Propuštena je šansa za zvanično učlanjenje u Savet Evrope, najavljeni su oštriji uslovi iz Strazbura, ustavna komisija naišla je na nove prepreke, dva njena člana podnela su ostavku, a nova sednica je neizvesna
NE PITAJTE ME NIŠTA: Dragoljub Mićunović
Umesto pripreme za svečano podizanje jugoslovenske zastave ispred sedišta Saveta Evrope u Strazburu, visoki zvaničnici ovdašnji odlučili su da se ipak pripreme za novi dolazak Havijera Solane u Beograd i njegovo „ohrabrivanje“ novog kruga dogovora o zajednici Srbije i Crne Gore. Kao i mnogo puta ranije, neki važan posao (učlanjenje u Savet Evrope) biće obavljen kasnije i pod težim uslovima nego što je bilo neophodno, a sve zbog unutrašnjih trvenja i kalkulacija.
Iz Strazbura, naime, već stižu vesti da će uslov da Savet ministara verifikuje odluku Parlamentarne skupštine SE o prijemu Jugoslavije biti komplikovaniji: do sada je traženo samo usvajanje ustavne povelje u parlamentima Srbije i Crne Gore, a, prema rečima Denija Ibera, administratora Saveta ministara za politička pitanja, „u međuvremenu su u SE postavljena brojna pitanja o obavezama koje je Jugoslavija preuzela kao preduslove za prijem“. Pre svega, pomenuta je saradnja s Haškim tribunalom. Taj uslov mogao bi biti komplikovaniji čak i od uslova koji podrazumeva dogovor domaćih aktera – pre samo nedelju dana Tribunal je uložio žalbu Savetu bezbednosti zbog, prema njegovoj oceni, nedovoljnog stepena saradnje Jugoslavije s Haškim sudom.
Sve to se ne bi desilo da je uspelo dogovaranje o sadržini ustavne povelje, odnosno čvrstini buduće veze Srbije i Crne Gore. Bilo je čak i nagoveštaja da će se to desiti: u nedelju uveče, iz Podgorice, gde je zasedala ustavna komisija, stigla je optimistička procena da će, nakon desetak dana oštre paljbe po medijima, mesecima pisani dokument u ponedeljak dobiti svoj finalni oblik. Umesto toga, u ponedeljak je stigla vest da je sastanak komisije prekinut i da se ne zna ni kada će ni da li će uopšte biti nastavljen. Nije izostao ni uobičajeni prilog: Miodrag Vuković iz crnogorskog DPS-a i Boško Ristić iz DS-a optužili su predstavnike jugoslovenske delegacije da su blokirali rad na usvajanju povelje. Iz karakterističnog kitnjastog jezika Miodraga Vukovića prepoznavao se stav da bi umesto „produžetka ove agonije“, parlamenti i vlade Srbije i Crne Gore trebalo da uzmu stvari u svoje ruke i „završe posao“. Ristić je još ocenio da „saveznim organima smeta redefinisan odnos zato što više neće biti u žiži političke javnosti“.
Nije izostao ni federalni utuk na utuk: Srđa Božović (SNP) i Dragan Jočić (DSS) govorili su o nameri Ristića i Vukovića da „podmetnu tekst ustavne povelje koji su dogovorili Milo Đukanović i Zoran Đinđić“. Jočić je ocenio da „aranžman Đinđić–Đukanović“ podrazumeva zajednicu koja neće trajati tri godine i od koje se očekuje da pokaže da Srbija i Crna Gora ne mogu zajedno. Nije naročito bitno, ali je zanimljivo da je i konferencija za štampu nakon prekida rada komisije pretvorena u svojevrstan cirkus, u kome su se članovi komisije bukvalno otimali oko mikrofona: novinarima se, naime, prvi obratio Ristić, ali nije uspeo da izgovori ni tri rečenice kada ga je prekinuo Božović i zamolio ga da se skloni pošto bi on „po poslovniku“ , kao predsedavajući, trebalo da govori prvi. Podršku Ristiću pružio je Vuković tako što je prekidao Božovića i zahtevao da bude kraći „jer nema vremena da ga čeka“. Božović je minirao zabavu neodgovarajući na Vukovićeve žaoke.
Iako su čelnici najvećih partija u Srbiji i Crnoj Gori i dalje kao osnovni problem isticali nepostojanje saglasnosti o načinu izbora poslanika u parlamentu Srbije i Crne Gore (a time i o čvrstini buduće zajednice, kojoj bi neposredan izbor poslanika dao veći značaj), poslednja runda pregovora o ustavnoj povelji izrodila je i nove velike sporove. Pale su i dve ostavke, i to „na nacionalnoj osnovi“ – iz komisije su se ispisali predstavnik albanskih partija u Crnoj Gori Ferhat Dinoša i savezni poslanik DOS-a iz Liste za Sandžak Esad Džudžević.
Dinoša je podneo ostavku nakon usvajanja preambule u kojoj je definisano da u sastav Srbije ulaze autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo i Metohija, ocenivši da je reč o „direktnom ataku na Rezoluciju Saveta bezbednosti UN 1244“. O tom pitanju oglasili su se drugi: tri najveće albanske partije zatražile su, tim povodom, reagovanje međunarodne uprave na Kosovu, ocenivši da je u pitanju „provokacija“ koja može izazvati nove sukobe. Predstavnici Srpskog nacionalnog veća severnog i centralnog Kosova, s druge strane, zatražili su od državnih organa da povelja ne bude usvojena bez pominjanja Kosova i Metohije kao sastavnog dela Srbije i Jugoslavije, a Nebojša Čović, šef Koordinacionog centra za Kosovo, ocenio je da je pominjanje Kosova kao sastavnog dela Srbije u preambuli povelje „potpuno u skladu s Rezolucijom 1244“.
Džudžević je svoju ostavku obrazložio rekavši da ne može da pristane da sandžačka regija, koja postoji s obe strane granice, bude podeljena na dva dela. „Moje dalje učešće u radu komisije, umesto na transformaciji, bilo bi jednako saučesništvu u razbijanju sadašnje države“, rekao je on.
Ciklus pregovora o povelji, započet nakon crnogorskih parlamentarnih izbora, dao je nekolicini analitičara razloge za ocenu da se taj dokument, zapravo, pravi kako bi olakšao razlaz Srbije i Crne Gore. Argument za takvu ocenu Đorđe Vukadinović vidi u „nepostojanju monolitnog stava“ DOS-a o očuvanju zajedničke države. „Vlada i premijer Srbije manifestovali su spremnost da izađu u susret predsedniku Crne Gore i njegovoj partiji gde god se to može“, ocenio je on i dodao da su, s druge strane, posle Đukanovićevog trijumfa na izborima u Crnoj Gori, Sjedinjene Države i Evropska unija zauzele fleksibilniji stav prema političkim snagama oko crnogorskog predsednika, „koje nikada nisu krile da im je cilj nezavisna država i da na privremenu zajednicu pristaju pod međunarodnim pritiskom“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Fiskalni savet bio je jedina preostala institucija sa kičmom. Na njegovom čelu je trinaest godina bio prof. Pavle Petrović. Vučić mu je sada uručio otkaz. Dosta je bilo kritike
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!