
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Srpska policija ove godine redovno čita lektiru. Posle Šilerove u Zemunu, na red je došla Brehtova na Ceraku. Gradivo je ovoga puta još teže jer u Zemunu stanari nisu bili kod kuće, dok je u Brehtovoj bio okupljen čitav odbor za doček. Gospodin Šljivančanin uhapšen je posle opsežne akcije koja je uključivala i tuču sa njegovim Braniteljima. Dim od suzavca, zapaljeni kontejneri, navijači FK Rad, povređeni policajci i blindirana vrata stana predstavljaju kratak siže ove priče. TV B92 je najdetaljnije pratila razvoj događaja dok je tokom akcije gost na BK televiziji bio ministar Tadić. Na kraju, videli smo ekskluzivan snimak gde uhapšeni sprinta ka džipu u pratnji specijalaca. Bilans povređenih nam govori da je policija izvukla deblji kraj, trudeći se da akciju sprovede bez kolateralne štete. Takozvane patriote kamenovale su policiju u svom nemoćnom besu, pa je izgledalo da ova svesno trpi batine da ne bi dobila epitet ustaša ili izdajnika.
Tako smo ponovo stali na zelenu granu sa Amerikancima, a u Grand šou programu na Pinku svedočili smo istorijskom estradnom pomirenju sa BiH. U rubrici gde se zvezde nadpevavaju, zagrljene su se pojavile Vesna Zmijanac i Hanka Paldum. Pošto su razmenile brojne hitove iz karijere, na kraju su otpevale programske pesme: „Daleko bilo da se posvađamo“(Hanka) i „Ti u meraku, ja u bedaku“ (Veki Zmiki). Posle je aplauzima glasala publika – Veki je svoj glas domaćinski dala Hanki, a ona ga sa suzama u očima podarila publici. Sve u svemu nerešeno – i u pevanju i u plakanju. Taman sam pomislio da je gotovo sa pričama o Alijinim mudžahedinima i Tuđmanovim bojovnicima, kad dođe finale Evropskog prvenstva u vaterpolu. Ne bih da se bavim prepričavanjem događaja, ali je neobično važno kako je on tretiran u ovdašnjim medijima. Prenosi na RTS-u i HRT-u bili su prilično korektni. Normalno je da postoji navijanje za svoje, ali su hvaljeni dobri potezi protivnika. Kada je počelo divljanje hrvatskih navijača reakcije komentatora bile su gotovo identične. Hrvatski komentator je čak bio i oštriji u osudi nesportskog ponašanja. Posebnu priču predstavlja specijalna emisija SOS kanala. Oni su u Kranju imali svog reportera, emitovali su dosta, gotovo nemontiranog, materijala i detaljno preneli sliku vandalizma. Lošu montažu ili zanatske propuste gledalac u Srbiji može da proguta, ali patriotsku konotaciju teže. Poslednjih dana SOS daje priliku gledaocima da komentare šalju putem SMS-a. Bilo bi normalno da u situaciji povišene tenzije mediji budu obazrivi i ne dolivaju ulje na vatru. Umesto toga, neprekidno smo videli poruke sa toliko poznatim vokabularom mržnje. Znači ponovo – klanje, ustaše, ubi–zakolji, davljenje Hrvata, detalji oko šahovnice, ravnogorci, Mladić itd. Što se stila i pravopisa tiče – većina poruka neodoljivo podseća na one nepismene sms poruke koje je dobijao profesor Mimica sa Filozofskog fakulteta. Kao što znamo – patriote uvek kubure sa maternjim jezikom. Ko se posle toga iznenadio zbog divljanja po ulicama Beograda i Novog Sada – nije čitao lektiru poslednjih deset godina. Na kraju smo postali šampioni posle odličnog vaterpola, a najveću pažnju osvojili su divljaci u Kranju i Beogradu. U emisiji „Klopka“ na Pinku, tužno je bilo gledati osvajače zlatne medalje kako statiraju u priči o huliganima. Prema snimcima, svi ti klinci koji na majicama nose „srpske heroje“ i dižu ruku u vis dok skandiraju „ubi, zakolji…“ verovatno nikada u životu nisu sreli Hrvata, Albanca ili muslimana. Na televiziji godinama gledaju sportska nadmetanja i snimke ratova gde postoje samo ustaše, UČK, ili mudžahedini (eventualno estradne zvezde). Pošto su vize za Hrvatsku ukinute, sa obe strane granice predstoji hitan zadatak za medije – afirmacija i prezentovanje običnih-normalnih građana. Više od deset godina jedni drugima na TV ekrane po pravilu poturamo (čast izuzecima) samo ludake, ubice i psihopate. O svakodnevnom životu, problemima i uspesima običnih ljudi ne znamo gotovo ništa, a siguran sam da razmišljamo i živimo slično. Ukoliko se ovo otkrivanje ne dogodi – ostaćemo i dalje ograđeni svojim predrasudama sa novom generacijom besnih klinaca što bi opet da kolju Srbe ili Hrvate.
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve