

Komentar
Videla sam komšiju u Ćacilendu
Svi koje ja poznajem kažu da ne znaju nikoga ko glasa za SNS. E pa ja od 23. maja znam, a imam i dokaz za to. Videla sam komšiju u Ćacilendu




Ko uvek sâm drži kantar u ruci zaboravlja vlastitu težinu. Čitaocu ostajem dužan ime autora ove maksime. Ne mogu, prosto, da se setim. Ali sam se maksime setio sređujući pisma za ovonedeljnu porciju polemike u kojoj ćutim već deset nedelja, mada neki učesnici polemike, petljajući se u uređivačku i kadrovsku politiku „Vremena“, ne doprinose mojoj strpljivosti. I neki političari, takođe. Najmanje jedan od dvojice pretendenata na mesto predsednika Srbije bolje bi napravio novine nego što ih mi pravimo. Ostaje samo jedno pitanje: ko će ih bolje od nas praviti kad polemika utihne a izbori prođu.


Svi koje ja poznajem kažu da ne znaju nikoga ko glasa za SNS. E pa ja od 23. maja znam, a imam i dokaz za to. Videla sam komšiju u Ćacilendu


U subotu je konstituisano političko telo koje će posmrtne ostatke Vučićevog režima da otpremi na đubrište istorije. Eto, to se dogodilo 23. maja


Na Slaviji je održan najveći predizborni miting u istoriji. O tačnim brojkama niko ne treba da brine, jer je većina tu – samo sada to treba preliti u glasačke kutije


Kako su studenti memorandumom o Kosovu i Metohiji ućutkali „svakosatno klepetalo” Aleksandra Vučića


Zašto gore poznati lokali? Kakva je tu uloga Ćacilenda, najvećeg skupa kriminogenih osoba na otvorenom posle dvorišta Centralnog zatvora? I kako je MUP postao krovna organizacija konfederacije mafijaških klanova
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve