Osnovnipodaci: Rođen je 24. marta 1940. godine u selu Pivnice kod Bačke Palanke. Otac Vidak bio je službenik, majka Jelena, devojačko Karapandža, domaćica. Grubači koji naseljavaju prostore oko Vrbasa poreklom su iz Crne Gore. U leksikonu KojekouSrbiji’95, izjasnio se kao Crnogorac, a u biografiji koja je na sajtu Demokratskog centra piše da je Srbin. Oženjen je Zdenkom, imaju sinove Srđana i Nenada. Služi se italijanskim, ruskim i nemačkim jezikom.
Karijera: Osnovnu školu je pohađao u Kuli i Osijeku, a gimnaziju u Vrbasu maturirao 1959. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Novom Sadu 1963. godine sa prosečnom ocenom 8,9. Poslediplomske studije je završio 1968. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu magistarskim radom „Vanredno ublažavanje kazne“, a doktorirao na Pravnom fakultetu u Ljubljani 1973. godine disertacijom „Prenošenje krivičnih pravosudnih funkcija sa države na društvo“. Pored magistarske i doktorske disertacije, objavio i desetak knjiga i preko 80 članaka u pravnim časopisima.
Krajem 1964. godine izabran je za asistenta na Pravnom fakultetu u Novom Sadu. Na tom fakultetu sada ima zvanje redovnog profesora za predmet krivično procesno pravo. Na stručnim usavršavanjima je bio u Rimu, Moskvi i Beču.
Član je i međunarodnog udruženja za krivično pravo. Bio je predsednik i član predsedništva pokrajinskog, odnosno jugoslovenskog Udruženja za kriminologiju i krivično pravo; glavni urednik, član redakcija, odnosno član saveta u nekoliko stručnih pravnih časopisa.
Dve godine je bio prodekan, a od 1979. do 1981. godine i dekan Pravnog fakulteta u Novom Sadu.
Radi i kao predavač u Školi za civilno društvo i na privatnom Fakultetu za poslovno pravo.
Za sudiju Saveznog ustavnog suda izabran je 6. septembra 2001. godine, a za v.d. predsednika suda početkom 2002.
Političkakarijera: Poslanik u prvom sazivu Narodne skupštine Republike Srbije (1990-1992), izabran je kao kandidat Saveza reformskih snaga za Vojvodinu i UJDI-ja.
Za saveznog ministra za ljudska prava i prava nacionalnih manjina izabran je jula 1992. godine (u vladi Milana Panića). Po demisioniranju 1993. godine, na pitanje da li bi ponovo pristao da bude ministar za ljudska prava odgovorio je: „Mislim da nema tog blaga koje bi moglo da me privuče da ponovo postanem ministar, naročito u resoru ljudskih prava. Taj ministar je neka vrsta Isusa Hrista raspetog između svoje vlade na jednoj i građana na drugoj strani.“
Po drugi put postao je savezni ministar novembra 2000. godine, u vladi Zorana Žižića, dobio je resor pravde. Ostavku je dao posle izbora za sudiju SUS-a.
Stranačkiangažman: Karijeru je počeo kao član RDSV-a. Reformiste je napustio i prešao u Demokratski centar, čiji je član od njegovog osnivanja 1994, sada je na funkciji potpredsednika DC-a.
Za mesto predsednika Skupštine Vojvodine njega su predlagali DSS i reformisti, pobedio je Nenad Čanak. „Drugi su pokušali da me kandiduju da bi sprečili izbor Čanka koji je, suprotno svim demokratskim načelima, oslanjajući se na kadrovsku kombinatoriku DOS-a, energično zahtevao da bude jedini kandidat. Za manje od 24 sata kandidaturu sam odbio jer sam shvatio logiku koalicione kadrovske politike“, objašnjava Grubač. „Mandat poslanika u pokrajinskoj skupštini Vojvodine vratio sam kada sam bio izabran za sudiju Saveznog ustavnog suda jer sam tako morao da postupim i po Ustavu i po zakonu.“
OtmicauŠtrpcima: „Vest o otmici u Štrpcima prostrujala je kroz Vladu, bili smo nemoćni, nama je već bilo izglasano nepoverenje“, rekao je. Tvrdi da Milan Panić i Dobrica Ćosić nisu imali nikakve informacije o planiranoj otmici: „Kao neposredni svedok tih događaja mogu da garantujem da ne postoje nikakvi dokazi da su Panić i Ćosić znali za plan otmice. Siguran sam da do njih nisu doprle takve informacije. Da su oni znali za plan otmice, znao bih i ja kao tadašnji ministar za ljudska prava i sigurno je da bismo učinili sve da sprečimo zločin.“
KomentarZakonaouniverzitetu: „Da je živ Nikola Tesla, ne bi mogao da bude dekan Elektrotehničkog, ako se prethodno ne bi učlanio u jednu od dve prestižne partije.“
Pravnadržava: „Naša zastarela pravna regulativa slika je ranije autistične politike, izolacije naše zemlje od međunarodne zajednice i savremenih svetskih tokova i dostignuća. Našem opštem ekonomskom i moralnom propadanju doprineo je i zastareli, u suštini nepravni sistem. Ako želimo da uhvatimo korak s vremenom na početku novog veka i novog milenijuma, dužni smo da osavremenimo naše zakonodavstvo.“
Zakonopisci: „Čovek pritisnut emocijama ne sme da pristupi pisanju zakona. Njih treba donositi hladne glave i samo pod uticajem razuma.“
DalitrebasmanjiticezarističkaovlašćenjapredsednikaSrbije: „Nisu uvek najvažnija ovlašćenja nego i to ko ih koristi. Jer, naslednik bivšeg predsednika Srbije, iako s istim ovlašćenjima, ima sasvim drukčiju političku ulogu u Srbiji od njegovog prethodnika.“
Počemućebitizapamćen: Kao savezni ministar pravde dostavio je Okružnom sudu u Beogradu zahtev suda u Hagu za izručenje bivšeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića, a sve po Uredbi vlade o saradnji s Tribunalom u Hagu. Objasnio je: „Obaveza postoji i morala se ispuniti i bez ikakvih propisa, ali bi u tom slučaju došlo do problema u unutrašnjem pravnom poretku. Mi koji želimo da gradimo pravnu državu želeli smo da izbegnemo te probleme i morali da definišemo nekakvu proceduru po kojoj će se preuzete državne obaveze ispunjavati.“ Kasnije je ta uredba proglašena neustavnom.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!