
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
politički lider Liberalnog saveza Crne Gore
Osnovni podaci: Rođen je 20. septembra 1957. godine u Kotoru. Otac Đorđije (prosvetni radnik), majka Vojislava (domaćica). Osnovnu i srednju školu završio u Kotoru. Pravni fakultet upisao je 1976. godine u Beogradu, diplomirao 1981. u Podgorici. U mladosti se bavio vaterpolom. Sada, zbog politike, ima sve manje vremena za sport, džez, dobru knjigu i putovanja koja voli. Oženjen Milicom, imaju kćer Sanju.
Karijera: Kao pripravnik 1982. godine zaposlio se u opštinskom sudu u Kotoru. Posle „antibirokratske revolucije“, 1990, prešao u advokate. Odmah se prihvatio političkih slučajeva. Branio je one koje drugi nisu hteli ili smeli da zastupaju, tako je 1992. bez nadoknade branio nekolicinu Hrvata koji se nisu odazvali vojnom pozivu.
Politička biografija: Član je Liberalnog saveza. Za široku javnost bio anonimac sve do januara 1999. kad je Slavko Perović dao ostavku na mesto predsednika LS-a (zbog loših rezultata na izborima), a on izabran za političkog lidera stranke. Bio je šef Kluba poslanika LS-a (od l5. juna l998) i član Odbora za ustavna pitanja u Skupštini Crne Gore.
Prema podacima Centra za demokratiju i ljudska prava u Podgorici, Živković je „šampion“ u replikama. Na skupštinskim zasedanjima, od februara prošle do istog meseca ove godine bilo je 2547 replika, a Živković je ubedljivo na prvom mestu sa 227 replika.
Temperamentnog karaktera, dobio je veliki publicitet zbog incidenta kada je 1999. udario predsedavajućeg skupštine Predraga Popovića pesnicom u grudi zbog toga što mu je ovaj oduzeo reč.
Udarali su i njega. Kad je u Skupštini izjavio da je nekim sitnim kriminalcima obučena uniforma rezervnog sastava MUP-a Crne Gore napao ga je jedan od prozvanih.
U predvečerje aprilskih vanrednih izbora (januara 2001) uputio je poziv na udruživanje svih političkih snaga kojima je „suverena Crna Gora na srcu“. „Moramo spasiti Crnu Goru za buduća vremena. Ovo je za nas posljednja šansa, jer su oni koji su trenutno na vlasti odbili sve naše prijedloge o raspisivanju referenduma“, upozorio je tada.
Kako do nezavisne Crne Gore: „Da bismo dobili nezavisnu državu, koju će svet možda nevoljno ali bezuslovno priznati, referendumsko pitanje mora da glasi: da li ste za nezavisnu i međunarodno priznatu Crnu Goru – i, normalno, da odgovor sa ‘da’ bude većinski. To je jedini način, a za slobodan referendum treba demokratski ambijent, za koji sada postoje svi uslovi. Drugog puta i načina nema. Prvobitna i sada inovirana platforma DPS-a samo je oblanda državnosti za lakovjerne.“
O moratorijumu na referendum: „Nezavisna Crna Gora je najvrijedniji projekat ove generacije političara. Sa ovim projektom se ne smije kalkulisati. Inače, priča o moratorijumu na referendum u Crnoj Gori na period od dvije-tri godine nije ništa novo. Sa ovom ponudom se prvo tajno koketiralo, o njoj su tajno pregovarali vlasti Srbije i Crne Gore, pregovaraju i sada. Ideja o moratorijumu je prihvatljiva najvećem dijelu srpske vlasti. Ona, nažalost, nije rođena u Beogradu već u Podgorici, što priznaje i sam gospodin Koštunica.“
O dosadašnjoj vlasti: „Koalicija sa tri stranke koje imaju različito programsko opredjeljenje, posebno na pitanju državno-pravnog statusa, može biti prelazna i kratkotrajna vlast, koja je napravljena iz nužde i koja ima jedan jedini zadatak, a to je da obezbijedi i sprovede demokratske izbore. Takva raznorodna koalicija ne može da vlada. Ali, kako mi, očigledno, nijesmo dio svijeta, posebno ne demokratskog, osim u domaćim medijima, kod nas sve može. Bivšim Titovim uzornim omladinskim rukovodiocima u sve tri partije preča je vlast od svega ostalog.“
Patriotski blok: „Naša ponuda je patriotska, časna i nadasve poštena, posljednji je čas i mi predlažemo da na čelo crnogorskog bloka mora da stane gospodin Đukanović. Kako reče gospodin Perović, Đukanović treba visoko da uzdigne crnogorski krstaš barjak na kojem će ispisati samo jednu rečenicu, a ona glasi ‘Nezavisna i međunarodno priznata Crna Gora’, i crnogorski liberali će bezrezervno podržati takav potez.“
Predviđanja: „Ako DPS ne osvoji apsolutnu vlast, onda će morati tražiti za koalicionog partnera LSCG. Naši uslovi će ostati nepromijenjeni: skida se Platforma sa dnevnog reda, raspisuje se odmah referendum sa jasnim pitanjem i imamo državu.“
Neće biti ministar: Demantovao je da će biti novi crnogorski ministar policije. „To su najobičnije dezinformacije.“
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve