Bušova administracija požurila je da iskoristi svesrdnu domaću podršku za odlučniju akciju čak i po cenu života američkih vojnika. Istovremeno, svima je postalo jasno da krstareće rakete i bombe neće biti dovoljne da slome talibanski režim
NA BRZINU: Pretraživanje terena u Avganistanu i brzo povlačenje
Prošle nedelje američka administracija zvanično je objavila da su američki specijalci prešli „liniju Mogadišu“, odnosno da je rat protiv talibana ušao u drugu fazu. Pentagon je potvrdio ono o čemu se šuškalo već nedeljama, da su specijalne jedinice na terenu u misiji „pretraži i uništi“. Da podsetimo, poslednji put kada su američki komandosi ušli u zaraćeno područje bilo je 1993. godine u Somaliji, i zbog tog avanturizma su SAD, a i mnoge ratom zahvaćene države, platile visoku cenu. Amerikanci su tada igubili 18 svojih vojnika.
Slika leša američkog vojnika koga razvlače ulicama grada Mogadišu pobesneli Somalijci obišla je tada čitav svet i užasnula javno mnjenje u Americi. Fijasko u Somaliji trajno će odrediti američku spoljnu politiku i vojno angažovanje u inostranstvu: nijedan američki momak ne sme više da se vrati u limenom sanduku, pa bio to rat u Bosni, Ruandi ili na Kosovu. Sa neprijateljem na terenu SAD su se od tada borile samo iz vazduha, na bezbednoj udaljenosti.
No, odluka da se ova doktrina izmeni u ratu protiv talibanskog režima u Avganistanu, sve dok ne bude uništena teroristička mreža Al Kaida sa Osamom bin Ladenom na čelu, govori da su SAD naučile lekciju iz prethodnih intervencija. To ne znači, naravno, da su SAD spremne da isteruju duhove iz Somalije na avganistanskom tlu totalnom kopnenom invazijom nalik onoj u kojoj su Sovjeti izgubili 15.000 svojih vojnika. Nova faza ratovanja sastoji se u slanju manjih odreda specijalaca sa misijom da na brzinu pretraže teren, unište sve što se dâ uništiti i hitro nestanu sa lica mesta.
AGILNIJE: Tako su komandosi Delete udarili na imanje talibanskog vođe Mule Muhameda Omara. Američki bombarderi namerno su poštedeli ovu metu jer su želeli da omoguće komandosima da se domognu vrednih obaveštajnih podataka i dokumenata. Rendžeri su gotovo istovremeno napali i zauzeli jedan strateški važan aerodrom.
Odluka da delovanje komandosa na terenu bude nešto vidljivije i agilnije nego do sada podudara se sa izveštajima o sve većem broju žrtava antraksa u SAD.
Bušova administracija požurila je da iskoristi svesrdnu domaću podršku za odlučniju akciju čak i po cenu života američkih vojnika. Istovremeno, svima je postalo jasno, što ni američki ministar odbrane Donald Ramsfeld uostalom nije ni krio od javnosti, da krstareće rakete i bombe neće biti dovoljne da slome talibanski režim. Još važnije, pravdi se ne može privesti Osama bin Laden, glavni plen združenih ratnih napora SAD i Velike Britanije.
Osim toga, u poslednje vreme se pokazuje da „pametne bombe“ i nisu toliko pametne, jer raste broj civilnih žrtava. Jedna takva „pametna bomba“ pogodila je zgradu Međunarodnog crvenog krsta u Kabulu, iako je imala jasno vidljiv zaštitni znak organizacije. Iako je nemoguće proveriti koliko je Avganistanaca kolateralno stradalo od američkih bombi, jasno je da svaka vest o civilnim žrtvama krnji ionako labavu koaliciju koju su SAD uspele da uspostave teškim diplomatskim naporima.
