Kablovska televizija dovela Irak u Loznicu, pa se sad gledaju govori i muzika. Mnogo interesantno, i mnogo veliko interesovanje, kaže gazda kablovske, zato što smo mnogo slični, muzika ista, samo što oni pevaju na arapskom, i imaju brkove, a Jana i Ćana na srpskom, i bez brkova
TOTALNA INFORMISANOST: Iz prve ruke, na arapskom
Poznato je koliko kriza sa Irakom opterećuje svet, napašće Amerika, neće, milioni protivnika rata protestuju u svetskim prestonicama. Naša državna zajednica, odnosno narod njezin, nešto se ne ističe u tim aktivnostima – valjda se to umorilo kad se protest protiv svetskih moćnika praktikovao iz sopstvenih razloga. Ali ima doprinosa, nešto sofisticiranijeg, ali, ima, slobodni srpski mediji javili da slobodni građani slobodne Loznice sve u šesnes’, pa preko kablovske televizije, gledaju irački program. Ajd’ na temu, šta ćeš, takav pos’o…
Krenusmo ka Drini, jerbo je Loznica na toj našoj kičmi. Već od Valjeva na delu ovaj naš patriotizam, vozač autobusa odvrnuo radio, pa ga samo lomi po krivinama: Srbintruliporukuvamšalje / nemožeteviovakodalje. Videćeteglavesijede / čijamajkacrnuvunuprede… To ne odujima: IdemečkaprekoTrebevića / onavoziRašuKaradžića. Radovane, vratinamsevrati / neznanikokotiupravljati… Nije kaseta, objašnjava vozač, Radio „Čava“ Osečina, pa ga doda: Onajsjeboštojetrebo / takomusedalo. Aovićerazjebatisveštojeostalo…
PLANRAZVOJA: Eto Loznice, centar, ‘ladno, sunce i vetar, čudo koliko je ljudi na ulicama, na svakom koraku zuji, d’vize, d’vize… ima i veeliki bilbord, ČISTIRAČUNI Nove demokratije, koja se već potpisuje kao Liberali Srbije, ono, zašto nemate stan kad ste ga platili. Naiđemo i na kolegu, dopisnika slobodnih srpskih novina, ne zna za iračku televiziju, pis’o, ali kratko, jasno, takav mu stil. Kažu njemu ozgo, iz redakcije, ošini to, raspiši, ali ne, zna on, samo koncizno, šta ima da zamara čitaoce… Reč po reč, ajd’ i o opštojsituaciji. Na vlasti DOS, socijalisti se uplašili pa prepustili većinu. Predsednik opštine demokrata, opštinske vlade socijaldemokrata Vuka Obradovića, i to ima, vladaju ko jedan. „Viskoza“, gigant je to bio, ne radi, bila akcija rušenja bespravno podignutih objekata, izbrojali šest hiljada srušili tri, tri komada. Katastrofa. Jeste, opština kupila opremu za televiziju, sad se emituju…
Ali ajde da se primaknemo temi. Tržni centar „Drina“, peti sprat, prostorije Kablovske televizuje Loznice, skraćeno KTL, tako nam reče vlasnik Milan Popović. Nađosmo na vratima „KTL“, iza vrata omanja dužna prostorija, dva stola, nekoliko stolica, plastično lonče za kafu, na zidu neki grafički crteži, reklo bi se plan razvoja mreže kablovske televizije. Vlasnik u četrdesetim, ali moderno podašišan, na raspolaganju. Sedi ispod planova razvoja, za slikanje obuče jaknu, saradnica mu predloži da ispred sebe stavi materijale, on odbi. Krenuli baš prvog maja prošle godine, korisnika mnogo, koliko, baš jako mnogo. Iračane uveo pre dvadesetak dana, dosta interesantno za dosta ljudi, kako zna, ima informacije sa terena. Ljude interesuju zbivanja u Iraku, to im blisko, i mi smo kroz to prošli. Kod kafe nas prekide stariji Lozničanin, ima problem, slika mu treperi, pa nestane, televizor samo nešto mumla, Popović ga uverava da je to do televizora, što kod njega ne mumla. Pitamo ima li on neki studio, tehniku, televizore, gde bi mogli da vidimo ono o čemu pričamo, kako da nema, ima mnogo jaku tehniku, ali sve je to u centrali, pa da pođemo, ne možemo, ključ kod tehničara a tehnika mu je prva liga.
IMAJUDžAMIJEIOSTALO: I on je u problemima, seli se sprat niže, u uslovnije prostorije, tu možemo da obavimo sledeći intervju. Uto uđe jedan krupan, Bosanac, pita se familijarno sa gazdom. Ovaj nastavlja, trenutno ima 28, do leta će imati 50 kanala, ovih dana, da bi dobili na kvalitetu slike, počinju da razvlače optičke kablove, TV Istanbul će on ovde da pusti. Šta još da kaže, interesovanje veliko, baš veliko, ima ih koji su protiv, ali su ljudi uglavnom za. Šta je još interesantno, poprilično se gleda iračka muzika, valjda što je to isto, dosta su nam bliski, jedina razlika što njihovi pevaju na arapskom, a Stoja, Jana i Ćana na srpskom, razlika je i što im svi pevači imaju brkove, inače, sve isto. Šteta što zbog ove situacije ne puštaju filmove, a imaju mnogo lepe filmove, sad se sve svodi na govore i muziku. Tu Bosanac upade sa pitanjem da li imaju mitinge na mostovima, Popović preču, najvažnije je da se gleda, ako hoće crnce, pustiće im crnce, iza ponoći redovno pušta porno filmove, u što se to gleda… Ima on i drugih aktivnosti, eto krajem meseca organizuje modnu reviju, bira mis, poziv otvoren.
Da vidimo šta kaže narod. Prilazimo trojici, jedan sa kapom ima kablovsku. Kako izvadismo diktafon, jok, ma anonimno, kak’i anonimno, da izgubi pos’o, drugi ga odobrovoljava, ovaj se nećka, ima Zagreb jedan, a Irak, ima, ništa ne razume, pa nije na našem jeziku, samo nešto pričaju, imaju džamije i ostalo, muziku nije vat’o. Onaj što ga hrabrio nema kablovsku, skupo, sto maraka i 190 dinara mesčna pretplata, otkud mu, tropa, svi propali, vidimo li koliko je ljudi na ulici. Ajd’ dalje, gde naći televizor, gde naći gledaoce. Kafana ima, kafića ima, bifea ima, televizora kad ima, ne rade. Setimo se prijatelja, posetimo, ima kablovsku, prebacuje na Iračku televiziju, crnokosa spikerka nešto čita, sa ‘artije, ko da je vest baš pristigla u studio. Onda bi i pesma, jedan brka zurli, reklo bi se, po spotu, po scenama, neku ljubavnu. Sloba pomaže, ima i informativni program, skupovi sa velikim Sadamovim slikama, koliko velikim, mnogo velikim, neko govori, ne vidi se ko, a kamera ide po masi i slikama…
Eto, svemu dođe kraj. Autobuska stanica, baš moderna, dva nivoa, sve poslovni prostor, bife Putnik, kafe Aleksandar, bife Fontana, STR Šile, bife VŽ, SUR Skala, kafe Montenegro, bife Valentino, bife Zorin, kafe Knjaz, SUR Sale, kafe Turist, SUR Lola, SUR Šampion, svuda Pink, nigde Sadama, iz svakog SUR-a (samostalna ugostiteljska radnja) zurli neka cura, Stoja li je, Jana li je, neka Ćana jeste.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!