Kablovska televizija dovela Irak u Loznicu, pa se sad gledaju govori i muzika. Mnogo interesantno, i mnogo veliko interesovanje, kaže gazda kablovske, zato što smo mnogo slični, muzika ista, samo što oni pevaju na arapskom, i imaju brkove, a Jana i Ćana na srpskom, i bez brkova
TOTALNA INFORMISANOST: Iz prve ruke, na arapskom
Poznato je koliko kriza sa Irakom opterećuje svet, napašće Amerika, neće, milioni protivnika rata protestuju u svetskim prestonicama. Naša državna zajednica, odnosno narod njezin, nešto se ne ističe u tim aktivnostima – valjda se to umorilo kad se protest protiv svetskih moćnika praktikovao iz sopstvenih razloga. Ali ima doprinosa, nešto sofisticiranijeg, ali, ima, slobodni srpski mediji javili da slobodni građani slobodne Loznice sve u šesnes’, pa preko kablovske televizije, gledaju irački program. Ajd’ na temu, šta ćeš, takav pos’o…
Krenusmo ka Drini, jerbo je Loznica na toj našoj kičmi. Već od Valjeva na delu ovaj naš patriotizam, vozač autobusa odvrnuo radio, pa ga samo lomi po krivinama: Srbintruliporukuvamšalje / nemožeteviovakodalje. Videćeteglavesijede / čijamajkacrnuvunuprede… To ne odujima: IdemečkaprekoTrebevića / onavoziRašuKaradžića. Radovane, vratinamsevrati / neznanikokotiupravljati… Nije kaseta, objašnjava vozač, Radio „Čava“ Osečina, pa ga doda: Onajsjeboštojetrebo / takomusedalo. Aovićerazjebatisveštojeostalo…
PLANRAZVOJA: Eto Loznice, centar, ‘ladno, sunce i vetar, čudo koliko je ljudi na ulicama, na svakom koraku zuji, d’vize, d’vize… ima i veeliki bilbord, ČISTIRAČUNI Nove demokratije, koja se već potpisuje kao Liberali Srbije, ono, zašto nemate stan kad ste ga platili. Naiđemo i na kolegu, dopisnika slobodnih srpskih novina, ne zna za iračku televiziju, pis’o, ali kratko, jasno, takav mu stil. Kažu njemu ozgo, iz redakcije, ošini to, raspiši, ali ne, zna on, samo koncizno, šta ima da zamara čitaoce… Reč po reč, ajd’ i o opštojsituaciji. Na vlasti DOS, socijalisti se uplašili pa prepustili većinu. Predsednik opštine demokrata, opštinske vlade socijaldemokrata Vuka Obradovića, i to ima, vladaju ko jedan. „Viskoza“, gigant je to bio, ne radi, bila akcija rušenja bespravno podignutih objekata, izbrojali šest hiljada srušili tri, tri komada. Katastrofa. Jeste, opština kupila opremu za televiziju, sad se emituju…
Ali ajde da se primaknemo temi. Tržni centar „Drina“, peti sprat, prostorije Kablovske televizuje Loznice, skraćeno KTL, tako nam reče vlasnik Milan Popović. Nađosmo na vratima „KTL“, iza vrata omanja dužna prostorija, dva stola, nekoliko stolica, plastično lonče za kafu, na zidu neki grafički crteži, reklo bi se plan razvoja mreže kablovske televizije. Vlasnik u četrdesetim, ali moderno podašišan, na raspolaganju. Sedi ispod planova razvoja, za slikanje obuče jaknu, saradnica mu predloži da ispred sebe stavi materijale, on odbi. Krenuli baš prvog maja prošle godine, korisnika mnogo, koliko, baš jako mnogo. Iračane uveo pre dvadesetak dana, dosta interesantno za dosta ljudi, kako zna, ima informacije sa terena. Ljude interesuju zbivanja u Iraku, to im blisko, i mi smo kroz to prošli. Kod kafe nas prekide stariji Lozničanin, ima problem, slika mu treperi, pa nestane, televizor samo nešto mumla, Popović ga uverava da je to do televizora, što kod njega ne mumla. Pitamo ima li on neki studio, tehniku, televizore, gde bi mogli da vidimo ono o čemu pričamo, kako da nema, ima mnogo jaku tehniku, ali sve je to u centrali, pa da pođemo, ne možemo, ključ kod tehničara a tehnika mu je prva liga.
IMAJUDžAMIJEIOSTALO: I on je u problemima, seli se sprat niže, u uslovnije prostorije, tu možemo da obavimo sledeći intervju. Uto uđe jedan krupan, Bosanac, pita se familijarno sa gazdom. Ovaj nastavlja, trenutno ima 28, do leta će imati 50 kanala, ovih dana, da bi dobili na kvalitetu slike, počinju da razvlače optičke kablove, TV Istanbul će on ovde da pusti. Šta još da kaže, interesovanje veliko, baš veliko, ima ih koji su protiv, ali su ljudi uglavnom za. Šta je još interesantno, poprilično se gleda iračka muzika, valjda što je to isto, dosta su nam bliski, jedina razlika što njihovi pevaju na arapskom, a Stoja, Jana i Ćana na srpskom, razlika je i što im svi pevači imaju brkove, inače, sve isto. Šteta što zbog ove situacije ne puštaju filmove, a imaju mnogo lepe filmove, sad se sve svodi na govore i muziku. Tu Bosanac upade sa pitanjem da li imaju mitinge na mostovima, Popović preču, najvažnije je da se gleda, ako hoće crnce, pustiće im crnce, iza ponoći redovno pušta porno filmove, u što se to gleda… Ima on i drugih aktivnosti, eto krajem meseca organizuje modnu reviju, bira mis, poziv otvoren.