I dok traju kratke i ubojite misije komandosa na terenu, nastavljaju se vojni udari kojima SAD pokušavaju da isteraju talibanske i Bin Ladenove vođe iz rupe. Pentagon se nada da će neprekidnim vazdušnim udarima primorati talibanske vođe da stalno menjaju mesto boravka i skloništa i da će tako postati ranjiviji. „To vam je kao kad se posle dužeg vremena vratite u kuću u kojoj niko dugo nije živeo. Čim upalite svetlo, bubašvabe se razbeže“, sumirao je svrhu vazdušnih udara jedan oficir iz Pentagona.
OBNOVA – ZADATAKUN: Istovremeno, Amerikanci daju jaku logističku podršku Severnoj alijansi, koja već nedeljama priča da je pad Kabula izvestan za nekoliko dana. Međutim, SAD to moraju pažljivo da rade, štedeći donekle talibanske položaje ispred glavnog grada, što frustrira komandante opozicije koji čekaju da američke bombe smrve jak talibanski otpor kako bi zauzeli grad i uspostavili novu vlast.
To je upravo ono što Amerikanci, shodno obećanju Pakistancima, žele da izbegnu. Ukoliko dozvole da Severna alijansa zauzme Kabul i proglasi novu vlast, SAD će izgubiti nevoljnog saveznika koga trenutno ima u pakistanskom predsedniku Pervesu Mušarafu. Osim toga, nova vlast u Kabulu, oličena u komandantima Alijanse, svakako neće biti garant prosperiteta i reformi u Avganistanu. Tokom sukoba sa talibanima 1997, vojnici Severne alijanse masakrirali su više od hiljadu talibanskih vojnika. Potrpali su ih u kamione i autobuse i odveli u obližnju pustinju gde su ih pogubili. Zato SAD najavljuju da će nova vlast u Kabulu biti sastavljena i od umerenih talibanskih predstavnika, a obnova razorenog avganistanskog društva biće najverovatnije poverena UN-u.
No, taj dan je još daleko, sudeći po neokrnjenom moralu talibana. A vreme polako ističe, jer kad sledećeg meseca počne Ramadan, Amerikanci će morati da ublaže svoje operacije, ukoliko ne žele da rizikuju da im veći deo islamskog sveta, koji im trenutno pruža podršku, okrene leđa.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Američki predsednik Donald Tramp izjavio je tokom prijema astronauta misije Artemis II da će američka vlada uskoro objaviti veći broj dokumenata o NLO fenomenima i mogućem vanzemaljskom životu
Sećanja dopisnika iz Irana: U srcu islamske revolucije, Teheran 1978–1979
Zašto smo nas četvorica novinara iz “Vašington posta”, “Los Anđeles tajmsa”, Bi-bi-sija i “Politike” ušli u vazduhoplovnu bazu Došan Tapeh, na istoku Teherana? Šta smo videli na Aveniji Farahabad? U kom momentu su nam handžari bili pod grlom? Dok smo Bi-bi-sijevac i ja ulazili u zgrade i pentrali se po krovovima posmatrajući metež ispod nas, šta se desilo sa kolegom iz “Los Anđeles tajmsa” kojeg je spazio snajperista iz baze
Ko kontroliše sedam velikih svetskih moreuza – uskih grla na najkritičnijim tačkama planete koji su od drevnih vremena preusmeravali tokove svetske politike i koji to čine i danas?
Intervju: Valur Ingimundarson, profesor savremene istorije na Univerzitetu Islanda
“Pokušavajući da ublaže krizu, Danci i Amerikanci su, uz učešće Grenlanđana, ušli u pregovore. Danci su izjavili da je suverenitet Kraljevine Danske crvena linija, ali da su spremni da razmotre pojačano vojno prisustvo SAD na Grenlandu”
Dejvid Atenboro nas je poveo na put novog načina posmatranja i razumevanja živog sveta u prirodnom okruženju i spoznaje o sopstvenom uticaju na njega, a njegovi serijali su postavili nove standarde kvaliteta snimanja i pripovedanja. To što puni 100 godina istovremeno je i spoznaja da ćemo ostati bez njega, ali i povod za slavlje života, borbe, ljubavi i prirode
Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj
Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!