
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Čudan je taj naš RTS. Čuli smo onomad da nema više prenosa iz Skupštine Srbije jer državna televizija na drugom programu ima pametnije i komercijalnije programe. Proteklih nedelja poslanici DSS-a iskoristili su Skupštinu da bi nas upoznali sa delom personala CZ–a. Sede nasmejani poslanici na konferenciji za novinare, a između njih zatvorski čuvari – sve sami svedoci druženja gospode Jovanovića i pokojnog Duće Šiptara. Zanimljivu je praksu uvela policija – posle konferencije za novinare – aktere vodi na poligraf. Nije loša praksa, jer zamislite da se posle npr. Medija centra ili predizbornih pojavljivanja – naši političari podvrgnu testu laži. Poslanici DSS-a su posle oglobljeni zbog uzurpiranja javnog prostora Skupštine, ali su im osmesi bili široki, a lica ozarena. Eto, ko sad kaže da oni samo laju, a ne ujedaju. Nastavak je jednako spektakularan, jer je oklevetani Jovanović razrešen obaveza da čuva državne tajne, pa će javno reći da li je i o čemu razgovarao sa Šiptarom. Čim neko u ovoj zemlji pomene državnu tajnu, to me odmah podseti na Hag (ili brkove gospodina Lilića). Javlja mi se da je tema razgovora mogao biti đeneral Mladić, ali videćemo.
Umesto svih ovih dosadnih prepucavanja po parlamentu, RTS na Drugom programu neguje našu istoriju i kulturu. Eto, pre nekoliko dana emitovan je snimak Vukovog sabora u Tršiću. Zanimljiv program spremila deca, ali mene su najviše dojmile devojčice koje su pevale dodolske pesme. Upek’o zvizdan, po Srbijici kojekude suša, a one pevaju li pevaju. I stvarno, za par dana oplevi kiša i osveži pšenicu belicu. Ne treba nama skupa strana oprema za navodnjavanje, i to na kredit. Samo više ovakvih programa u pravom trenutku – zna RTS šta ovoj zemlji treba.
Najveselije je ipak noću na Trećem kanalu državne televizije. Iako im je Pink pokupio opremu i ispalio ih za filmove, ostale su im domaće serije čiju gledanost Mješoviti brak neće moći da stigne za milion godina. Ponovo jašu Paja i Jare – u kolor ciklusu Kamiondžija. Vidi se već, počela kriza, stalno se pominje vraćanje kredita, pojavio se kriminal – ukrali Paji lađu, sve u svemu nije sve poletno kao u crno-belom serijalu. Scenario ponekad šlajfuje, replike se ponavljaju, ali serija je neodoljiva jer ima ono što ove današnje nemaju – autentične TV zvezde. Nekada je bilo dovoljno da imate Paju, Miju, ili Čkalju ili Laneta, pa bi i najgora limunada bila gledljiva i plenila pažnju. Kao u Holivudu.
Što se ostalih televizija tiče, što narod kaže privatnika, tu se vodi rat do istrebljenja. B92 nikako da postane privatni – ne da se taj društveni kapital, uz konstantnu harangu sa Pinka, samo što je glasnogovornik neki brka liberal. BK sa svoje strane udara bočno po Mitroviću, preuzeli su im primat u dečjem programu. Osim Huga Karića, odskora imamo i Izzyja Karića, a deca ima samo da vrte telefone – pre podne Hugo, popodne Izzy. Tajni agent Manda nije otišao u paketu sa Izzyjem, jer srce je ipak (kao i buđelar) na levoj strani. Sudeći po naglim promenama muzičke koncepcije. Palma neprekidno prelazi iz ruke u ruku. U toku je borba proevropskih i patriotskih snaga i trenutno se Ceca i ekipa odlično drže. Dok god vam na ekranima bude palma a ne šestica, znajte da još na Ljubinom grobu ima živih i raspevanih narodnjaka.
Na kraju, skrećem vam pažnju na još jednu neobičnu tekovinu akcije Sablja. Nedavno se pojavila reklama za sladolede Somboleda, koja prikazuje otmicu kamiona sa sladoledom. Pojavljuje se i neki tv-reporter, kaže nam kako je potera u toku. Posle vidimo neku njivu sa kamiondžijama koji ližu svoj plen. Moram priznati da mi pominjanje kriminala, a naročito otmica, nikako ne pobuđuje apetit. Nije mi jasno da li mi sad treba da plaćamo otkup, ili da jurimo sladoledžije, ili da batalimo sve skupa i odemo kod privatnika – majstora i komšije (pripadnika jedne od manjina) na dve kuglje u veljiki kornet.
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve