinjenog i bogatog kolorita, dok su brojne dijaloški ustrojene scene dodatno razigrane na pravim mestima, kao i efektan saundtrek na kome se našlo mesta i za eksplozivnu numeru Fudbal benda Boye. Na to se nadovezuje i evidentna produkcijska dostatnost, te se, i uz izrečene zamerke, može izreći sud da Zlatni dečko zaslužuje uspeh u bioskopima Srbije (i regiona) jer nanovo, sa svoje tačke bitisanja, potvrđuje smislenost ulaganja i negovanja primetne ali nekako i uvek krhke tradicije srpskog repertoarskog, odnosno, komercijalnog filma kao ne samo prirodne, nego i prekopotrebne tačke i oslonca i otklona za ostvarenja jasne arthaus provenijencije.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Ekspo

28.jul 2026. Sonja Ćirić

Planirano je da Železnička stanica postane Istorijski muzej idućeg maja

Dok se čekaju rezultati tendera za izbor izvođača za izmenu i dopunu projekta za rekonstrukciju, adaptaciju i sanaciju nekadašnje Glavne železničke stanice u Beogradu, najavljeno je da će se Istorijski muzej Srbije useliti u njenu zgradu već 15. maja

Analiza

27.jul 2026. Sonja Ćirić

Slučaj „Atelje 212“: Zašto je smenjena Gordana Goncić

Skupština grada Beograda je, sve po zakonu, imenovala Ljubišu Ristića za v.d. direktora „Ateljea 212“. Zašto je, međutim, smenjena Gordana Goncić

Baština

26.jul 2026. S. Ć.

Narodni muzej Zrenjanin: Ne zaboravimo na centar tekstilne industrije

Kako bi sačuvao tragove nekadašnjeg centra tekstilne industrije, Narodni muzej Zrenjanin preduzeo akciju prikupljanja uspomena na velike fabrike kojih više nema

Kadrovi

26.jul 2026. S. Ć.

Lazar Jovanov nasledio Ljubišu Ristića u KPGT-u

Umesto Ljubiše Ristića koji je postavljen u „Atelje 212“, v.d. direktora Pozorišta KPGT je Lazar Jovanov, glumac i reditelj poznat po ulogama u ovom kolektivu

Festival

25.jul 2026. S. Ć.

Kad iz betona progovore drvo, bubice, crvi, i ostala oteta priroda

Dvodnevni Festival eko književnosti u Beogradu predstavlja knjige koje istražuju posledice devastacije sveta oko nas, pokušavajući da ga spasu

Komentar
Ana Brnabić, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić sa policajcima

Pregled nedelje

Režim protiv naroda i države

Zašto Šapić legalizira batinaše u Beogradu? Zbog čega je šešeljizam ideologija vlasti? I šta Vučić poručuje narodu

Filip Švarm
Predsednik Srbije Aleklsandar Vučić sa uzdignutom pesnicom ispred transparenta

Komentar

I naš predsednik je sirotinja

Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu

Nemanja Rujević
Paunović

Pregled nedelje

Nepodnošljiva lakoća bezosjećajne gluposti

Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1855
Poslednje izdanje

Srbija pred raspletom

Kako se kuje Studentska lista Pretplati se
Intervju: Miroslav Aleksić

Nijedan glas ne sme da se baci

Odmazda vlasti: Primer iz života

Pojedinac protiv režimskog sadizma

Rat na Bliskom istoku

Ormuz kao atomska bomba

DUH VREMENA: Devet decenija od ubistva Federika Garsije Lorke, pesnika bez groba (2)

Prolaze crni konji i jezivi ljudi dubokim putevima gitare

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure