"Između 300.000 i 600.000 zaposlenih su, po do sada važećim merilima, višak – idu na posao, ali ne rade i ne primaju platu. Kada se višak u privredi doda na broj zaista nezaposlenih, dobija se stopa malo viša od 30 odsto nezaposlenih"
NIKO NE MOŽE NAREĐIVATI POSLODAVCIMA: Sreten Krstić
Prema privremenim statističkim podacima, u Srbiji je u maju bilo 1.800.676 zaposlenih. U evidenciji Zavoda za tržište rada je 951.270 imena, a 540.228 prvi put traži zaposlenje. U odnosu na maj prošle godine, zvanično registrovana nezaposlenost povećana je za 16 odsto, s daljom tendencijom rasta.
„U početku svake tranzicije prisutni su negativni trendovi u oblasti zapošljavanja, pre svega zbog promene privredne strukture. Stopa nezaposlenosti koja je sada prisutna govori da se reforme zahuktavaju. Restrukturiranje privrede će, nažalost, i dalje uticati na rast stope nezaposlenosti“, objasnio je na početku razgovora za „Vreme“ Svetozar Krstić, direktor Republičkog zavoda za tržište rada. „Kad budemo dostigli vrhunac nezaposlenosti, a on se očekuje za godinu do godinu i po, moći ćemo da kažemo i da je tranzicija dostigla zenit i da dolaze bolji dani, pa i u oblasti zapošljavanja.“
SVETOZARKRSTIĆ: Ako bi se primenjivao metod izračunavanja stope nezaposlenosti kao u Evropi, taj procenat bi bio niži. U Nemačkoj, recimo, one koji posao nemaju, ali ga i ne traže aktivno, uopšte ne broje. Kod nas, naime, jedan deo nezaposlenih je u evidenciji više zbog nekih socijalnih prava koja se tako ostvaruju nego što zaista žele da rade. Naša iskustva govore da je reč, otprilike, o trećini zvanično evidentiranih. Doslednom primenom novih zakonskih rešenja oni se, verovatno, više neće voditi kao nezaposleni. S druge strane, opet je u pitanju procena, između 300.000 i 600.000 zaposlenih su, po do sada važećim merilima, višak – idu na posao, ali ne rade i ne primaju platu. Kada se višak u privredi doda na broj zaista nezaposlenih, dobija se stopa malo viša od 30 odsto nezaposlenih, računato po metodologiji koja se primenjuje u razvijenim zemljama. Milion nezaposlenih je broj na koji moramo da računamo i za očekivati je da taj vrhunac bude dostignut krajem 2005, kada bi nezaposleno moglo biti 35 odsto aktivnog stanovništva.
Suština je u promenama navika i stereotipa kad je reč o traženju posla. Uvreženo je mišljenje da je „prijavljivanje na biro“ sve što nezaposleni treba da uradi i da na posao „čeka“, a da će sve ostalo neko drugi za njega obaviti pa i naći mu odgovarajući posao. Pri tom je vreme provedeno u „čekanju“ posla bilo najvažniji kriterijum pri zapošljavanju a ne na primer to koji kandidat je kvalitetniji ili ima li uopšte volje da radi… Vremena su se promenila. Sada više niko ne može da naredi poslodavcu da nekoga zasposli, po bilo kom kriterijumu, i to više nije sporno: svi su shvatili da je poslodavac slobodan u odabiru radnika. Poslodavac, sledstveno toj slobodi, nije više ni obavezan da javno oglašava potrebu za radnicima. Suštinska razlika između nekad i sad jeste da nezaposleni moraju biti aktivni činioci u traganju za poslom: ako žele da rade, moraju da se nude, jer na tržištu rada deluje klasičan princip ponude i tražnje. Kako je ponuda manja od tražnje, radna snaga je jeftinija a poslodavci utoliko slobodniji da čine izbor, da primaju radnike na određeno vreme, pa i na crno. Kad je egzistencija ugrožena, prihvataju se uslovi koji u redovnim okolnostima ne bi bili prihvaćeni. Sve to čini neki nov ambijent na tržištu rada u kome je nezaposleni ključni akter. Novi zakon o zapošljavanju podrazumeva da je onaj ko nema posao spreman i da ga traži i da to potvrdi potpisom na ugovoru sa Zavodom. Taj ugovor obavezuje Nacionalnu službu za zapošljavanje, kako će se Zavod za tržište rada ubuduće zvati, da radi svoj posao, ali obavezuje i nezaposlenog da u tome aktivno učestvuje. Kad to budemo dosledno sprovodili, u dobroj meri očistićemo i ovu evidenciju, pa će u njoj biti samo oni koji žele da rade a trenutno nemaju zaposlenje.
ŠtajekonkretnoposaoZavoda, odnosnoAgencije?
Zavod za tržište rada je posrednik između poslodavaca i onih koji posao traže: prikuplja, obrađuje podatke i servisira poslodavce koji preko Zavoda oglašavaju potrebe za radnicima. Zavod kao dodatnu uslugu poslodavcima obavlja testiranje i selekciju kandidata a, ako je potrebno, obavlja i prethodnu obuku potencijalnih radnika.
Tojedobrozaposlodavce, aštajesnezaposlenima?
Prvo što činimo je da one koji traže posao naučimo kako se to radi, i to kroz obuke za aktivno traženje posla koje se redovno organizuju u svim filijalama Zavoda u zemlji. U tim filijalama može se naučiti na primer kako se piše CV, kako se priprema za razgovor a kako za testiranje, ili šta obući za tu priliku… Ova obuka traje dan-dva i namenjena je prevashodno novim generacijama koje su tek završile školovanje. Kod nas, nažalost, na evidenciji ima dosta onih koji godinama ne uspevaju da nađu posao, ima ih i sa „stažom“ dužim od decenije. I za njih postoji obuka za aktivno traženje posla, ali ona traje duže i podrazumeva razgovore, razna testiranja, formiranja grupa i resocijalizaciju jer, posle toliko vremena provedenog u čekanju posla, nezaposleni se zatvaraju u sebe i gube volju da bilo šta učine da promene svoju situaciju. Kroz obuku oni se ohrabruju da se aktivno angažuju u rešavanju svog problema.
Takosestiglodosajmovazapošljavanja?
S obzirom na to da tržište rada postoji i da na njemu vladaju tržišni zakoni, ideja je bila da se obezbedi neposredan kontakt između poslodavaca i nezaposlenih. Sam početak je bio težak: nekima je bilo neprijatno da direktno daju ponudu, teško im je bilo izgovoriti: „Ja sam taj i taj, tražim posao, završio sam tu i tu školu“, da bi predstavio sebe. Verovatno su se smatrali povređenim, manje vrednim, ali mislim da smo to prevazišli. Strah i osećanje stida, koji su se sigurno javljali, prevladani su i danas je to jedna od naših aktivnosti koja ima najbolje rezultate. Zavod za tržište rada je samo medijator susreta koji ima podjednaku odgovornost i prema nezaposlenima i prema poslodavcima, koji se, takođe, nude na sajmovima. Jer, pored velike nezaposlenosti postoji i velika tražnja za radnicima.
Tonezvučibašlogično.
Ima logike. Kad pitate prosečnog nezaposlenog Srbina sa školom šta bi radio, najčešći odgovor je da bi radio kao „portir“ jer ne bi imao baš mnogo posla, telefon mu je pri ruci, može da gleda televiziju, pištolj mu je o boku i veći deo radnog vremena presedi. Kako ne mogu svi da budu portiri, ne mogu svi da rade u NIS-u ili Jugopetrolu, fakultetima ili državnim ustanovama, mnogo je i nezaposlenih. S druge strane, mnoga preduzeća koja kako-tako funkcionišu, ali se radi mada plate nisu velike, kubure s nedostatkom radne snage iako imaju perspektivu da opstanu. Takva preduzeća se predstavljaju na sajmovima i njihovi menadžeri ubeđuju ljude da se kod njih zaposle. Takav je bio slučaj, recimo, s Industrijom motora iz Rakovice, koja je imala stalno otvoren konkurs za pripravnike na koji se niko nije javljao. Ubuduće će više prostora biti posvećeno upravo predstavljanju poslodavaca. Da bi se kontakt poslodavac–nezaposleni ostvarivao i na druge načine, pokrenut je specijalizovani časopis „Poslovi“ o aktivnostima samog Zavoda, mogućnostima koje pruža zainteresovanima i s besplatnim oglasima poslodavaca i nezaposlenih. U planu su i televizijske emisije koje će se baviti ovom tematikom. Moramo podjednako voditi računa i o poslodavcima i o nezaposlenima.
Poslodavci će biti motivisani tek kada se uvere da Zavod radi to što radi sa dobrom verom: sada su u strahu da ćemo im poslati nekog ko najduže čeka, a ne nekog ko je najbolji izbor. Zato se trudimo da savetodavci dobro poznaju nezaposlene koji su na njih upućeni: njihove sposobnosti, socijalni status, motivisanost za rad… Kada se budu uverili u naše kriterijume, siguran sam da će se sve više obraćati.
Moje prethodno iskustvo sa Zavodom bilo je loše. Sticajem okolnosti, nekoliko meseci pre nego što sam došao na mesto direktora Zavoda, mom preduzeću su bili potrebni tehnolozi. Obratili smo se Zavodu da nam da listu od 10-15 imena da bi se obavio razgovor i napravio odabir. To je potrajalo više od mesec dana bez rezultata. Dok smo čekali da u Zavodu naprave listu kandidata, obratili smo se omladinskoj zadruzi, s kojom smo se inače nalazili na istom spratu kao zakupci poslovnog prostora. Odmah smo dobili listu sa osam kandidata od kojih je dvoje dobilo posao. Sada kada znam šta sve Zavod može da uradi za poslodavca, sigurno bih se, uprkos lošem iskustvu, obratio na ovu adresu.
Bojim se da još nismo dostigli njihovu efikasnost. Naša je prednost u pružanju usluga poslodavcima o kojima sam već govorio, samo što su oni o tome još nedovoljno informisani.
Samozapošljavanje
„Jedna od ključnih aktivnosti Zavoda jeste razvoj preduzetništva, koji je najveći resurs za novo zapošljavanje. Prema našim procenama, reč je o 600.000 novozaposlenih u periodu od pet do šest godina, do okončanja procesa tranzicije, u sektoru radnji i malih preduzeća. Polazeći od toga da je tranzicija promena strukture privrede, ali i svesti, radimo na tome da podstičemo preduzetništvo. Otvorili smo sedam preduzetničkih centara radi promovisanja preduzetništva i samozapošljavanja što je, u ovom trenutku u Srbiji, najizvesniji način da se nađe posao. Srbiji su potrebne male radnje i preduzeća. Na ovaj način one koji su spremni da rade, odnosno koji to tvrde, uvodimo u osnove preduzetničkog sistema, upoznajemo s pravilima, pravima i obavezama koje u tom sistemu vladaju… U sledećem koraku, one koji i dalje imaju ideju da budu preduzetnici testiramo da bismo se uverili u njihovu spremnost i posle ih uključujemo u obuku u trajanju od nekoliko nedelja. Najbolje među njima podržavamo prve tri godine kroz beneficirane cene knjigovodstvenih, pravnih i drugih usluga koje su preduzetnicima potrebne. Zavod pruža i jednokratnu novčanu pomoć od 36.000 dinara preduzetniku početniku. Ove godine osnovnu obuku prošlo je oko 1140 lica, a planom za celu godinu predviđeno je da se stvore uslovi za samozapošljavanje za njih 2255 uz pretpostavku da biznis plan ima ekonomsku opravdanost. Prednost imaju proizvodni programi i prerada poljoprivrednih proizvoda.“
Kursevi
„U okviru obrazovnih aktivnosti Zavod organizuje i finansira jezičke i informatičke kurseve. Kursevi engleskog jezika su osnovni i srednji a informatički je osnovni Majkrosoftov kurs za operativni sistem i ofis paket. Interesovanje je veliko, ali, nažalost, zbog tehničkih ograničenja ne može se svima izaći u susret. Kurseve vode lokalni izvođači ali smo, da bismo unificirali kvalitet obuke, izdali i udžbenik po kome se radi i u Subotici i u Preševu. Da bi zaista bio isti nivo usluga koje pružamo nezaposlenima, radi se na uvođenju sistema ISO 9000.“
Volonterski rad
„Gorući problem su nezaposleni sa fakultetskim diplomama. Polazeći od stava da je bolje raditi u dobrom preduzeću i obučavati se za rad u struci makar i besplatno nego sedeti kod kuće i ne raditi ništa, na inicijativu pokojnog premijera Zorana Đinđića formiran je centar za zapošljavanje mladih stručnjaka i dogovoreno je da se, uz pomoć donatora, finansira njihovo volontiranje u trajanju do godinu dana. Tako nezaposleni akademci imaju priliku da se prikažu poslodavcima sa svim svojim sposobnostima i da posle isteka volonterskog perioda ostanu i nastave da rade za platu. Ideja je u početku stidljivo prihvatana, a sada je već uzela maha i prevazišla donatorska sredstva. Od iduće godine volonterski rad će biti uvršten u redovan program Zavoda. U ovom trenutku je nešto više od tri hiljade ljudi angažovano u tom programu, a na kraju godine znaćemo kakvi su efekti, odnosno koliko će se volontera zaposliti za stalno.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Fiskalni savet bio je jedina preostala institucija sa kičmom. Na njegovom čelu je trinaest godina bio prof. Pavle Petrović. Vučić mu je sada uručio otkaz. Dosta je bilo kritike
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!