Da vidimo šta kaže narod. Prilazimo trojici, jedan sa kapom ima kablovsku. Kako izvadismo diktafon, jok, ma anonimno, kak’i anonimno, da izgubi pos’o, drugi ga odobrovoljava, ovaj se nećka, ima Zagreb jedan, a Irak, ima, ništa ne razume, pa nije na našem jeziku, samo nešto pričaju, imaju džamije i ostalo, muziku nije vat’o. Onaj što ga hrabrio nema kablovsku, skupo, sto maraka i 190 dinara mesčna pretplata, otkud mu, tropa, svi propali, vidimo li koliko je ljudi na ulici. Ajd’ dalje, gde naći televizor, gde naći gledaoce. Kafana ima, kafića ima, bifea ima, televizora kad ima, ne rade. Setimo se prijatelja, posetimo, ima kablovsku, prebacuje na Iračku televiziju, crnokosa spikerka nešto čita, sa ‘artije, ko da je vest baš pristigla u studio. Onda bi i pesma, jedan brka zurli, reklo bi se, po spotu, po scenama, neku ljubavnu. Sloba pomaže, ima i informativni program, skupovi sa velikim Sadamovim slikama, koliko velikim, mnogo velikim, neko govori, ne vidi se ko, a kamera ide po masi i slikama…
Eto, svemu dođe kraj. Autobuska stanica, baš moderna, dva nivoa, sve poslovni prostor, bife Putnik, kafe Aleksandar, bife Fontana, STR Šile, bife VŽ, SUR Skala, kafe Montenegro, bife Valentino, bife Zorin, kafe Knjaz, SUR Sale, kafe Turist, SUR Lola, SUR Šampion, svuda Pink, nigde Sadama, iz svakog SUR-a (samostalna ugostiteljska radnja) zurli neka cura, Stoja li je, Jana li je, neka Ćana jeste.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Niko od nas ne može da bude ni dovoljno stručan, niti treba da procenjuje svaku deonicu puta, svaku kupovinu aviona, svaki državni projekat, kao što je Ekspo, kao što je nacionalni stadion. Država je ta koja treba da dokazuje da nam je to potrebno, bez obzira na to šta mi mislili. Ali toga nema”
Propali su Vučićevi kontramitinzi i kontramitovi, cena vlasti sve je skuplja, a privreda sve slabija, pobeđen je strah u društvu a gnev postao hroničan, poslušnost otkazuju delovi policije i pravosuđa. Manevarski prostor režima se suzio, pitanje je kako će to pobunjeni građani predvođeni studentima da iskoriste
“Ideja je jednostavna – hoćemo da pričamo sa ljudima”, kaže za “Vreme” Vuk, student Elektronskog fakulteta. “Tu smo da pokažemo da nismo teroristi. Tu smo da saslušamo i pokažemo da, za razliku od nekih ljudi, poštujemo kada se nečije mišljenje razlikuje od našeg.” Vrlo brzo stiže i dokaz: u trenutku dok Vuk pokušava da popriča sa jednim meštaninom, oko njih se okuplja još ljudi. Međusobno se raspravljaju. Čuje se, gotovo istovremeno, “napred, deco, borite se za budućnost ove zemlje” i “na vreme se okanite ovoga što radite”. A studenti, uprkos raznim povicima i uvredama koje im pojedini dovikuju, mirno stoje, slušaju sagovornike, gledaju ih u oči i pokušavaju da ih navedu na dijalog. Ali pravi
Intervju: Duško Vuković, kandidat za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije
Predstojeći izbori za predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije dolaze u trenutku kada radnici sve češće ostaju bez jasnog posla i glasa, a sindikati bez poverenja. Dok inflacija nagriza plate, a vlast najavljuje minimalac u evrima – sindikat ćuti. Ili barem većina ćuti. U trku za mesto predsednika ove najveće sindikalne organizacije u zemlji ulazi i Duško Vuković, potpredsednik SSSS-a, s porukom da “sindikat mora da bude kičma otpora, a ne hladna birokratija”
Za Mihaljčića “istorizovati se” ne znači dobiti mesto u istorijskoj prošlosti, među svedočanstvima nacionalne istorije, koje će istorijska nauka na odgovarajući način proučiti i oceniti. Suprotno od toga, “istorizovati se” za neko predanje, za neku legendu, pa tako i za predanje o Kosovskoj bici, znači dobiti mesto u sadašnjosti, u živoj kolektivnoj svesti o prošlosti, odnosno, kako kaže Mihaljčić, u “narodnoj istorijskoj svesti” koja se aktualizuje kao podstrek za akciju, za stvaranje nove istorije
Dramatičan apel zaposlenih u Junajted mediji pokazuje šta može da se desi kad medije kontrolišu režim i korporacije. Srbiji se dešava sada. Ako publika to ne prepozna, preti još crnji medijski mrak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!